KULTURA
09.10.2018 u 10:07

"Logorilijada" - dobar kazališni odabir koji komunicira sa aktualnim hrvatskim trenutkom

Predstava "Logorilijada" kojom je započela sezona u kazalištu marina Držića je, uz nekoliko zamjerki, vrlo solidno ostvarenje koje s obzirom na tematiku nije bilo lako realizirati. Najviše treba pohvaliti repertoarni odabir naslova i osnovnu poruku predstave, zbog društveno -povijesnog konteksta u kojemu živimo, jačanja radikalne desnice i neokonzervativnog vala koji u hrvatskim razmjerima podrazumijeva i veličanje ustaškog režima, što je za svaku osudu, pa je ovakav podsjetnik više nego dobrodošao. Tim više što nije pristran, nego pokazuje kako jednoumlje i isključivost, agresija i strah nikada nisu mogli niti će moći uroditi dobrim plodovima.

Napisala: Petra JELAČA

komentara  0

Kazalište Marina Držića započelo je novu sezonu koprodukcijom s Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru i Maticom Hrvatskom Mostar. Zanimljivo složen naslov Logorilijada nastao je kao kombinacija imena autora Ilije Jakovljevića, činjenice da se na scenu postavljaju njegova djela Konclogor na Savi te zbirku poezije Lirika nevremena, i koriste, premda samo kao referentni okvir, motivi Grobnice za Borisa Davidoviča Danila Kiša.  

Komad je vrlo vješto napisao Dragan Komadina, smještajući radnju u prostor autorovog prisjećanja, dok neku vrstu komentara zbivanja preuzima recitirana lirika.
Ivan Leo Lemo uspio je, oslanjajući se na pokret a ne na fizički teatar postaviti na scenu vrlo mučan, surov i brutalan sadržaj i postići koherentnu dramaturško-redateljsku cjelinu.

Sudbina pjesnika, zatočenika dvaju totalitarnih režima, prvo ustaškog logora u Staroj gradiški a zatim i komunističkih vlasti vrlo je sklizak teren za interpretaciju i inscenaciju. No, iznenađujuće dobro, Komadina i Lemo nisu pokušali interpretirajući ovu tešku građu ni izjednačiti dva totalitarna zla ni pretvoriti scensko zbivanje u antiratnu dramu. Predstava naravno ima antiratno i antitotalitarno obilježje, no u prvome je planu plastično opisivanje brutalnih ustaških zločina. 

Protagonist, pjesnik Ilija Jakovljević, opisuje svoja iskustva nakon izlaska iz ustaškog logora partizanskom oficiru, a redateljski je to vrlo vješto riješeno trasparentnom zavjesom preko scene gdje se postavlja kronološki okvir zbivanja u obliku zapisnika s ispitivanja.

Srž tragičnosti zbivanja leži upravo u živim opisima nade koja pjesnika pokreće na preživljavanje, iskazi vjere u dobro, u duhovnosti za koju se nada da će biti materijalizirana u nadolazećem oslobodilačkom režimu, socijalizmu. Kada ga i partizanske vlasti osude, i kada spozna na vlastitom primjeru da je svaki režim jednako brutalan, počinja samoubojstvo.

U pojedinostima scena se vide sve strahote i naličje ustaškog režima, naročito u odabiru uloga egzekutora. Tko su bili izvršitelji zločina i kojim se profilima ljudi manipuliralo jako je dobro prikazano u ovoj predstavi.

Robert Pehar kao Ilija Jakovljević nije bio dovoljno iznijansiran, naročito u dijaloškim scenama, kao da nije jednakim intenzitetom bio u ulozi tijekom izvedbe, pa na tome svakako treba poraditi za daljnje izvedbe. Dobar je bio odabir Branimira Vidića Flike u ulozi Gazde, koji je izgradio tipsku ulogu u kakvoj ga gotovo uvijek imamo prilike gledati, ali je liku zastavnika Ante vrlo primjerena; također je dobro odabran i Boris Matić, čija fizička pojava i ogoljenost potcrtavaju sirovost i nepromišljenost totalitarng režima.

Ivan Skoko kao Uzvišeni i Bojan Beribaka kao Muco proželi su svoje uloge s puno elemenata pokreta i fizičkog teatra što ostavlja puno mogućnosti ekspresije koju su oboje vrlo dobro iskoristili.

Miro Barnjak napravio je dobar posao s ulogom židovskog liječnika Josipa Gaona, no u nekim je segmentima treba produbiti i bogatije iznijansirati. Ivo Krešić kao Isljednik i Mario Bošnjak (Mladić), imaju u dramskom smislu manje ali za cjelinu predstave bitne uloge jer se kolektivni duh nasilja i životinjskog vrebanja onih koji imaju moć na one koji je nemaju manifestira najviše kroz izvedbeni element pokreta, što je i glavni adut ove režije.

Upala je međutim na nekoliko mjesta u klišee - primjerice, lik smrti, kao kosac sa crnom kapuljačom je zaista već potrošen simbol, pa ga se moglo suptilnije riješiti, a pred kraj predstave je i dramaturški nejasan (funkcija crnog kosca-zlo, negativni pjesnikov alter ego ili smrt? ); zatim u video projekcijama- bijela golubica izvedena u 3d animaciji je jasna poruka, no opet, potrošen i jeftino realiziran simbol.

Glas naratora koji čita poeziju bio bi prikladniji horror filmu ili gladijatorskom meču. Uklapa se u atmosferu strave i užasa u pjesnikovoj glavi, no mogao je biti suptilniji i estetski ogoljeniji, što bi bolje potcrtalo ostale režijske elemente.

Uz nekoliko zamjerki radi se o vrlo solidnom ostvarenju koje s obzirom na tematiku nije bilo lako realizirati. Najviše treba pohvaliti repertoarni odabir naslova i osnovnu poruku predstave, zbog društveno-povijesnog konteksta u kojemu živimo, jačanja radikalne desnice i neokonzervativnog vala koji u hrvatskim razmjerima podrazumijeva i veličanje ustaškog režima, što je za svaku osudu, pa je ovakav podsjetnik više nego dobrodošao. Tim više što nije pristran, nego pokazuje kako jednoumlje i isključivost, agresija i strah nikada nisu mogli niti će moći uroditi dobrim plodovima.

 

Večeras, 9. listopada 2018. u 20 sati odigrat će se reprizna izvedba predstave "Logorilijada“ u Kazalištu Marina Držića. 







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija