LIFESTYLE
10.03.2019 u 10:16

PREDSTAVLJAMO/ Ida Aleksić Filipović, građevinarka koja beton ugrađuje i u svoj nakit

U našoj nedjeljnoj rubrici PREDSTAVLJAMO trudimo se javnost upoznati s vrijednim, samozatajnim, kreativnim i "svojim" ljudima koje doživljavamo kao "ljude nazbilj". Oni pružaju tračak optimizma i inspiracije, vjeru da se u ovoj zemlji još uvijek vjeruje u prave vrijednosti. Naša današnja sugovornica, Ida Aleksić Filipović, Dubrovkinja koju su dvije ljubavi zasad vezale uz Zagreb, diplomirana je inženjerka građevine s vlastitom firmom u struci, ali i kreatorica nakita koji se sviđa odvažnima. Iako i nju, poput svih privatnih poduzetnika, melje i mrvi hrvatska birokracija, zadržava optimizam i pozitivu i poručuje: Marljivo radim, trudim se, pokušavam zračiti pozitivno, a kada me ošine sva sila birokracije, nepotizam, konformizam, primitivizam, ja se povučem u radnu sobu i tuckam svoj nakit.


komentara  0

Ida Aleksić Filipović ima 33 godine, diplomu zagrebačkog Fakulteta građevinarstva, vlastitu tvrtku, "svjedodžbu" oblikovateljice suvremenog nakita, vrt u Slavoniji.... i dan koji, čini se, traje puno više od 24 sata. Uz Zagreb je zasad vežu dvije ljubavi - prema suprugu Slavoncu i gradu. No, sjesti u auto i "doletjeti" do Grada najmanji joj je problem, pogotovo otkad je ovdje čekaju dva "mala, zvrkasta neputa". 

- Djetinjstvo sam provela u Lapadu, tamo išla u osnovnu školu, a „Peyton” mi je bio centar svijeta. Tu je bio moj dom, roditelji koji su mi dali toplinu i sigurnost odrastanja, moj dragi braco i ekipa iz Uvale. Slike koje najviše patim iz djetinjstva su bezbrižna i duga ljeta, noćna kupanja, šetnje po Petki, izložbe i koncerti, osjećaj opuštenosti i sreće odrastanja u malom, ali prelijepom Gradu. Upisom Prirodoslovno-matematičke gimnazije moj se život seli na Porporelu, Pujišku placu i naravno na brušenje đonova po Stradunu. 2003. godine počinje moja zagrebačka avantura gdje upisujem Građevinski fakultet.

Odmah nakon završetka fakulteta zapošljavam se u struci. Naravno, očekivala sam da ću raditi u građevini ali dobiti prvi posao kao projektant i odmah krenuti u istraživanje specifične grane za koju sam se školovala, bilo je pomalo nestvarno i u početku zastrašujuće. Uvijek je lakše startati na nekim općenitim poslovima pa krenuti prema onome specifičnom, ovako je čovjek u startu previše izložen, a strah od pogrešaka sprječava Vas da pokažete ono najbolje od sebe. Vrlo brzo sam se priviknula na brzi tempo rada, neprestanu potrebu za učenjem i usavršavanjem i izazovne projekte a nakon što sam u 5 godina osim u struci pohvatala konce i u organizacijskom i poslovnom dijelu ovoga posla shvatila sam da je možda vrijeme za novi izazov.  Razmišljanje nije dugo trajalo. Prihvatila sam sve tada poznate i nepoznate rizike i osnovala vlastitu firmu u kojoj i danas radim poslove projektanta. 

Kako i zašto i kada si se odlučila studirati građevinarstvo? Je li te potaknulo mnijenje kako je riječ o unosnom poslu u kojemu nema nezaposlenih i je li to baš tako?

- Oduvijek sam željela završiti poseban i zahtjevan, a istovremeno, za žene, nesvakidašnji fakultet. Buntovnica u meni željela mi je dokazati kako ja to mogu. Također, željela sam da to bude struka s kojom se nitko u mojoj obitelji ne bavi. Na taj način to zanimanje bi bilo samo moje. Moj put, moja borba i odricanje bez intervencija stručne pomoći bližnjih. Ne mogu reći da nikada nisam požalila, ali sam ponosna na stvari koje sam napravila. Metodom eliminacije, uzimajući u obzir da od svih predmeta koje smo imali u školi u mom životu matematika ima primat, došla sam do građevine koju je uvijek pratio glas lakog pronalaska posla i „sigurne” diplome koja će uvijek biti tražena na tržištu rada.

Otriježnjenje je uslijedilo vrlo brzo nakon diplome. Kriza koja je u to vrijeme zahvatila Hrvatsku i svijet zahvatila je i moju struku. Ja sam imala sreće u pronalasku posla no mnoge kolege su se dobro namučile a neki su čak i promijenili zanimanje. Trenutno je situacija puno bolja no ne postoje više zanimanja u kojima se posao osigurava završetkom fakulteta. Mislim da je diploma samo početak pravog usavršavanja a materija je toliko opsežna da bi Vam i dva života bila prekratka za učenje. Onaj tko je spreman više sebe dati struci, sigurno ima bolje izglede za uspjeh, no često puta je presudna i sreća. Ako trenutno želite siguran posao u građevini radije budite zidar, oni su traženiji, a nažalost ponekad i bolje plaćeni od inženjera.

Imaš li kakvu specijalizaciju u građevinarstvu, na kojim si projektima radila, radiš?

- Završila sam smjer geotehnika i u tom polju radim cijelo vrijeme. Moja struka je vezana za sve što ima veze s tlom. Ako je posao dobro odrađen, vjerojatno nećete ni znati za njega jer se sve zapravo događa pod zemljom, ali ako se napravi pogreška biti će na svim news portalima. Najdraži ali i najizazovniji projekti mi predstavljaju sanacije klizišta po zagorskim bregima.

Zagreb, adresa življenja zbog posla ili ljubavi?

- Zagreb je trenutno moj grad i stvarno ga volim. To je grad po mjeri, dovoljno velik da se izgubiš u masi, a dovoljno mali da uvijek nekoga poznatog sretneš u điru. Ostala sam tu jer sam naviknula i volim sve što mi pruža, najviše činjenicu da za 2 do 3 sata vožnje mogu biti na mnogo različitih mjesta u Europi a meni je, kao velikoj zaljubljenici u putovanja, to jako bitno.
Uz veliku ljubav koju sam razvila prema Zagrebu, ima još jedna neusporedivo veća, prema mom suprugu, Slavoncu. Zagreb nam je negdje između njegove Pleternice i mog Dubrovnika.

Dok bi se građevinarstvo moglo svesti pod „grubi” posao, tvoja kreativnija i nježnija priroda se pokazuje kroz izradu nakita.... kako je do toga došlo, od kojih materijala radiš nakit, koliko sam shvatila sve sama – gdje si i kod koga naučila zanat.

- Od malena sam  spretna s rukama, uvijek sam nešto stvarala, ukrasne predmete, nakit i slično. Taj dio mene u moj život dolazi u valovima, a kada me pogodi jednostavno ga moram izbaciti iz sebe. Počela sam se baviti i izradom keramike ali zadnjih godina prevladala je ljubav prema kreaciji nakita.

Trenutno izrađujem nakit od plemenitih i poluplemenitih metala. Također u svoj nakit ukomponiram i drago i poludrago kamenje, ohridske bisere ali i beton. Kakav bi ja to bila inženjer ako ne iskoristim malo betona u nakitu.

Svaki komad nakita izrađujem od početka do kraja sama, sve je u potpunosti ručni rad. Zanat sam učila u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu gdje sam završila za Oblikovateljicu suvremenog nakita. No i dalje dopunjavam znanja i vještine na edukacijama u zemlji i svijetu te pohađam privatne satove kod starih majstora.

Mogu reći da je cijela ova priča odavno prerasla samo običan hobi i izbacivanje energije. Nastojim stvoriti prepoznatljiv brend čije će kreacije žene nositi s oduševljenjem. Da sam na dobrom putu potvrđuju mi i poruke zadovoljnih kupaca u čije živote sam unijela malo svoje inspiracije. To je stvarno nešto što me jako usrećuje.

Kako sve to stigneš? Tvoj dan, čini se, traje dulje od 24 sata...

- Kako imam svoju građevinsku firmu, tako si sama organiziram vrijeme, ali i doziram posao. Ima dana kada radim dan/noć ali i kada se danima ne približim računalu. Što se tiče nakita, tu imam ogromnu pomoć supruga koji mi je izradio web shop, fotografira nakit i piše tekstove za naš brend PALDAR jewelry, tako da se ja u potpunosti mogu posvetiti samo izradi i stvaranju novih kreacija. To je naš mali obiteljski projekt u kojem neizmjerno uživamo.

Stignem se ja baviti i poljoprivredom. U Slavoniji kod suprugovih roditelja sadimo pomadore, tikvice, balančane, itd. a mama i ja se natječemo čiji šug od pomadora je bolji, moj od slavonskih ili njen od pomadora iz Sv. Jakova.

Kreativnu stranu si mogla naslijediti od nona, velikog slikara Antuna Masle, iako je umro dok su i tvoja mama i tetka bile djevojčice, stvara se dojam te neke bliskosti kao da ste ga svi vi poznavali. Tko je zaslužan za to? 

- Za bliskost, poštovanje i očuvanje lika i djela moga nona definitivno su zaslužni moji divni roditelji Dolores i Boro, a najvažniju ulogu je naravno imala mama. Brat i ja od malih nogu odrasli smo uz priče o njemu, s njegovim pjesmama i okruženi mnogobrojnim slikama. Kako se kaže: čovjek umire tek kada umiru uspomene i sjećanja na njega; naš nono po tome će još dugo živjeti jer ćemo i brat i ja njegovu ostavštinu čuvati i prenositi na naše potomke.

Nedostaje li ti Grad? Koliko stigneš doći? Primjećuješ li i ti izmjene i kakve su ti? Kako ih doživljavaš? 

- Naravno da mi nedostaje. Nedostaje mi ponajviše familija, more, čisti zrak i osjećaj sigurnosti koji mi moj Grad pruža. Često ujutro kad pogledam prema Sljemenu, poželim da sam na svojoj taraci koja ima pogled na najljepši otok, Lokrum. Makar, da se i nikada ne vratim za stalno dolje, to će uvijek biti moj najdraži Grad, jedini s velikim slovom G, a ja zauvijek njegova Dubrovkinja.

Dolazim dolje često, nije mi nikada problem sjesti u auto i zaletjeti se, pogotovo od kada me dolje čekaju dva mala, zvrkasta neputa.

Promjene u Gradu su evidentne, iz godine u godinu sve vidljivije, osobito u mijeni okoliša i ljudi. Uglavnom je to svedeno na financijsku sigurnost, ulaganja u apartmane i sve ono što ostvaruje dobit iz turizma. Turizam je uistinu donio puno toga pozitivnoga pogotovo financijski gledano. Ali mislim da i ovdje medalja ima dvije strane. Uspoređujući s ostatkom zemlje ponekad mi se čini kako je postalo normalno da novac u Grad dolazi kroz, do kraja, otvorenu špinu. Postalo je normalno ulagati sve manje truda i ljubavi u ono što radimo a najmanje sretnom me čine mladi koji su izgubili bilo kakvu želju i glad za znanjem. Dovoljno je imati apartmane koji će puniti kesu a sve ostalo je manje vrijedno.

Nedostaje mi i zelenilo kojega je sve manje, ne razumijem tu bezosjećajnost  bespovratnog uništavanja raslinja što nam ga je naš kamenjar poklonio.

U Dubrovniku se puno gradi, u zadnje vrijeme je jako puno reakcija javnosti zbog megalomanskih građevina koje niču u suženom prostoru grada... kako bi opisala odnos arhitekture i građevinarstva kao mlađa generacija ljudi vezanih uz Grad i općenito.... rade li se zgrade koje su odraz vremena i ekonomske situacije u kojoj obitavamo?

- Dubrovnik je grad koji se širi. Velik broj turista i novac privlače ljude da ovdje potraže svoju financijsku sreću. Logično je da se samim time širi i infrastruktura i raste broj objekata. Novi i moderni objekti odlično se mogu uklopiti u postojeću vizuru grada i smatram da trebamo biti otvoreni za nove ideje. Novo ne znači uvijek lošije od staroga. Nažalost, nisam sigurna da je Dubrovniku uspjelo spajanje ova dva stila a strah me da će daljnjom izgradnjom, te povećavanjem kapaciteta doći trenutak u kojemu će i turisti početi primjećivati nesklad staroga (zbog čega su došli u Grad) i novog Grada.

Puno mladih ljudi napušta Hrvatsku, ti si u perspektivnoj grani gospodarstva, misliš ostati ovdje? Kakvom osjećaš društvenu klimu u kojoj živimo?

- Planiram ostati u Hrvatskoj u doglednoj budućnosti. Blizina obitelji, prijatelja, Grada mi je trenutno na listi prioriteta, iznad dokazivanja u svijetu. Nisam zadovoljna društvom niti državom u kojoj živimo. Mislim da više stvari ne valja nego što valja, ali vodim se time „kako daš tako će ti se vratiti”. Marljivo radim, trudim se, pokušavam zračiti pozitivno, a kada me ošine sva sila birokracije, nepotizam, konformizam, primitivizam, ja se povučem u radnu sobu i tuckam svoj nakit.


Lidija CRNČEVIĆ





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
butiga_zdravlja002
LIFESTYLE
0      21|05|19 u 11:00
Zdrave navike stvaraju se u Butizi zdravlja!
vrtic_zupa008
LIFESTYLE
0      20|05|19 u 20:44
Edukacija: Upravljanje problemnim situacijama
huawei_trump
LIFESTYLE
0      20|05|19 u 20:43
"Rat" Amerike i Huaweija, što to znači za sadašnje i buduće korisnike?
konavoske_igre_naslovna
LIFESTYLE
0      20|05|19 u 20:04
KONAVOSKE IGRE Kiša pokvarila planove
kudmarkom046
LIFESTYLE
0      20|05|19 u 17:00
Na smotri folklora "Na Neretvu misečina pala" zabalali Župljani

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija