VIJESTI
10.06.2018 u 20:22

PREDSTAVLJAMO: arhitektica Lea Đurović Ruso: ključno je naći balans između posla i privatnog života

Kad je prije četiri godine počela razmišljati o vlastitom arhitektonskom uredu, Leu Đurović Ruso su zapitkivali treba li joj takav izazov uz dvoje male djece i supruga koji je zbog bolesti bio posve ovisan o pomoći drugih. Bila je to ideja koju je ova hrabra mlada žena uspjela izrealizirati i danas smatra da je to bio pravi trenutak. Nedavno je njen ured dobio licencu za rad na spomeničkoj baštini, ostvarila je niz raznolikih projekata, a veliko veselje joj pričinja i projekt na kojemu trenutačno radi nadajući se kako će Konavoski dvori postati prvi "zeleni restoran" u Hrvatskoj. Predstavljamo arhitekticu Leu Đurović Ruso.


komentara  0

Naziv Vašeg arhitektonskog ureda PROTO - ARCH, nosi, zapravo, snažnu obiteljsku poveznicu. 

- Naziv Proto je nosio tatin dundo Niko Đurović koji je bio poznati građevinar i kojega su kolege zvali tim imenom koje je označavalo osobu majstora u svom poslu, stručnjaka. Moj otac, poznati dubrovački ugostitelj Mato Đurović je bio jako vezan za svog dunda, toliko da je svoj restoran u Širokoj ulici nazvao njegovim imenom. Kad sam 2014. godine razmišljala o osnivanju svog arhitektonskog ureda htjela sam imati u nazivu neku poveznicu sa obiteljskim naslijeđem, tako da sam na taj naziv dodala samo akronim iz djelatnosti posla kojim se bavim.

Zašto ste se i kada odlučili za studij arhitekture i jesu li vaša očekivanja bila ispunjenja?

Za studij arhitekture sam se odlučila u četvrtom razredu gimnazije nakon provedenih testova za profesionalno usmjeravanje gdje su mi rezultati testova pokazali sklonost prema arhitekturi i dizajnu. Inače sam oduvijek voljela crtati tako da sam se nakon provedenih konzultacija sa svojim bližnjima odlučila na teške pripreme za prijemni ispit. Studij arhitekture je sadržajem bio zahtjevan, pun odricanja, neprospavanih noći ali mi je dao ogromno tehničko i umjetničko znanje, te veoma širok raspon stečenog znanja, od ovladavanja "iščitavanja" prostornih planova do projektiranja i uređenja interijera.

Za mladog čovjeka bitan je profesionalni početak, putanja kojom će sve proći kako bi se mogao odlučiti i posvetiti jednom segmentu kojega će usavršavati. Prije nego što ste se odlučili otvoriti vlastiti ured, gdje ste sve radili? 

- Moj prvi posao nakon diplome je bio u Institutu IGH gdje sam radila na izradi prostorno - planske dokumentacije. Tu sam jako puno naučila o organizaciji posla u velikoj firmi i o planovima velikog mjerila. Iza toga sam radila u arhitektonskom uredu Studio Lacroma gdje sam se bavila isključivo arhitektonskim projektiranjem. Inače, u mojoj obitelji se oduvijek gajio poduzetnički duh, otac i majka su jako cijenili rad i uvijek su mene i moje dvije sestre učili kako se samo napornim i poštenim radom može doći do uspjeha. Danas sam mojim roditeljima jako zahvalna što su mi usadili poštenje, upornost i dosljednost, jer mi te vrijednosti odigravaju ključnu ulogu u profesionalnom i privatnom razvoju.

Otvaranje vlastitog ureda, s dvoje male djece i suprugom koji je, zbog bolesti, bio oslonjen na Vašu pomoć, bio je hrabar životni potez. Mnogi bi odustali, izabrali lakši put, otkud ta snaga?

- Želju za osnivanjem vlastitog arhitektonskog ureda sam gajila u sebi od diplome, a njenu realizaciju sam ostvarila u srpnju 2015., a zbog životnih okolnosti o kojima govorite i roditelji su me pitali jesam li čvrsto odlučila krenuti u takav izazov. S današnjeg gledišta mislim da sam tada napravila dobru stvar, jer da sam dulje čekala na ostvarivanje te želje, postojala bi mogućnost da strah i sumnje nadvladaju onu hrabrost i entuzijazam koju mladi ljudi imaju na početku. Moj ured danas ima troje odličnih djelatnika koji dijele sa mnom strast i vjeru u ono što radimo, vjerujući kako arhitekturom možemo mjenjati stvari na bolje. U ostvarenju te moje želje puno su mi pomogli roditelji. A, kada me pitate o snazi onda moram reći da ona u meni dolazi iz sfere duhovnosti, mog odnosa prema Bogu. Bog mi se posvjedočio u mnogim životnim situacijama, po prvi put kad se moja sestra Matina probudila iz kome u koju je upala nakon teške prometne nesreće koju je doživjela u Americi. Buđenje iz kome, nakon što je primila bolesničko pomazanje, bilo je ravno malom čudu. Živim vjeru, živim u vjeri, spoznala sam kako mi vjera pomaže da rastem, spoznajem sebe i učim o sebi.

Imate li nešto što vas u poslu posebno privlači kao arhitekticu, možda objekti javne namjene u javnom prostoru ili su vam draži privatni stanovi i kuće, interijeri.... arhitekti, kao i umjetnici, pretpostavljam teže nekom svom vlastitom prepoznatljivom izričaju. Što bi to bilo u Vašem slučaju? 

- Na studiju arhitekture su nas naučili gledati prostor, prepoznavati njegove vrijednosti, uočavati nedostatke ili iznalaziti rješenja za promjene na bolje, tako da kakav god projekt bio, trudim se uvijek okom arhitekta ponuditi rješenja koja će korisniku prostora pružiti nova saznanja ili bolju kvalitetu života. Arhitektura stvarno može biti dobro oruđe za poboljšanje kvalitete življenja. Nastojim kroz rad na projektima u svom uredu uvijek ponuditi neku dodanu vrijednost građevini, ali mi je uvijek u mislima činjenica kako čovjek mora stajati u žarištu arhitekture. Ne težim specijalizaciji, mišljenja sam kako je za arhitekta dobro da se vježba na projektima različitih mjerila. Svaki projekt je priča za sebe, donosi neka nova saznanja, u čemu leži i velika draž ovog posla.

Koliko naručitelji projekata poštuju Vaše sugestije i koliko se poštuje podneblje u kojemu se nekretnine grade?

- Dosada smo imali jako pozitvna iskustva sa investitorima, radeći za privatni i javni sektor. Nastojimo u razgovoru sa investitorom uvijek otvoriti raspravu o lokaciji, vrijednostima prostora, nekad se i oni sami iznenade kako prije to nisu na taj način gledali i kako im mi "otvorimo" oči. Jako je bitna kvalitetna suradnja između investitora i projektanta, odnos povjerenja gdje znate da će rezultat biti dobar. Evo na primjer, prošle godine dok sam bila angažirana na uređenju poslovnih prostora na Zračnoj luci Dubrovnik, za vrijeme dok su se građevinski radovi privodili kraju na Teminalu C, imala sam viziju postavljanja umjetničke instalacije u zračnim prostorima Terminala. Zajedno s dubrovačkom umjetnicom Iris Lobaš Kukavičić prezentirala sam investitoru viziju umjetničke instalacije i uspjele smo je na kraju realizirati na zadovoljstvo investitora, djelatnika aerodroma i putnika koji danas svakodnevno imaju prilike uživati u spoju arhitekture i umjetnosti, kroz skulpture vaterpolista koji "lebde" u prostoru.

Kako biste kao arhitektica opisali vrijeme u kojemu živimo, što se gradnje tiče?

- Živimo u vremenu velikih promjena, digitalno doba sve više osiromašuje međuljudske odnose, tako da arhitekti moraju promišljati o interakciji u prostorima koje projektiraju. Danas se arhitekti pri projektiranju građevina susreću sa integracijom novih sustava i tehnologija: kuća postaje "uređaj" za stanovanje i svaki od tih kompleksnih tehničkih sustava vodi drugi stručnjak. Naš je zadatak utoliko kompleksniji jer moramo znati upravljati i koordinirati sa ostalim stručnjacima i procesom izvedbe takve kuće.

Vidim da ste radili projekt za Klasičnu gimnaziju, kako gledate na graditeljske interpolacije u povijesnoj jezgri i gradnju u kontaktnim zonama?

Iskreno sam sretna i ponosna što smo prije nekog vremena stekli licencu za rad na spomeničkoj baštini. Trenutno radimo u suradnji sa arhitektonskim uredom Studio Vetma projekt uređenja zgrade Biskupskog sjemeništa i Biskupijske klasične gimanzije koji se aplicira na EU fond, jako se veselimo realizaciji tog projekta za koji smatram da će sigurno biti generator pozitivnih promjena u Gradu. U radu na starinama uvijek se valja sjećati riječi Milana Preloga kako moramo biti dobri gospodari graditeljske baštine.

Koliko vam je u poslu značilo poznato prezime koje je izgradio Vaš otac, istaknuti ugostitelj Mato Đurović?

- Moj otac je jako puno napravio za dubrovački turizam. Njegova ugostiteljska karizma je velika i naravno da ne mogu pobjeći od svoga prezimena. Ali s obzirom da nisam nastavila obiteljski ugostiteljski posao već sama gradim svoj put kroz svoju firmu, nastojim da me se prepozna kroz kvalitetne projekte i predan rad.

Nijedna od vas triju sestara nije preuzela obiteljski biznis, Vi ste završili arhitekturu, sestra Matina hotelijerstvo, najmlađa sestra Ivona farmaciju. Činjenica je da ste mogle uživati u blagodatima očeva biznisa kao mnogi iz tzv. "zlatne mladeži", no svaka je završila studij i uputila se vlastitim putom. Tko je zaslužan za to?

- U našoj obitelji se uvijek jako poštovao rad, roditelji su nas učili da se bez puno uloženog truda i poštenog rada  ne mogu postići rezultati. Naš je otac jako puno radio, ugostiteljstvo je jako težak posao u kojemu nema "ni petka ni sveca". Kako smo odrastale vidjele smo kolika su odricanja potrebna za kvalitetno bavljenje tim poslom, a na obrazovanje nas je uvijek jako poticala naša majka koja nam je uvijek govorila kako život može donijeti posve nepredvidljive situacije i da je ono na što uvijek i svugdje možemo računati jedino naše znanje. 

Spomenuli smo se već vjere i koliko Vam znači u životu. 

Vjera mi puno znači u životu, Bog mi se, kako sam već rekla posvjedočio kroz mnoge životne situacije koje su bile izrazito teške za mene i moju obitelj tako da danas ne mogu zamisli život bez vjere i prakticiranja sakramentalnog života. Kao praktični vjernik smatram kako sam na konstantnom putu učenja i zato svoj rast u vjeri ostvarujem i kao član katoličke molitvene zajednice Effatha.

Kojega se životnog načela držite?

- S obzirom da kao žena poduzetnica konstantno nastojim uskladiti obitelj i poslovne obveze moram reći da je ključno životno načelo balans, naći mjeru u svemu. Također držim se načela da ne treba žaliti za greškama jer one pripadaju procesu učenja, samo je bitno da ih ne ponavljamo. Prolazeći kroz razne životne situacije naučila sam da je najvažnije živjeti u sadašnjosti i veseliti se svakodnevnim životnim radostima. Kao roditelji dvoje prekrasne djece, osmogodišnjeg sina Luke i četverogodišnje kćeri Antonije, moj muž Miho i ja najviše uživamo u njihovim osmijesima i malim svakodnevnim postignućima.

Koji su Vam dosadašnji projekti najdraži?

- Među najdražim projektima bih svakako izdvojila uređenja sektora Finest of Croatia na Duty free shopu i postavljanje umjetničke instalacije Vaterpolisti u Zračnoj luci Dubrovnik. S obzirom da su moji obiteljski korijeni iz Konavala, posebno se veselim trenutnom projektu na kojem radimo, a to je prijava restorana Konavoski dvori na EU natječaj „Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u uslužnom sektoru (turizam, trgovina)“ kojim bi, ako se ostvare naši planovi, restoran Konavoski dvori koji je u zakupu obiteljske tvrtke Esculap-teo postao prvi zeleni restoran u Hrvatskoj. S obzirom da se restoran nalazi u sklopu mlinica koje su zaštićeno kulturno dobro, a i sam prostor rijeke Ljute je zaštićeni prirodni krajobraz korištenjem obnovljivih izvora energije će se još više potaknuti svijest o značaju tog prostora.


Lidija CRNČEVIĆ / FOTO: Vedran JERINIĆ





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
nikola_dobroslavic
VIJESTI
0      21|08|18 u 10:38
Župan čestita: Bajram Šerif Mubarek Olsun!
molunat_plaza
VIJESTI
0      21|08|18 u 10:18
Molunat dobiva novi sustav odvodnje
izvidjac
VIJESTI
0      21|08|18 u 10:00
Za energetsku obnovu „Izviđača“ više od milijun kuna bespovratnih EU sredstava
gradonacelnik_mato_frankovic
VIJESTI
0      21|08|18 u 09:24
Gradonačelnik čestitao Kurban-bajram
prijevor_nesreca
VIJESTI
0      21|08|18 u 08:37
POLICIJSKO IZVJEŠĆE: Prošli tjedan poginule su četiri osobe

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija