LIFESTYLE
08.07.2018 u 20:21

PREDSTAVLJAMO: Vlaho Klaić, fizioterapeut fasciniran ljudskim tijelom i pomicanjem njegovih granica

Najmlađi od trojice braće, Vlaho Klaić je od osnovne škole bio fasciniran ljudskim tijelom, a kao sportaš se susreo s ozljedama i bolovima za koje liječnici nisu mogli pronaći uzrok. To ga je odvelo u knjižnice. Među literaturu koja mu je otkrivala misterije ljudskog zdravlja i funkcioniranja tijela. Iako je otac priželjkivao da upiše građevinu i da trojica sinova "zaokruže" budućnost obiteljskog biznisa, Vlaho upisuje Studij fizioterapije u Rijeci. Nikada nije požalio što je slijedio svoju želju. U ovom skromnom mladom čovjeku tinja želja za stalnim usavršavanjem i učenjem. 


komentara  0

Ja sam Vlaho Klaić, imam 24 godine. Rođen sam i živim u Dubrovniku. Nakon završene srednje medicinske škole, smjer sanitarni tehničar, upisao sam Stručni studij fizioterapije u Rijeci. Tijekom studija, ljeta sam, uz odrađivanje raznih sezonskih poslova, uglavnom provodio pomažući u obiteljskom kamenolomu u Konavlima. Nakon završenog fakulteta, odlučio sam upisati studij medicine s ciljem dodatnog usavršavanja, no ta mi se želja nažalost nije ostvarila. Nedugo nakon toga dobio sam posao u Poliklinici Glavić, gdje trenutno radim kao fizioterapeut - tako je izgledao način na kojega je Vlaho Klaić predstavio samoga sebe. 

Otkad te privlači anatomija, ljudsko tijelo, zašto si se odlučio za taj poziv? I kada?

- Moja fascinacija ljudskim tijelom traje još od osnovne škole kad sam se bavio košarkom. U tih par godina naglo sam izrastao i primijetio brojne promjene na svom tijelu. U isto vrijeme, posljedično su se pojavile i prve ozljede, no u dubrovačkoj bolnici nisam uspio saznati uzrok bolova i doktori mi nisu znali pomoći. Znatiželja me tada odvela u knjižnicu, gdje sam prvi put počeo samostalno istraživati i učiti o ljudskom tijelu. Naravno, kao dijete od 14 godina nisam uspio puno saznati, pa  sam odlučio upisati srednju medicinsku školu. Nažalost, mogao sam se opredijeliti za jedan od dva ponuđena smjera: sanitarni tehničar ili medicinski tehničar te sam odabrao prvo jer je taj smjer trebao biti zahtjevniji, ali on nije ispunio moja očekivanja. Tijekom srednje škole iskušao sam mnoge sportove te su me ljudsko tijelo i njegove mogućnosti pomicanja granica u tom segmentu fascinirali još i više. Nakon toga, logičan slijed bio je upisati studij fizioterapije.

Najmlađi si sin u konavoskoj obitelji... je li te to odredilo na neki način, možda što nitko nije očekivao da ćeš nastaviti s obiteljskim kamenorezačkim poslom?

- Kako to biva u svakoj konavoskoj obitelji, još od malena sam počeo pomagati u obiteljskom kamenoklesarskom poslu. Roditelji su u mene i u dvojicu starije braće usadili radne navike te nas kroz čitavo djetinjstvo učili da u životu ništa nije poklonjeno i da trebamo mukotrpno raditi i truditi se kako bismo postigli velike stvari. Kao djeca smo vikende i ljetne praznike provodili u kamenolomu, gdje nas je otac učio o kamenu i njegovoj obradi. Dok su dvojica starije braće pokazivala velik interes za kamen, mene to nikada nije previše zanimalo, mogao bih čak i reći da mi je bilo pomalo dosadno. Najstariji je brat imao afinitet za strojeve - tehnologiju i inovacije, dok je drugi oduvijek volio raditi s kamenom pa je moj otac potajno htio da ja upišem građevinu kako bismo sva trojica mogli nastaviti s obiteljskim poslom, svatko u svom području.  Tako da, naravno da je pritisak postojao, ali su moji roditelji imali razumijevanja prema mojim željama i interesima te sam na kraju upisao ono što me zanimalo i čime sam se htio baviti u budućnosti.

Zašto si upisao studij za fizioterapeuta u Rijeci? Koliko se nauči na faksu, a koliko je bitna praksa i kako si je stjecao?

- Kroz čitavu srednju školu nisam prestao odlaziti u knjižnicu i proučavati medicinsku literaturu, tako da u odabiru željenog fakulteta nije bilo nikakve dvojbe. Dok su gotovo svi moji vršnjaci na studij odlazili u Zagreb, ja sam se odlučio za Rijeku, prvenstveno zato što sam čuo da je studij fizioterapije u Rijeci, tada još uvijek u sklopu Medicinskog fakulteta, kvalitetniji te da su neki od osnovnih predmeta poput anatomije i kineziologije bili detaljnije obrađivani. Na fakultetu se pomoću knjige mogu naučiti i shvatiti temelji strukture i funkcioniranja čovjeka. No, kao i u svakoj drugoj profesiji, to nije dovoljno, već je uz temelje stečene iz knjiga potrebna i velika količina prakse i samostalnog rada kako bi fizioterapeut sutra, nakon završenog fakulteta, bio spreman za rad s pacijentima. Tijekom fakulteta, stjecao sam praksu na raznim odjelima u bolnicama kao što su Dječja bolnice Kantrida, Ortopedska bolnica u Lovranu, Thalassotherapija u Opatiji i brojne druge.

Najupečatljivije iskustvo svakako je bio rad na odjelu neurokirurgije na Sušaku gdje sam se prvi put susreo sa teškim životnim sudbinama koje su mi se duboko urezale u pamćenje. Upravo to mi je bila dodatna motivacija za stjecanje većeg znanja te samostalno učenje i trud izvan fakulteta. Smatram da je kvalitetna praksa za vrijeme fakulteta jako bitna jer budućem fizioterapeutu pomaže u otkrivanju potencijalnog područja interesa i daljnjeg usavršavanja, s obzirom na to da fizioterapija nudi širok spektar mogućnosti rada.

Što krasi dobrog fizioterapeuta, on može puno pomoći, ali i odmoći ukoliko nešto pogrešno napravi. Koji ti je predmet bio najzahtjevniji, a koji najdraži?

- Po mom mišljenju, dobar fizioterapeut mora imati dobre temelje, ali i stalno težiti boljem, educirati se i usavršavati. U radu s pacijentima mora biti strpljiv, pristupačan, imati razvijene komunikacijske vještine kako bi svakom pacijentu mogao pristupiti na njemu odgovarajući način. Također, mora biti suosjećajan i pun razumijevanja, ali isto tako ne smije dopustiti da ga to spriječi u tome da svoj posao obavi na najbolji mogući način. Svaki fizioterapeut mora točno znati koji je kratkoročni i dugoročni cilj liječenja, ciljeve treba provjeravati na tjednoj bazi i po potrebi mijenjati metode liječenja. Tada smo sigurni da će liječenje biti uspješno i kvalitetno provedeno. Što se tiče predmeta na fakultetu, mogu reći da su mi najdraži predmeti bili upravo oni najzahtjevniji: anatomija i kineziologija. Za njih sam morao učiti po nekoliko sati dnevno bez iznimke. Znanje iz tih predmeta kontinuirano se provjeravalo kroz mnogobrojne kolokvije, usmene i pismene ispite koji su studente tjerali da konstantno uče, rade na sebi i grade karakter.

Želja ti je, kako si i spomenuo, bila upisati medicinu, je li te to još drži i zašto si toliko zagrizao za tu znanost?

- Na fakultetu sam stekao dobre radne navike, a nakon što sam diplomirao još sam uvijek bio "gladan" znanja. Tako se rodila ideja o upisivanju studija medicine, no ne s ciljem stjecanja titule, jer se nisam htio prestati baviti fizioterapijom. Studij medicine je za mene bio prilika da steknem dodatna znanja i vještine za koje sam tada smatrao da mi nedostaju. Uslijedila je duga godina učenja za maturu, što je za mene bio velik izazov s obzirom na to da mi je gradivo srednje škole već bilo daleko i dosta različito od svega onoga što sam učio na fakultetu. Nažalost, nisam imao sreće i nedostajalo mi je nekoliko mjesta za upis. Nakon toga, nisam više razmišljao o medicini. Za mene je to bio tek jedan od mnogih putova i načina usavršavanja. Nedugo nakon toga ponuđen mi je staž u Poliklinici Glavić, gdje kao fizioterapeut radim i danas. Tamo sam stekao neka nova poznanstva, nove radne navike i neprocjenjiva iskustva.

Mnogi tvoji kolege se odlučuju za privatni biznis, ti si se odlučio za rad u sustavima.... prednosti i nedostaci u tome?

- Za pokretanje privatnog biznisa potrebno je dugogodišnje iskustvo. Ono se ne može steći preko noći, već su potrebne godine odricanja, rada i učenja. Mislim da mladi čovjek na početku karijere treba biti skroman kako bi mogao uvidjeti svoje nedostatke i u budućnosti težiti njihovom ispravljanju. Za neke je rad u bolnici primamljiv jer je radno vrijeme fiksno, vikendi su slobodni, a tempo rada opušteniji. Posao u bolnici može biti izvrstan jer se čovjek tamo susretne s mnoštvom različitih bolesnika, no fizioterapeuti su često nezadovoljni zbog nedovoljno dugih terapija, nedostatne opreme i nedovoljnog truda pacijenata. Zbog svega toga fizioterapeut često izgubi motivaciju te mu se posao pretvori u dosadnu rutinu. U privatnom sektoru pacijenti plaćaju terapiju te se zbog toga više trude, ali i više očekuju od samog liječenja. Stvara se pozitivan pritisak koji te tjera da pomičeš svoje granice. Dok su u bolnici fizioterapeuti većinom primorani sami voditi brigu o dodatnim edukacijama, kod privatnika je situacija nešto drugačija. Poslodavac prepoznaje kvalitetu i ambiciju svojih zaposlenika te im kroz edukacije pruža priliku za osobni napredak, ali i napredak cijelog tima. O otvaranju privatnog biznisa još ni ne razmišljam, jer trebam steći još puno iskustva.

Što ti je najveća nagrada u tvom poslu? Smješak, olakšanje pacijenta, zahvalnost?

- Najveća su mi nagrada u poslu rezultati pacijenata. Tijekom rada s timom Poliklinike Glavić svjedočio sam brojnim napredcima, od podizanja iz kolica do prvih koraka. Timski rad te nove tehnologije neurorehabilitacije pridonose bržim rezultatima. Neprocjenjiv je osjećaj kad se pacijent prvi put susretne s lokomatom. Pacijenta podignemo iz kolica, vertikaliziramo te postavimo na lokomat gdje on uz pomoć robota samostalno hoda. U većini slučajeva pacijent ne može sakriti osmijeh i oduševljenje, a ono je još i veće kada osoba uspije napraviti nešto što godinama nije mogla. Kad je napredak vidljiv, sve ostalo pada u vodu jer si jednostavno sretan i zadovoljan.

Kako ti je bilo vratiti se u Dubrovnik i koliko je jaka tvoja povezanost uz Konavle otkud ti sežu obiteljski korijeni?

- Za vrijeme studija u Rijeci nisam često išao doma jer mi je putovanje oduzimalo previše vremena, iako me često hvatala nostalgija. Mladi često misle da će im veći gradovi pružiti veće mogućnosti i da ih tamo čeka nešto bolje, ali ja nikad nisam bio u dvojbi hoću li se vratiti doma. Osim grada, vezan sam i za Konavle, odakle mi sežu obiteljski korijeni i u kojima sam proveo velik dio svog djetinjstva. I danas volim pobjeći od gradske užurbanosti, te s obitelji i prijateljima uživati u ljepotama Konavala.


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
kape_naslovna
LIFESTYLE
0      22|07|18 u 17:02
FOTO: Kapa glavu čuva, kolekcija sa Straduna
akrobat_na_boninovu_naslovna
LIFESTYLE
0      22|07|18 u 15:57
FOTO: Opasne vratolomije turista na Boninovu
ston_naslovna
LIFESTYLE
0      22|07|18 u 11:43
FOTO: Male zvijezde Stona zasjale u tvrđavi Kaštio
vezilje_konavle_06
LIFESTYLE
0      22|07|18 u 10:08
NASTAVLJAČICE TRADICIJE: priznanja malim konavoskim veziljama
klapa_kase
LIFESTYLE
0      22|07|18 u 08:57
Klapa Kaše osvojila je Prvu nagradu publike na Omišu

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija