VIJESTI
09.08.2018 u 12:13

SRAMOTA: Udruga DUSAB se zatvorila - više nismo voljni biti ponižavani i vrijeđani dok radimo "njihov" posao

"Osobno više nisam voljna biti ponižavana, vrijeđana, od udruga, na koje je i Bog „zaboravio“ jer ne rade ništa, do osoba i službenika koji ne odrađuju svoj posao, koji nisu odgovorne osobe, a većina njih, niti stručni za posao koji obavljaju. Ne želim više odrađivati NJIHOV posao, niti primati mrvice sa stola, a nadasve, biti prozivana kao član udruge, koja "troši nenamjenski i ne štedi", izjavila je gospođa Beba Pažin, dopredsjednica Dubrovačke udruga skrbnika, bolesnika i prijatelja Alzheimerove bolesti i ostalih demencija (DUSAB) na skupštini ove udruge na kojoj je nakon ostavki Upravnog odbora izglasano i zatvaranje udruge. Ova je Udruga u četiri godine napravila puno dajući potporu ljudima koji su se u svojoj obitelji susreli s demencijama raznih oblika. Htjeli su napraviti i još puno više, no nisu naišli na odgovarajuću suradnju institucija. Sramota je to Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije i k tomu još i veća kad se otkrije pozadina ove teške odluke.


komentara  0

Što se dogodilo?

Udruga je javno istupila u medijima, kada im je uskraćen, unaprijed obećani, prostor u OB Dubrovnik za otvaranje dnevnog boravka za osobe s demencijom za koji su imali već pripremljen projekt za prijavu za sufinanciranje na EU fondove. 

Nadalje, osim o adresi prostora, taj je projekt ovisio i o suradnji s nekom od gradskih ili županijskih institucija. Domus Christi bio je voljan biti taj institucionalni partner, no potpis na odobrenje tog partnerstva trebao je dati župan Nikola Dobroslavić, a to se nije dogodilo.

Nenamjensko trošenje novca?

Nadalje, zbog oštrog medijskog istupa na ove dvije teme, slučajno ili ne, revizija Grada Dubrovnika ustanovila je nepravilnosti u financijskom radu udruge i provela nadzor te im naložila da vrate uplaćeni novac za 2017. 

U međuvremenu su rokovi za prijavu projekta Dnevnog boravka istekli, iako je projekt bio napisan i spreman, ali bez adrese prostora i institucionalnog partnera nije bilo smisla poslati prijavu.

Osim toga prostori koje trenutno koriste, uskoro idu u adaptaciju, pa će udruga ostati i bez osnovnog prostora za rad.

Tko će sada pomagati skrbnicima?

Četiri godine Beba Pažin, njezina kćer Anna uz pomoć neurologa Denisa Čerimagića, psihologa Josipa Lopižića, psihijatara Davora Grileca i Hrvoja Markovića, liječnika i psihoterapeuta iz Zavoda za javno zdravstvo i cijele mreže ljudi koji o demenciji dosta znaju ili strukom ili zbog osobnog iskustva s bolesti, stvarale su mrežu potpore skrbnicima oboljelih od raznih oblika demencija. Htjeli su napraviti još puno, puno više, no...

Oni koji su koristili usluge ove udruge znaju koliko im je pomogao razgovor, informacije o ponašanja bolesnika, postupanju s njima, o dokumentaciji, pregledima, ljekovima, prehrani, psihološka potpora skrbnicima, činjenica da je gospođa Beba uvijek bila na raspolaganju za razgovor, kad bi nastupile teške situacije... Koja će institucija to zamijeniti?

Nitko to ne može zamijeniti, a znaju to i skrbnici koji su sinoć sa suzama i velikim razočaranjem pratili skupštinu. Koliko ljudima koji se susretnu s ovom bolešću znači da mogu nekoga nazvati, da mogu sve infomacije i savjete dobiti na jednom mjestu, slikovito je opisala jedna skrbnica, članica udruge. 

"Ja sam jako razočarana jer sada mi skrbnici ostajemo sami, prepušteni sami sebi i svome jadu, bez podrške i razumijevanja".

Izviješće o radu otkriva nevjerojatne aktivnosti DUSAB-a

Predsjednik Upravnog odbora DUSAB-a Pero Kalinić podnio je izvješće o radu udruge za 2017. i 2018. godinu u kojima je naveden nevjerojatn broj aktivnosti koje je Udruga provodila i potom dao prijedlog o zatvaranju udruge, a slijedom opstrukcija koje su ih dovele pred zid koji ne mogu prijeći. Istaknuo je kako udruga nije i trenutno ne može postići svoj osnovni cilj, a to je dnevni boravk za osobe s demencijom, a unatoč velikom trudu, radu i angažmanu.

Gospođa Beba Pažin potom je održala govor u kojem je objasnila razloge svog povlačenja uz nadu da će neki drugi "podobni" ljudi nastaviti rad udruge, no to je na žalost ostala neostvarena želja. Dijelove njezinog govora prenosimo, kako bi javnost stekla bolji uvid u rad ove udruge i način na koji su se institucije Grad Dubrovnik, Županija Dubrovačko-neretvanska, Dubrovačka biskupija i Opća bolnica prema njima odnosile, što je dovelo do zatvaranja.

Zašto je i kako nastala udruga?

"Nakon razgovora s dr. Denisom Čerimagićem 2014. smo Anna i ja otvorili ovu udrugu za opće dobro bolesnih od neizlječive bolesti demencije, njihovih njegovatelja i članova obitelji, a i sami smo imali doma bolesnika...

...Htjeli smo pomoći svome gradu i građanima volonterskim radom, zalaganjem, dobrom voljom i iskustvom, koje sam stekla osobno radeći u Sydneju u zdravstvu s emigrantima svih boja i nacija...u Sydneju smo već krajem 80-ih izdali video o demenciji i o ponašanju prema pacijentima. Ideja je bila preslikati neka od svojih iskustava na naš grad", kazala je gospođa Pažin.

Ukratko Udruga je krenula s razgovorima, projektima, lobiranjima. Kucali su na vrata svima i tražili. Nakon godina sastanaka, neispunjenih obećanja, truda i rada, svoj osnovni cilj otvaranje dnevnog boravka nisu ostvarili.

Što se u Dubrovniku radi s pacijentima s demencijom?

"Građani Dubrovnika znaju da je jedino rješenje ukoliko netko u obitelji oboli od demencije, tražiti brže bolje mjesto u domu, naravno preko veze, kako bi mogli nastaviti s radom i životom u obitelji.Tako nam se domovi pune zaključanim bolesnicima u prvim fazama bolesti, a lista čekanja za starije i nemoćne penje se na stotine. Kad se naši političari nađu na domjenku u nekom od domova, ni na kraj pameti nije im popeti se na treći kat i vidjeti patnju svojih sugrađana, nečijih očeva, majki, sestara i braće, koji su sebe radom utkali u ovaj grad, a danas nemaju pravo na ljudsko dostojanstvo. Nećete vjerovati da se u dane izbora i od njih uzimaju otisci prstiju na glasačkim listićima, iako oni ne znaju ni kako se zovu", istaknula je u svom govoru Beba Pazin.

"Ukoliko niste našli dobru vezu, onda bolesnik ostaje doma da bi cijela obitelj skrbila o njemu i dodatno trošila energiju na raznorazne institucije dokazujući prava bolesnika i u mnogo slučajeva neuspješno, a budući da netko mora i raditi, briga se uglavnom svodi na supružnike, koji će vrlo brzo sami izgorjeti i početi se razbolijevati".

DUSAB kreće u akciju

"Naša solucija je bila prvenstveno edukacija šireg spektra ljudi u kontaktu s oboljelim od obitelji, organiziranje edukacije, seminara, savjetovalištekoje je radilo dva dana u tjednu, potpuno anonimno. Tiskali smo brošure, otvorili direktnu liniju u bolnici, gdje su dežurali neurolozi, psiholozi i psihijatri. Otvorili smo 24-satnu telefonsku info službu, koja i danas radi. Razbili smo stigmu bolesti, pružali psihološku i svaku drugu pomoć skrbnicima. Naš radni dan nije imao broj radnih sati, a udruga je tek nakon tri godine zaposlila administratora.

Da bi problem podigli na višu razinu počeli smo snimati dokumentarac. I tu je pukla šusta, jer je osoba (o.p. don Jerko Ban), a bila je scenarist, snimatelj, ton majstor, aranžer i volonter, u svoje slobodno vrijeme penjao se sa svom opremom na 4. katove i satima snimao svu muku i jad oboljelih od demencije i njihovih obitelji, koji su napuštali poslove, fakultete... 

Sve to bilo je s ciljem upoznavanja šire javnosti o ovoj svjetskoj zdrvstvenoj epidemiji, prevenciji...On je pristao, nije tražio, primiti minimum novaca za nabavu opreme.

Isplata je bila javna i transparentna, a došla je iz plaće voditelja programa, koja se od samog početka vraćala na račun udruge. To je to famozno NENAMJENSKO TROŠENJE NOVACA". Da smo mu isplatili u kešu, nikome ne bi bilo sumnjivo ništa.

Jedan od najvažnijih ciljeva udruge bio je otvorenje dnevnog boravka, da se rasterete domovi, obitelji, a oboljeli dobiju adekvatnu njegu od strane educiranog osoblja".

Traženje prostora i prazna obećanja

"U gradu se nisu mogle naći prostorije, a onda je odjednom nakon brojnih sastanaka došlo obećanje i poziv na sastanak u veljači 2018. Gledamo u nevjerici prostor u Općoj bolnici, organiziramo skrbnike, zainteresiranih je 18, sve potrebno, a nakon par tjedana, sve obećano je pobijeno, kao da se radi o skladištu rabljene robe.

U to vrijeme već smo imali plan i program, ljude koji će voditi Europski projekt, kojim bi se boravak financirao, trebali smo adresu. Vrijeme je prolazilo odgovora nije bilo i 1,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava je propalo".

Nemogući zahtjevi i opstrukcija sa svih strana

"Stali smo, ne radi sebe. Stali smo tamo gdje nismo mogli dalje bez potpore Grada, Županije, Biskupije i Bolnice. Nastavili su se sastanci, prazna obećanja. Od nas se traže projekti zgrada, predračuni, izračuni, nacrti... Za njih smo bili prebrzi, drski, tražimo previše...Možda smo naivni i istim smo osobama predugo poklanjali povjerenje i držali ih za riječ, ali glupi nismo da ne shvatimo kako je sve ovo na kraju rastezanje i cijeđenje, suptilno smišljeno i režirano da nas se zaustavi i oduzme nam se tlo pod nogama. Shvatili smo da nismo podobni i da smetamo na svim razinama. 

Kad sam čula poruku iz Biskupije, shvatila sam da im smeta i moja vjeroispovjest, a ja sam bila uvjerena da je Bog samo jedan.

Nije samo ovaj incident s "nenamjenskim sredstvima" uzrok, to je samo prelilo punu čašu. I zato ovdje pred svima dajem neopozivu ostavku", zaključila je gospođa Pažin svoj govor, zahvalivši nadalje poimenice svima koji su sudjelovali u radu udruge i davali DUSAB-u potporu tijekom ove 4 godine.

Josip Lopižić: Sram me je kao građanina Dubrovnika i vjernika katolika

Njezin govor prokomentirali su skrbnici, koji su svi uglavnom bili protiv zatvaranja udruge, ali i psiholog Josip Lopižić, koji je istaknuo kako se srami zbog svega.

"Žao mi je da živim u gradu koji ne skrbi za svoje građane. Meni je neprihvatljivo i nevjerojatno da za Severinu ima 50 000 eura, da ima 80 000 eura za par sati nastupa Dina Merlina, a nema za skrb raznih skupina bolesnika. U usporedbi s DUSAB-om sve druge udruge pokazuju lijenost i nekompentenciju.

Neka ih sram bude od gradonačelnika do onoga koji skuplja otiske prstiju od dementnih osoba u Domu. Razočarala me je i Biskupija, kao katolika, a nije prvi put. Sram me je ovog što sam danas ovdje čuo i doživio", zaključio je Lopižić.

Skrbnici protiv ukidanja udruge sa suzama u očima

Skrbnici, oni koji su uspjeli doći na skupštinu, sa razočaranjem i suzama su pratili sastanak, a samo oni koji su se s demencijom susreli u obitelji znaju koliko je ova udruga značila u njihovim životima. Sad su opet sami. Sramota za Dubrovnik, sramota za Dubrovačko-neretvansku županiju.


Katarina Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija