LIFESTYLE
06.06.2018 u 11:46

ZNANJE JE IMANJE: Ivo Jemin iz Majkova brži i od lovca iz "Potjere"

Oduševio je sve ljubitelje kvizova svojim znanjem u prošlotjednoj "Potjeri". Briljirao je u brzopoteznim pitanjima i time svom timu osigurao pobjedu protiv lovca, kojeg mnogi smatraju najopasnijim protivnikom. Ivo Jemin osvojio je 47.130 kuna, nakon prvog nastupa na kvizu, a za koji se prijavio na opetovano nagovaranje roditelja. „Sreća me je pomazila“, skromno kaže, no život mu baš i nije podijelio lake karte. Ivo se ne žali, sretan je što je pobijedio, a jedino što bi poželio je malo bolji posao od onog, zaštitarskog, kojeg sad obavlja. Posjetila sam njega i njegovu obitelj u Majkovima. Obiteljsko zajedništvo i poštovanje, koje jedni drugima daju, zasjenilo je skromne uvjete života i bolest koja ih kao sjena prati desetljećima.


komentara  1

U Majkovima živi tek osamdesetak duša, iako je na biračkom popisu stanje puno bolje. Stariji se sjećaju kad je ovdje živjelo 600-tinjak ljudi i kad je dječji smijeh odjekivao selom, a polje cvjetalo i davalo ploda. Život je ovo primorsko selo počeo napuštati još 80-ih godina prošlog stoljeća, a nakon Domovinskog rata rijetki su se vratili. Obitelj Jemin jedna je od njih.

Zrak tu miriše na aromatično bilje, more je blizu, mir odzvanja, no ljudi nema. Nije baš lako živjeti tamo gdje nema tekuće vode pa ljudi ovise o prirodnim pučevima i cisternama koje ljeti pune gustijerne, tamo gdje ste ograničeni na autobusnu liniju 4 puta dnevno i gdje nema ni butige ni apoteke, a za svaku sitnicu treba sjesti u auto.

Obitelj koja je osam godina provela u dubrovačkim hotelima, vratila se doma s velikim ožiljcima. Otac inače pomorac, tijekom izbjeglištva nije se mogao liječiti, pa je trenutno potpuno nepokretan u kolicima. Majka, nekad sobarica, slabo vidi, a nakon moždanog udar ima i drugih problema. Okolnosti su našeg kvizaša pobjednika pretvorile u kuhara, sobara, medicinskog tehničara. No on se ne žali. Ne krivi ni život ni sudbinu, već samog sebe, jer smatra da bi danas stvari bile drugačije da je u određenim trenutcima svoga života donio drugačije, pametnije odluke kad je riječ o obrazovanju i odabiru posla.

„Imam jako dobro pamćenje što mi je u školovanju puno pomoglo. Dobro mi je išlo knjigovodstvo, govorim engleski, a snalazim se s njemačkim i talijanskim, dobar sam i s kompjutorima. Obožavam čitati. Na internetu sam stalno, čitam, informiram se. Zanima me sport, zemljopis, povijest, opća kultura, filmovi. Slab sam u likovnoj i glazbenoj kulturi. Sretan sam da me ta pitanja nisu pogodila“, priča Ivo.

Njegov otac kaže da mu je više put govorio da se prijavi, jer kad zajedno doma gledaju Potjeru, Ivo odgovara na sva pitanja.

„Ma televizija je u našoj kući stalno upaljena, roditelji su na to naviknuti, a Potjeru svaki dan gledamo. Odgovaramo na pitanja i tako se zabavljamo. Otac me je stalno nagovarao da se prijavim. Bilo me je strah. Što ako me uhvati trema pa se obrukam svjetski? Onda sam se u četvrtom mjesecu prijavio. Rekao sam sebi: „poć ću u Zagreb o tuđem trošku, pa ako ništa ne osvojim, barem ću se prošetat po Zagrebu". Kad sam dobio poziv svi smo bili uzbuđeni. Potrefilo se da je snimanje bilo baš na moj rođendan. Nadao sam se da mi neće doći lovac Krešo Sučević, a eto baš nam je on došao. Bojao sam se treme i blokade, no nakon prva dva odgovora to je nestalo".

Ivov 36 rođendan bio je jedan od najljepših i za njega i za njegove roditelje, koji su doma čekali poziv. 

„Rodio se na Spasov dan, mi ga doma iz šale zovemo Spasoje, ali on jest naš spasoje“, kaže Ivov otac, a on ga prekida: „Nećemo o socijali“.

Iako ima stalan posao, naime, trenutno je zaposlen kao zaštitar u jednoj financijskoj instituciji, Ivo bi se rado okušao i u nekom drugom izazovnijem i bolje plaćenom poslu. Tražio je prijavljivao se, no rezultata nema. Nakon preboljene teške upale pluća, zbog koje je završio u bolnici te komplikacija, trenutno je na bolovanju.

Ovih 50-ak tisuća kuna došle su kao naručene, no toliko je toga u što bi trebalo uložiti, toliko je toga što bi se trebalo i htjelo napraviti.

„Mogao sam neke stvari napraviti u životu prije pa bi možda bilo bolje danas, na primjer završiti fakultet. Ovo mi se čini kao jedna nova prilika. Znam da ću dio novca potrošiti na obnovu kuće. Stvarno želim promijeniti posao, iako ovaj moj posao nije loš, no mala je plaća, a troškovi obitelji su sve veći, a htio bih se i baviti nečim što malo trenira mozak. Vjerojatno ću dio novca uložiti i u dodatno obrazovanje, kako bih našao boji posao, a ako nešto ostane možda ću posjetiti Beč, Budimpeštu ili Prag. Vidjet ćemo“, govori.


Katarina Fiorović





KOMENTARI / Komentiraj
   
   

mata 06.06.18 u 19:18
svaka čast Ivo i neka vide u metropoli da mi nismo za baciti





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija