VIJESTI
09.03.2019 u 17:49

S Princetona u Dubrovnik/ Dejan Kovač: u vladajućim krugovima u Hrvatskoj pametni ljudi nisu poželjni

Zašto nam studenti s fakulteta izlaze potpuno nespremni za tržište rada? Kako to jednostavno, bez puno ulaganja možemo promijeniti? Koje bi investicije, osim onih u nekretnine i turizam, Dubrovnik mogao privući s malo političke volje? U razgovoru za Dubrovniknet odgovorio nam je Dejan Kovač, mladi doktor ekonomije, u medijima poznat po komentarima trenutačnog stanja hrvatskog društva, a inače predavač i istraživač na jednom od najboljih svjetskih sveučilišta, američkom Princetonu. Dejan trenutno predaje studentima, ali profesorima Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku. Podučava ih najnovijim  tehnologijama koje se koriste u znanstvenom radu, ali i u praksi, na tržištu. Riječ je o alatima i metodama koje uče i njegovi studenti na Princetonu. Osim toga Dejan zajedno s našim Stjepanom Srhojem radi na međunarodnom istraživačkom projektu u kojem im pomažu i dubrovački studenti.


komentara  0

Poznat po svojim crnim prognozama propasti i bankrota Hrvatske, oštrim kritikama političkog establišmenta, koji nikako da provede reformu prevelike javne uprave, Dejan uživo zvuči puno optimističnije. U radu s mladima, ovaj znanstvenik i predavač nalazi veliko zadovoljstvo, a tvrdi da predanim radom najbolji studenti hrvatskih sveučilišta mogu znanjem konkurirati onima s Harvarda. A što to Dejan radi u Dubrovniku?

- Tu sam, prvo zato što s kolegom Stjepanom Srhojem radim na jednom znanstvenom projektu, a potom ujedno na Sveučilištu u Dubrovniku držim predavanja asistentima, profesorima i studentima. Cilj tih predavanja je svih upoznati s najnovijim softverima koji se koriste u našem području. Programi kojima ih podučavam u širokoj su primjeni, ne samo u znanstvenim istraživanjima, nego i u privatnom sektoru. Broj podataka u ekonomiji enormno raste pa svi, od tvrtki do znanstvenika imaju potrebu obrađivati podatke tim novim programima.

Studenti koji nakon fakulteta žele biti konkurentni na tržištu moraju znati koristiti nove alate. Nije to više samo Excel i Word to su puno napredniji programski jezici kojima se može raditi Machine learning, kao i koristiti umjetna inteligencija.

Umjetna inteligencija?

- Da, umjetna inteligencija se koristi danas svugdje i u genskoj terapiji raka i u ekonomiji, gdje god je potrebno u kratkom roku obraditi veliku količinu podataka. Na primjer kod genske terapije raka, potrebno je mapirati genom oboljelog, bez umjetne inteligencije za mapiranje jednog genoma znanstveniku bi trebalo nekoliko života svakodnevnog rada. Današnja tehnologija omogućava da super računala, odnosno umjetna inteligencija (preko tisuću umreženih računala) to vrijeme znatno skrati, i ne samo to nego taj mapirani genom jedne osobe uspoređuju s bazom podataka i pronalaze ljude koji imaju sličan genom i podatke koja je terapija kod njih najbolje djelovala. Našem profesoru Đikiću za ovu temu je nedavno u Njemačkoj odobren projekt od više milijuna milijuna eura.

U ekonomskoj sferi umjetna inteligencija omogućava, naravno ako imate pristup podacima, analizu financijske situacije svakog pojedinog građanina Hrvatske, no prvenstveno se koristi za praćenje financijskih tržišta. Jedan čovjek realno ne može pratiti kretanje 100 ili 10 000 dionica, no može programirati superračunalo da umjesto njega prati te iste dionice i i da ga obavještava o promjenama. To je samo jedna od primjena, a mogućnosti su nebrojene.

Imate iskustva u visokom školstvu. Studirali ste i magistrirali na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirali ste na CERGE-EI i predajete na Princetonu. Jesu li studenti u Hrvatskoj, nakon magisterija/diplome spremni za tržište rada?

- Ne, nisu. Puno se govori o kurikularnoj reformi osnovnog i srednjeg školstva, ali realno obrazovanje u tom dijelu je kvalitetno. Mi ne zaostajemo previše u osnovnom i srednjem školstvu, ali poprilično zaostajemo u visokom školstvu. Ako uspoređujete naše najbolje srednje škole s najboljim europskim i američkim srednjim školama, one su slične po kvaliteti, a takvo obrazovanje se vani skupo plaća. Kod nas je dobra stvar da nemamo toliko veliku razliku u kvaliteti između škola, dok su u drugim zemljama velike razlike između onih koji imaju i onih koji nemaju novca za platiti kvalitetno obrazovanje. Vani je postignuta ta određena getoizacija između ljudi kojima je znanje dostupno i onih kojima nije. Međutim, reforma visokog školstva je hitno potrebna. Zašto? Zato što su studenti, kad završe fakultete, nepripremljeni za tržište rada. Prije svega moramo, konkretno govorim za ekonomske znanosti, napraviti razliku između ljudi koji će se baviti više znanstvenim radom i onih koji će se baviti praktičnim radom.

Znači li to da su hrvatski fakulteti manje kvalitetni i da studenti s hrvatskih fakulteta ne mogu konkurirati onima s visokih učilišta kao što su Harvard, Princeton, Oxford?

- Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje sam ja diplomirao i magistrirao, glasi kao najbolji hrvatski fakultet, a događa nam se da ljudi završe petu godinu ne znaju ispuniti jednu najobičniju uplatnicu. Magistar ekonomije ne zna kako uplatnica izgleda, što je samo jedan primjer koji ukazuje kako nam na fakultetima fali jako puno praktičnog rada. Tu bi pohvalio FER i tehničke fakultete koji rade na približavanju studenata industriji, od prve godine ih uče alate koji će im biti važni u traženju posla.

Mi to, govorim o studiju ekonomije, ne radimo. Mi studente bombardiramo s teorijama i podacima. Na prvoj godinu u Princetonu uče se alati koji se koriste u praksi. Teorija je naravno neophodna, ali ne smijemo zanemariti praktični rad, pogotovo u današnje vrijeme kad tehnologija napreduje nevjerojatno brzo. Teoriju treba primijeniti u praksi, učiti ih kroz primjere. Usprkos svemu tome smatram da se najbolji studenti s naših sveučilišta, mogu mjeriti s najboljim studentima vani, a ja sam najbolji primjer. U konkurenciji za doktorat na Princetonu sa mnom su bili studenti s Harvarda...i isto sam uspio. Najbolji studenti uvijek su oni koji su spremni dodatno učiti, pa su razlike među njima male. S druge strane velika je razlika u prosječnim studentima, na rečenim sveučilištima oni će dobiti potrebna znanja i biti konkurentni na tržištu rada, dok prosječni studenti u Hrvatskoj neće.

Ovo o čemu Vi govorite već je više puta rečeno i svima poznato, zašto se to ne mijenja?

- Razlog zašto mi kaskamo je manjak međugeneracijske solidarnosti. Imate na sveučilištima starije profesore, koji na žalost nisu spremni sami učiti nove tehnologije, pa  onda tome nikoga ne mogu ni poučiti. Nedavno sam doktorirao, trebalo mi je za to pet godina. U tih pet godina tehnologija se promijenila, moj doktorat je već zastario. Već  postoji umjetna inteligencija u primjeni, ja moram to sam naučiti. Zamislite sad nekog  profesora od 70-80 godina. Ne govorim da takvim profesorima treba dati otkaz, naprotiv, ali oni unutar učilišta i sveučilišta trebaju imati savjetničku funkciju temeljenu na neprocjenjivom iskustvu, koje su stekli godinama. Dok mlade ljude poput Stjepana Srhoja, koji će doktorirati na sveučilištima van Hrvatske treba pustiti da smišljaju nove predmete, predaju i to metode koje su naučili vani, a ne samo ono što već postoji u Hrvatskoj ili samo ono što propisuju trenutni silabusi. To je način kako se bez neke skupe i duge kurikularne reforme visoka učilišta mogu jednostavno unutar sebe reformirati i stvarati studente koji su konkurentni na tržištu rada.

Dejana smo pitali kako on vidi razvoj Dubrovnika i koje su to investicije koje bi našem gradu uz turizam osigurale razvoj i nekih drugih gospodarskih grana?

- Dubrovnik živi od turizma i smatram da prije svega treba raditi na tome da turistička sezona traje tijekom cijele godine. Nadalje skupi stambeni kvadrati prepreka su mladim ljudima da ostaju, dolaze, vraćaju se i osnivaju obitelji. Nerealno je očekivati da mladi ljudi mogu, bez obzira koje struke, kupiti stan u Dubrovniku po cijeni od 3- 4 tisuće eura za kvadrat. Realno je da će oni najbolji studenti, doktori, znanstvenici, otići drugdje, gdje će lakše doći do osnovnih uvjeta za život i tamo osnovati obitelji. Dakle dobra politika subvencioniranja stambenog prostora za mlade od znanstvenika i liječnika do obitelji, pretpostavka je za razvoj.

Državne investicije u kapitalizmu nemaju smisla. Međutim, države, gradovi mogu napraviti povoljnu ekonomsku klimu za privlačenje privatnih investicija. U Dubrovniku ulaganje u poljoprivredu i industriju nema smisla, jer grad živi od turizma. Treba naći nešto što je komplementarno turizmu. Evo primjer Princetona. To je grad koji ima 15 - 20 tisuća ljudi, a ima najbogatije sveučilište na svijetu. Zašto? Zato što u tom studentskom središtu uz fakultete imate i razvojne centre nekih velikih kompanija, kao što je Amazon, Google, Centar za istraživanje raka...Dubrovnik bi to mogao, privlačiti takve investicije koje podupiru obrazovanje i daju mladim stručnjacima, koji završe fakultete priliku da tu rade i ostanu, otvore svoje tvrtke. Pokušavao sam to raditi u Zagrebu. Nisam uspio jer na kraju dođemo do toga da presudi politička volja. U Zagrebu je nije bilo.

Dubrovnik, kao studentski grad može živjeti fenomenalno. To je jedna realna razvojna komponenta, cjelogodišnja ekonomska aktivnost, neovisna o turizmu. Puno se toga može napraviti u Dubrovniku i u cijeloj Hrvatskoj kroz pet do deset godina pri čemu treba napraviti rezove i pametno planirati, ali iz vlastitog iskustva znam da u vladajućim krugovima u Hrvatskoj pametni ljudi nisu poželjni.


Katarina Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija