KULTURA
05.02.2019 u 21:58

Predstavljene Zamagnine “Kolende” kroz povijesnu i jezičnu studiju

Najnovije izdanje rukopisne zbirke “Kolende” Mata Zamagne u organizaciji Dubrovačkih knjižnica predstavljeno je večeras u Čitaonici Narodne knjižnice Grad. Povijesnu i jezičnu studiju zbirke predstavile su autorice izdanja Jelena Obradović Mojaš i Ivana Lovrić Jović. Uz autorice, o knjizi su govorile urednica izdanja Vesna Čučić, recenzenti Marijana Horvat i Stjepan Ćosić, te ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Jelena Bogdanović.


komentara  0

Jelena Bogdanović, ravnateljica Dubrovačkih knjižnica istaknula se radi o izdanju na službu grada, te da knjižnice čuvaju zbirku rukopisa u svojstvu kulturnog dobra od čak 951 sveska napisanih u periodu od 11. do 20 stoljeća. Obznanila je večeras ravnateljica da su knjižnice krajem 2018. otkupile komedij od pet  rukopisa Frana Gondole, od kojih se prvi odnosi na Dubrovačku Republiku, na njegovu prepisku s papm Grgurom XIII. Ravnateljica je najavila njegovo skorašnje predstavljenje javnosti, te izrazila zahvalnost na akviziciji gospođi Flori Turner i DPDS-u na financijskoj podršci.

- Naglasila bi kako su za zbirke koje su proglašene kulturnim dobrima, zakonom propisani uvjeti čuvanja, skrbi kao i program njihova očuvanja. Spomeničkoj građi Dubrovačkih knjižnica kao i preostalom fondu potrebna je brojna skrb. Konzervatorsko-restauratorski radovi neodgodivi te iziskuju znatna financijska sredstva, kao i stručno osoblje. Za naš fond se brinu tri djelatnika, što je nedostatno za navedenu skrb, stoga moramo promišljati nova riješena i načine kako očuvati baštinu. Večeras predstavljamo prvu knjigu iz naše  Biblioteke baštinske zbirke,  a riječ  je rukopisu 895 iz zbirke rukopisa Kolende od godišća 1817., 1818., 1819. o Rijeci Mata Zamagne.

Urednica izdanja, ujedno i prethodna ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, Vesna Čučić osvrnula se na cjelokupan projekt, a više puta je istaknula kako je iznimno zadovoljna timom ljudi koji je radio na ovom izdanju.

- 2017. dok sam još bila ravnateljica Dubrovačkih knjižnica dr. Jelena Obradović-Mojaš, predložila je da objavimo faksimil rukopisa Mata Zamagne. Ideja mi se jako svidjela, a bila sam oduševljena konceptom, kao i suradnicama Ivana Lovrić Jović se pokazala  idealnom suradnicom ovog projekta, jer je već godila radionice dubrovačkog govora kroz koje je prošlo 900 dubrovačkih osnovnoškolaca. Te radionice su potaknule i mnoge Dubrovčane, pogotovo one zabrinute zbog gubitka dubrovačkog govora da se i sami angažiraju oko ovog pitanja. I mi ovom knjigom dodatnom podižemo prašinu oko našeg govora i nastavljamo u tom smjeru mada nam to nije bila prvotna nakana. Kolende Mata Zamagne sačuvale su dubrovački govor s početak 19. stoljeća. I mislim da bi mogle biti jednako zanimljive kao ove studije koje rasvjetljuju nastajanje ovih kolendi stavljajući ih u društveni kontekst vremena, a s druge strane akcentuiraju detaljno dubrovački govor. Knjiga se sastoji od četiri dijela faksimila rukopisa zajedno s transkripcijom, povijesnom i jezičnom studijom. Želimo ovoj knjizi smisleni život.

Na kulturno povijesni sadržaj ovog izdanja osvrnuo se Stjepan Ćosić.

- Posebna pažnja usmjerena je njegovom kolendarskom opusu Mata Zamagne koji je cjelovito objavljen. Kroz pet poglavlja i zaključak prati se Zamagnin život. Riječ o prvoj generaciji koja je odrastala i živjela pod Austrijom, nakon pada Republike, što  je uvjetovalo i poseban senzibilitet te generacije. Autorica se također bavi kulturno-povijesnim okvirom Dubrovnika, pod francuskom i austrijskom vlašću. Ta prava generacija razvlaštene vlastele bila je primorana prihvatiti službu u austrijskoj administracija i mnogi su kao i Zamagna cijele živote proveli izvan Dubrovnika. Iako se književnošću, pogotovo kolendama bavio od mladosti, njegov povratak u Dubrovnik, 1861. označio je novo stvaralačko razdoblje. Kroz dva povijesna teksta Zamagna se predstavio kao nasljednik stare dubrovačke historiografije. Riječ je o svojevrsno kulturno povijesnom vodiču. Knjiga Ragusa objavljena je u Splitu 1899., a tri povijesna rukopisa Historia Ragusa objavljeni su tek 1935. u Trstu., a smatram da danas zaslužuje i hrvatski prijevod. Najveći dio te povijesti Dubrovnika odnosi na kraj 18. i početak 19. stoljeća, odnosno razdoblje sloma Dubrovačke Republike. Zamagna se pokazao kao zaljubljenik u povijest svoga grada, ali i kao zreli povijesni pisac. U tekstu se iscrpno tematizira sadržaj njegovih kolendi, tumače se okolnosti i stihovi u kojima ti stihovi nastaju, a odgoneta se i kome su upućeni, obiteljsko okruženje i povijesne reference.

Recenzentica Marijana Horvat, inače jezikoslovka osvrnula se na jezičnu studija dubrovačkog govora s početka 19. stoljeća. Okupljenima je prvo skrenula pažnju na nešto vidljivo već u samom naslovu izdana, dvoslov „gn“ koji se upotrebljavao od samoga početka hrvatske latinice, a koji se u priobalnom dijelu Hrvatske dugo zadržao u primjeni. Istaknula je da je jezična raščlamba kolendi rijetki znanstveni radi o dubrovačkom govoru 19.stoljeća, a dodala je kako je Dubrovnik zbog statusa književnog središta doprinijelo standardizaciji hrvatskog jezika.

- Jezikoslovni pogled na kolende obuhvaća sve relevantne razine; fonološku, morfološku i leksičku. Pozornost je bila usmjerena na prebacivanje kodova, a kad se to učinilo potrebnim jezik kolenda opisan je i komparativnom metodom. Promatran je u odnosu dubrovačkog idioma kroz vrijeme. Na fonološkoj su razini obrađene razne specifičnosti. U morfološkoj analizi posebno su obrađene promjenjive vrste riječi, a morfološka su obilježja postavljene u kontekst standardizacije hrvatskog jezika na štokavskoj osnovici. Autorica je utvrdila da se jezik kolenda na morfološkoj razini se razlikuje od administrativnog jezika oporuka s elementima razgovornog jezika s kraja 19. stoljeća, kako ni od  književnog jezika frančezarija. Zaključuje da kolende obiluju stalnim elementima koje će prepoznati današnji pogotovo, stariji govornici. Prebacivanje kodova odnosi se na naizmjeničnu uporabu dvaju ili više jezika unutar istog iskaza, što je tijesno povezano s društvenim čimbenicima. Autorica ističe da iako se Zamagna nije školovao u Italiji, njegovo je okruženje pogodovalo posezanju za talijanskim jezikom, kad mu se to učinilo prigodnim i potrebnim. Leksička se raščlamba oslanja na dva osnovan načela; specifične dubrovačke riječi i podjelu vokabulara  po značenjskim skupinama, a usmjerena je isključivo na hrvatski jezik. Kao Dubrovkinja Lovrić-Jović je vrsna poznavateljica dubrovačkog govora ovo studijom potvrdila svoju neizostavnost u daljnjim proučavanjima dubrovačkog govora.

Jedna od autorica Jelena Obradović -Mojaš istaknula da je istaknula je da je zaista kontenta zbog ovog izdanja, a kao osobu koja ju je potaknula da krene u ovaj projekt istaknula je nedavno preminulog akademika Vekarića.

- Sve ono što smo htjeli postići sadržano je u dubokom emotivnom talogu književnog i historiografskog stvaralaštva Mata Zamagne. U nasljeđe nam je ostavio materijalnu i nematerijalnu baštinu. Baština se sastoji od ljetnikovca Zamagna, na predjelu Tamarić u Rijeci dubrovačkoj, a nematerijalna su njegovi zapisi.  Taj ljetnikovac je mali i šesan, ali sadrži sve ono što jedno ladanjsko zdanje treba imati. Glorijet, đardin, kapelicu. Njegov autograf sam pronašla u arhivu te je i on uvršten u ovo izdanje.

Druga suautorica Ivana Lovrić Jović istaknula je kako je knjiga pisana iz znanstvenog motrišta, ali da se kao i uvijek kad se piše o dubrovačkom govoru, vodilo računa da se izdanje prilagodi široj čitateljskoj publici.

- Uvijek se nešto ponudi i za one kojima je dosadno čitati o morfološkim i fonološkim promjenama. Bila mi je čast biti pozvana u ovakav projekt, a slast istraživati jezik Mata Zamagne. 19. stoljeće je već opisivao Pero Budmani, u do danas jedinoj jezikoslovnoj studiji dubrovačkog govora 19. stoljeća, jer on u književnom pogledu nije bio toliko važan. Mene prvenstveno zanima jezik puka, a za koji mi danas ne znamo kako je zvučao. Rekonstrukcija naglasak postoji, ali kad istražujem korpuse koji me vode jeziku puka, ne istražujem naglaske. U ovim sam kolendama neke naglaska mogla prepoznati jer ovise o metru.

Autorica je kraju istaknula kako je dubrovački govor uvršten na popis nematerijalne kulturne baštine pri Ministarstvu kulture, ali da ta činjenica pomaže jedino pri osiguravanju sredstava za ovakve projekte, ali ne i za očuvanje ovog govora.

- Dubrovački govor ne bi trebao biti predmet neprofesionalnih istraživanja, entuzijasti govornici su dobrodošli i to im nitko ne može zabraniti, a jedini način da se naš govor ne zaboravi jest da se dubrovački govori organski upotrebljava. On se ne može učiti u školama jer nema opisanu gramatičku normu.


L.Pavlović/FOTO: Vedran Levi









Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
umjetnicka_naslovna
KULTURA
0      24|06|19 u 14:43
Što bi značilo pretvoriti život u umjetničko djelo?
makgrgic
KULTURA
0      24|06|19 u 09:28
Mak Grgić u Dvoru s glazbom Morriconea, Rodriga i Miroslava Tadića
UNSEEN
KULTURA
0      23|06|19 u 19:22
Lastovo i Unseen se vole
koncert_klapa_sufit_220619_naslovna
KULTURA
0      23|06|19 u 01:23
FOTO: Klapa Šufit nastupila na Babinom kuku
marulic_knjige
KULTURA
0      22|06|19 u 20:26
U dubrovačkim knjižnicama otkrivene knjige koje su pripadale Marku Maruliću

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija