VIJESTI
01.08.2018 u 14:51

DRUGA STRANA PRIČE: je li iscurilo strpljenje Viktora Vekselberga oko "Belvedera"?

Vijest kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio žalbu Zvonka Stojevića, te potvrdio kako je prodaja nekadašnjeg visokokategornika ruskom oligarhu Viktoru Vekselbergu bila zakonita, prošla je ispod radara šire dubrovačke javnosti, no, sada čisto vlasništvo i završetak te dugogodišnje trakavice tek je tračak svjetla na kraju tunela za investitora. Čim se završi jedan, započne drugi problem, kaže bliski suradnik ruskog bogataša. Je li strpljenje Viktora Vekselberga, što se tiče obnove Hotela „Belvedere“ iscurilo, hoće li odustati od svega i „pokupiti“ se iz Hrvatske?


komentara  4

Odgovor na to pitanje je, čini se, ipak negativan, iako je Vekselberg još lani razmišljao o povlačenju iz projekta, dok još, ruku na srce, nije imao i stanovitih problema uvjetovanih američkim sankcijama izrečenim ruskim oligarsima, njihovim tvrtkama i suradnicima, a među kojima je bio i on. U Hrvatskoj svaka velika investicija ima svoju povijest, pa ni ova s obnovom Hotela Belvedere koji na kraju Grada stoji još u ruhu kakvo su mu ostavili jugo-vojnici, nije izuzetak.

- A, svaki investitor ima svoju granicu strpljenja i kada 2013. za jedan objekt koji vapi za obnovom plati novac, očekuje da će mu se barem malo pomagati, ali u pravom značenju te riječi. Dakle, pomagati, ne pogodovati. Kada mu se u investiciji koja puno znači za ovaj grad počne otežavati i kada počne nailaziti na poteškoće na svakom koraku, nije to institucionalno, tu bi se mogao ispisati cijeli roman o tome što se sve događalo u kolopletu različitih situacija. On je bio spreman već lani izaći iz cijelog projekta, ali nije zbog nagovaranja da se ipak vidi svjeto na kraju tunela, a danas se ponovno nalazimo tamo gdje smo bili lani – kaže nam u razgovoru Davor Štern, suradnik ruskog investitora u projektu obnove „Belvedra“.

Kratkotrajno zadovoljstvo presudom Vrhovnog suda koja je riješila pitanje vlasništva nad hotelom, zasjenjeno je novim problemom. Štern novi problem koji će „otegnuti“ i prolongirati ozbiljan početak gradnje i obnove „Belvedera“ naziva jednom riječju. UNESCO. Pri tome misli na proširenje buffer zona u kojoj je smješten i sv. Jakov, no odmah dodaje i kako Dubrovčani koji su znali izgraditi Grad kojemu se divi cijeli svijet, valjda znaju i sačuvati vrijednost njegovih vizura.

- Treba li nam UNESCO da nam kaže kako dalje? A, taj UNESCO je opet skup ljudi koji osjećaju za Dubrovnik, kao što ja mogu osjećati za Kuala Lumpur. Što oni znaju o našim preferencijama u vizuri grada? Potpisali smo sporazum s organizacijom koja kao štiti našu baštinu, a tko može bolje od nas zaštititi našu baštinu?  Priznali smo nemoć, a UNESCO je u svojoj organizaciji isto neorganiziran i sad se taj naš slučaj buffer zone kreće po nekim hodnicima u Parizu i ne nazire mu se kraj. To je jedna od stvari koje investitora može baciti, neću reći u očaj, već u poziciju da kaže dosta mi je i vas i UNESCA i svega ostalog i ja idem doma.

U američkim sankcijama koje su pogodile poslovanje ruskih oligarha, pa tako i Vekselberga, Štern ne vidi ozbiljne prepreke zbog kojih bi on odustao od obnove nekadašnjeg dubrovačkog visokokategornika i smatra da se pregovorima i dogovorima između Amerike i Rusije nazire kraj tih problema. Vekselberg je, misli Štern, ni kriv ni dužan došao na udar sankcija koje su, smatra, više proizvod ekonomskih i komercijalnih interesa u aluminijskoj industriji nego politička agenda u Americi.

Za nedavnog boravka pomoćnika ministrice kulture u Gradu, Davora Trupkovića, novinari su zatražili konkretne i suvisle odgovore na pitanja o buffer zonama i njihovom utjecaju na buduću izgradnju, no ništa precizno nisu dobili. Čini se da ništa bolje nisu prošli ni zainteresirani investitori, jer i oni postavljaju pitanja na koja odgovora nema.

- Koliko sam ja uspio shvatiti, buffer zona je široko područje koje je toliko specijalizirano da mi „normalni“ ljudi ne možemo to razumjeti, ali se svodi na to da unutar te buffer zone ne bi trebalo raditi ništa što bi narušilo jedinstvo nekakve vizualne baštine. Ako mi netko tvrdi da je postojeći Hotel Belvedere dobra baština onda je u krivu. Ako me netko pita za projekt Marka Dabrovića tada bih mu, i da nisam u tome, rekao da je to deset puta bolja vizura Dubrovnika i cijelog tog dijela obale nego nakaradne građevine koje su se u međuvremenu pojavile, od padina Srđa, Zatona, pa i u Sv. Jakovu, te uz cijelu obalu. Mi smo to mogli i trebali sami riješiti.

Društvo dubrovačkih arhitekata je iznijelo brojne primjedbe na novi zahvat u krajobrazu sv. Jakova, koliko je bliska Vekselbergova suradnička ekipa spremna na suradnju s lokalnom zajednicom?

- Moramo raščlaniti te zahtjeve među kojima ima opravdanih, ali i potpunih nebuloza, to je uvijek nekakav koloplet. To da je trebao biti raspisan otvoreni natječaj na kojega su se mogli javiti i dubrovački arhitekti, po meni je posve nesuvislo traženje. Ako ćete investitoru osporavati pravo da odabere projekt prema vlastitom nahođenju, onda što će nam investitori, oni koji postavljaju takve zahtjeve, neka i investiraju. To je jedan od osnovnih zahtjeva dubrovačkih arhitekata. Ja cijenim struku arhitekture, ali nisam sklon tome da udruge, organizacije kružoci, diktiraju nekome način odvijanja jednog projekta kada je sustav postavljen tako da su njihovi interesi zastupljeni kroz javnu raspravu. U Dubrovniku je održana veoma široka javna rasprava, postojala je mogućnost da se jave sa svojim primjedbama, nešto je prihvaćeno, nešto nije prihvaćeno i nema više pogovora. Javna rasprava je završena, a oni sad pokušavaju kroz mala vrata i kroz neka županijska tijela progurat svoje ideje koje su prošle instituciju javnog demokratskog izražavanja na temelju kojih su donesene određeni zaključci, prijedlozi za izmjenu GUP-a. Tu prestaje uloga dubrovačkih arhitekata. Gdje su bili kad se gradilo drugdje, a pitanje je i zašto ne reagiraju kad se pokušava zaštiti nečiji privatni interes u osporavanju projekta za neke radnje ili mirnoću nekih ljudi koji žive u sv. Jakovu. „Beveder“ je zatvoren 27 godina i cijeli Sv. Jakov je privatiziran, a sada bi se mogao pojaviti, ne daj bože, neki promet koji bi ugrozio mir pojedinaca u tom dijelu grada. Mislim da tu postoji jedna razdjelnica preko koje grad treba reći: sad je dosta!

Javnost je izgubila povjerenje u sustav, a ovakvo rastezanje i neodlučnost samo podgrijava takve stavove, jer se ponekad čini da se sve može, te da nitko ne štiti javni interes, odnosno interese građana. 
 
- To o čemu govorite, nije samo pitanje Grada, to se događa u cijeloj zemlji. Možda je ružno reći, ali demokracija ima svoje granice. U jednom momentu netko treba reći: sad bi bilo dosta, iako ja mogu razumjeti da je u jednom gradu teško to napraviti. Gradonačelnik Mato Franković se na jednom sastanku kojega smo imali u Zagrebu oštro suprotstavio četvorici ministara, te je rekao kako neke stvari neće proći, te da se ide na javnu raspravu. Tako je i bilo.Tu je pobijedio i zastupao je interese Grada. Pa sad, kad je bio tako jak prema ministrima, vjerujem da bi mogao biti jak i prema grupacijama i institucijama koje osporavaju početak projekta. Razumijem da je on gradonačelnik koji će biti na reizboru za tri godine i po meni je krenuo jako dobro, ali ovaj grad je toliko bremenit problemima da se ne može na jednom projektu „zaratiti“ s ljudima, kako ne bi izgubio potporu na drugim projektima koje misli napraviti. Teško mi je reći bi li ja na njegovom mjestu bio drugačiji, jer ja ne poznajem grad dovoljno dobro kao on niti institucije vođenja grada da bih mogao govoriti u njegovo ime. Ali, ponavljam, ako je poštivana demokratska procedura, ako su sve procedure bile izvedene kako treba, ako za otvorena pitanja koja zahtijevaju doradu, poput granice pomorskog dobra, helidroma i sl., postoji dobra volja da se riješe, onda se ne treba kočiti projekt zbog nekih nebuloznih zahtijeva kao što je javni natječaj za sve arhitekte. Ako se složimo da je to posve nebulozno, onda je pitanje koliko su i ostali zahtjevi smisleni. Jedna specijalizirana tvrtka je na 11 stranica sustavno pobila sve primjedbe dubrovačkih arhitekata, ali se na kraju svega s pravom možemo pitati, čemu je bila održana javna rasprava, kad nismo daleko odmakli?



Puno ozbiljnije od te „formalnosti“ otvorenog natječaja bila bi primjedba o "agresivno" povećanom graditeljskom obuhvatu u Sv.Jakovu.

- Kako ako je kvadratura tri puta manja? To je lako dokazivo, baš i kao što je lako dokazivo da je predloženi novi projekt četiri puta manji od prethodnog koji je trebao imati garažu, koncertnu dvoranu… meni nije jasno kako se mislilo po postojećoj cestovnoj infrastrukturi tamo dovesti 2 tisuće ljudi u dvoranu i sl. Možda je novi projekt prostorno širi, ali bi se savršeno uklopio u tom prostoru i bio bi manje vidljiv od sadašnjeg hotela ili onoga koji se predlagao prijašnjim DPU - om. Takva tvrdnja dubrovačkih arhitekata ne stoji ni meni kao laiku, a te su stvari itekako lako dokazive.

O nepostojećoj granici pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj već i ptice na granama pjevaju. U svakom slučaju, definiranje granice pomorskog dobra je nužno za projekt obnove „Belvedera“ budući iz toga proizlaze brojne poteškoće i nesuglasice s tamošnjim stanovništvom.

- Utvrđivanje granice pomorskog dobra je veoma stručna stvar i ja o kriterijima za njenu izradu ne mogu govoriti. Ali je činjenica da bi Republika Hrvatska morala imati točno određene propise što je pomorsko dobro, a to se povlači od 1990.-te do današnjih dana i još nije riješeno.To su stvari koje se moraju riješiti čvrstim zakonom koji neće ostaviti prostor za proizvoljna tumačenja pojedinaca. Struka je struka, unutar struke uvijek postoje dijelovi koji se ne mogu definirati konkretno zakonom, ali nekakva paradigma mora postojati. To je jedna od osnovnih postulata države - da zaštiti svoju obalu i priobalje, te omogući pristup građana moru, ali mora postojati sustav u tome, a ne nekome dopustiti, a nekome zabraniti. Kod nas ne postoji institucija zatvorene koncesije osim ove nedavne na otočiću Smokvici, tako da sad više nisam siguran…

Sve to ukazuje na „šlamperaj“ u državi. Kod nas se prostorni planovi donose i prilagođavaju privatnim investicijama, umjesto da postupak bude obrnut – da se privatni investitori prilagode i poštuju prostorne planove i valoriziraju prostor u kojemu planiraju graditeljski zahvat. 

- Svi propisi u Republici Hrvatskoj bi trebali biti redefinirani, jer mi sada imamo kakofoniju propisa gdje se na svaki propis donosio novi, na svaki zakon novi zakon, a stari zakoni nisu ni ukinuti niti propisi stavljeni van snage. To je dovelo do toga da mi imamo niz proturječnih propisa koji se mogu različito tumačiti. Puno godina sam zagovarao resetiranje pravnog sustava u Hrvatskoj, kako bi se očistili svi repovi koji se nisu očistili i da se donese jedan veoma konkretan hodogram realizacije bilo kakvog poduhvata koji će biti jasan od početka. Propis mora biti jasan, primjenjiv i mora se od početka objasniti investitoru, jer kako će itko doći ulagati u zemlju u kojoj se propisi mogu mijenjati kako se kome hoće, a svaka vlada donosi svoje nove zakone koji mogu osporavati ili usporavati započete investicijske postupke. Da bi se to napravilo, nekakva politička garnitura mora riskirati svoju budućnost, ali mora uvesti reda, svjesna da možda neće dobiti buduće izbore, ali ovako ćemo se stalno klatariti između populizma, volonterizma i nekakve želje da se sviđate svima. A tko se sviđa svakome, ne sviđa se nikome.

No, kako sada stvari stoje, projekt Hotela „Belveder“ ne čeka samo detaljnija objašnjenja o značenju buffer zone za novu gradnju, nego se čeka i ….

- … valjda kraj strpljenja investitora – polušaljivo nas prekida Štern, iako u svakoj šali pola zbilje.Čeka se rješenje spora između Županije i Grada, budući županijski ured ulazi u ingerenciju grada i oteže postupak, umjesto da potvrdi da je prijedlog izmjene GUP-a u skladu s prostornim planom, što jest. Opet se vraćamo na pitanje koje nije u ingerenciji Županije nego Grada, ali se time ujedno otvara i niz pitanja na razdjelnici tih dviju razina, što je za mene nejasno jer su i grad i županija pod političkim patronatom HDZ-a. 

Vekselberg u cijeloj ovoj iscrpljujućoj višegodišnjoj investicijskoj priči ostaje velikim dijelom jer je dokazani prijatelj i obožavatelj Dubrovnika. Kupio je kuću u Lozici, gdje dolazi s obitelji i prijateljima, upriličio je u Dubrovniku izložbu Fabergeovih jaja na što je potrošio milijune, njegov restoran 360 je bio putokaz vrhunskoj gastronomiji u Gradu, bio je spreman investirati u koncertnu dvoranu, te klimatizacijski sustav u Kneževom dvoru … sve to dokazuje njegovu spremnost da postane dijelom života Grada koji ga je očarao. No, jesmo li odgovorili na adekvatan način?

Vjerojatno bi na ovakvo pitanje, odgovori javnosti bili različiti. Podijeljeni, kao i uvijek.

- Naš ružan običaj da ne vjerujemo nikome i stalno mislimo da nam netko dolazi nešto oteti i prevariti nas, kod Vekselberga sigurno nije slučaj. On je bio spreman sjesti i razgovarati sa svima, ali sigurno se ne osjeća ugodno kada ga se napada na sve moguće načine i kada se projekt stalno i iznova dovodi u pitanje, tako da se počne dovoditi u pitanje ispravnost propisa prema kojima su neke stvari već riješene, a sve to skupa nema nikakve veze s njim. Vekselberg je ovome Gradu pokazao da mu je stalo do njega, iznio je nekoliko prijedloga benevolentnosti i volje da se u ovome gradu nešto napravi, ali je nerijetko nailazio na otpor uz veoma čudna obrazloženja. A, ponekad ljudi izvana bolje vide ono što gradu treba, nego ljudi koji ovdje žive i koji su se pomirili sa situacijom.

A, bi li investitor i projektanti bili spremni na preinake projekta ukoliko se to pokaže potrebnim zbog buffer zone, granica pomorskog dobra, katastarskih čestica, zemljišnih knjiga? 

- Pitanje katastra je pitanje države, a ne pojedinca, postoji državni odvjetnik koji štiti interese države, a to da je neka čestica bila 1735. u nečijem vlasništvu, investitora se ne tiče. On mora doći na čiste zemljišne knjige i katastarske čestice i ako je tu nešto nejasno, to se ne može njemu stavljati na teret. Ovdje je katastarska situacija jasna, a to što netko misli da ona nije pravična obzirom na 1700 i neku, nije relevantno za investitora. Ako se netko od vlasnika smatra oštećenim, onda se treba javiti preko nadređenih institucija i zahtijevati povrat. I tijekom javne rasprave investitor je pokazao želju da razgovara, ali na civiliziran i argumentiran način, da se sjedne za isti stol i da se ti zahtjevi objedine, da se ta ideja zaštite javnog interesa prezentira i mi smo sve ono što je bilo na javnoj raspravi prihvatili ili obrazložili zašto to ne možemo prihvatiti. Određivanje granice pomorskog dobra je u nadležnosti Republike Hrvatske i njezinih organa, kako oni odrede, tako će biti. Investitor će to morati prihvatiti, jer on nema načina boriti se protiv toga. Ali, dovoditi to u pitanje prije nego su donesene i problematizirati što će biti ako će biti, nije potrebno. Zar nije investitor već napravio ustupak kada je obećao da će o svom trošku produžiti šetnicu do Orsule, te prepustiti Gradu dio projekta koji obuhvaća stepenice i lift do plaže Sv. Jakova, čime je iskazana volja i želja da se prilagodi opravdanim zahtjevima građana grada.


Lidija CRNČEVIĆ





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Alamaka 01.08.18 u 21:50
Tajan, potpuno si u pravu.

   

spidersfrommars 01.08.18 u 21:48
U normalnoj državi bi takvi sada bili u zatvoru strogog tipa, a ne bi držali prodike kao europarlamentarci, šuica nema ni obraza ni srama.

   

tajan 01.08.18 u 20:39
treba pitat Šuju i one koji su s njom radili gup 2005, sve što se crtalo u prostonom planu je bilo isključivo pogodovanje privatnom interesu, sv. jakov, bosanka 2, giman, babin kuk itd. tu nema nikakvih javnih sadržaja i javnog interesa

   

spidersfrommars 01.08.18 u 15:47
Autorica je dovoljno stara da može znati da nikakvi 'jugo-vojnici' nisu nogom stupili u hotel belvedere.





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija