LIFESTYLE
11.04.2018 u 09:23

Lijepa priča s Mljeta iz pera Ivice Hajdića: Evo Andrije! Ljudi evo našega Andra na televiziji!

Uspjeh svakog našeg Mljećanina je za našu malu otočnu zajednicu i naš osobni uspjeh jer smo svi na otoku kao jedna velika obitelj. Na Mljetu se još uvijek osjećaju obrisi onih davnih vremena gdje se slavi svaki uspjeh  sportaša, glazbenika, studenta čiji korijeni potiču s ovog otoka. Ipak, od svih njegovih gaža, nastupa i sviranja, najdraža su mi one male noćne muzike, oni njegovi spontani nastupi na obalama Malog jezera u Nacionalnom parku Mljet - piše u još jednoj lijepoj priči s Mljeta, naš dragi profesor Ivica Hajdić. Ovo je njegova priča o Andriji Lazu, svestranom Andru koji je jedanput i jednog američkog predsjednika poslužio čašom šampanjca...


komentara  0

Evo Andrije! Ljudi evo našega Andrije na televiziji! - odjekivalo je otokom te večeri. Gledajući televizijski prijenos dodjele ovogodišnjeg „Porina“, cijeli je Mljet skočio na noge kad se ukazao naš Andro dok je prebirao po žicama svoje gitare, tik uz Milu Kekina svirajući njegovu poznatu pjesmu „Reno 4“.

Prvi put se Mljet urnebesno zatresao od euforije još prije desetak godina, kad se taj naš isti Andro našao u krupnom kadru televizijskog prijenosa donoseći šampanjac američkom predsjedniku Georgeu Bushu prilikom njegova posjeta Hrvatskoj, budući da je Andrija dugogodišnji zaposlenik Pantovčaka.

Ovo je priča o Andriji Lazu,  našem Mljećaninu kojeg  je životni put odveo daleko od rodnog otoka, u Zagreb.
Neki se ljudi rađaju sa talentom. Neki ljudi imaju ono nešto u sebi, neobjašnjivo, nedokučivo, ono nešto što nam genetika odredi. Budući da potječe iz obitelji koja ima u sebi taj muzički talent, Andrija se prvi put susreo sa glazbom svirajući na maloj obiteljskoj  harmonici koja ga je na neki način uvela u taj čaroban svijet glazbe. Na otoku na kojem nije postojalo nikakvih glazbenih stručnjaka, niti ikakve muzičke naobrazbe, Andrija je s lakoćom savladao sviranje harmonike oslanjajući se isključivo na vlastiti talent i savjete starijih harmonikaša.

Vješto prebirući prstima po tipkama, svirajući po otočkim zabavama, postao je nezaobilazni gost svake otočne feste. Gdje god je bilo pjesme, a toga na Mljetu nikad nije falilo, bio je i Andrija. Inače cijeli Mljet obiluje samoukim talentiranim harmonikašima, ali to je već za neke druge teme.

Njegov talent je višestruk, jer osim sviranja i pjevanja, Andrija je bio i odličan nogometaš koji nije mogao u potpunosti razviti svoj sportski talent zbog nemogućnosti treniranja na otoku. Andrija je rođeni romantik, šarmer i društvenjak. Andrija je patriota i dobar čovjek prije svega. 

Kao većinu otočne djece, nakon završene osnovne škole životni put ga je odveo u Muški đački dom Dubrovnik gdje mu se,  po nekoj prirodnoj inerciji u ruci našla gitara, koju do tada nije znao svirati. Nije puno vremena prošlo, kada je cijeli  dom pjevao uz njegovu gitaru poznate hitove Crvene jabuke, Daleke obale, Azre, Olivera. Izrazitih vokalnih mogućnosti i savršenog osjećaja za javni nastup, Andrija uz još nekoliko momaka osniva bend koji je devedesetih bacao u trans ekipu iz muškog i ženskog đačkog doma na domskim zabavama i Domijadama (sportsko - kulturnim susretima đačkih domova). Na jednoj od Domijada Andrija se predstavio publici uz autorsku pjesmu s kojom pobjeđuje na regionalnom natjecanju domova izborivši nastup na državnoj smotri. Tu se već moglo naslutiti da će Andrija jednog dana uspjeti.

Svoj talent, znanje i strast prema muzici Andrija je oplemenio postavši pridruženim članom poznate grupe Picksiebner koja je svoj put započela svirajući obrade country i blues pjesama u nešto žešćem ritmu. Nakon snimanja prvog singla i spota „Thank you Jesus“ koji osvaja prva mjesta na radio i tv postajama, usljedilo je izdavanje prvog uspješnog albuma. Budući da ih je publika prepoznala i izvrsno prihvatila, ostvaruju vrlo zapažene nastupe koje krasi poseban scenski nastup i tehnički izražena svirka. Ostvarili su i neke vrlo uspješne suradnje sa renomiranim imenima hrvatske glazbene scene (duet sa Goranom Baretom - „Stolica za ljuljanje i „Bolje grob nego job“ sa Hladnim pivom). Najznačajniji nastup su imali kao gosti na koncertu „Hladnog piva“ u Velikoj dvorani Doma sportova  i kao predgrupa „Majkama“ na turneji po Hrvatskoj. Svoj drugi album su izdali 2009. godine, a nedavno su privukli pozornost medija snimivši svoj novi singl, pomalo ironičnog sadržaja, „Hrvat od zanata“.

Uspjeh svakog našeg Mljećanina je za našu malu otočnu zajednicu i naš osobni uspjeh jer smo svi na otoku kao jedna velika obitelj. Na Mljetu se još uvijek osjećaju obrisi onih davnih vremena gdje se slavi svaki uspjeh  sportaša, glazbenika, studenta čiji korijeni potiču s ovog otoka. Ipak, od svih njegovih gaža, nastupa i sviranja, najdraža su mi one male noćne muzike, oni njegovi spontani nastupi na obalama Malog jezera u Nacionalnom parku Mljet.

Cijela tadašnja mljetska mladost sjela bi u krug na plaži pjevajući uz njegovu gitaru ljubavne balade. Obasjani mjesecom uz čarobna jezera koja odišu lijepotom i mirom, puni mladenačkog ushićenja bezbrižno smo uživali  i ne shvaćajući koliko nam je u stvari bilo lijepo. Neponovljiva i nezaboravna mljetovanja. Bez mobitela, auta, žurbe i  briga bili su to najlijepši izlasci koje pamtimo. Njegova nas je gitara uvijek okupljala. I danas kad se vidimo, uvijek pričamo o jezerima, druženjima, Andriji i njegovoj gitari.

Upoznavši svoju dragu Anu, današnju suprugu, Andrija se otisnuo od svog škoja.

- Idem stari u Zagreb koju godinu ali ću se brzo vratiti - rekao mi je tog kasnog ljeta.

- Vrati nam se brzo prijatelju, jer kako ćemo festižat bez tebe, odgovorio sam s dozom sjete ali i ponosa, jer sam naslućivao da će mu veliki grad dati veću šansu da uspije.

Stisli smo ruku jedan drugome, iako smo i ja i on znali da se neće vratiti tako brzo. Ali tako nam se nekako lakše bilo oprostiti. Uz tu lažnu nadu, rastanak je bio puno lakši. Nekako nismo mogli sebi priznati da nas život nosi drugim putevima, da mladost i bezbrižnost nekako prestaju i nestaju.

Svi se mi vraćamo na Mljet. Makar samo u one ljetne dane, kad nam obaveze dopuštaju. I Andrija se vraća jer ga zovu njegovi korijeni. Zove ga njegova pripadnost. I uvijek će se vraćati. Jer te život odnose, ali srce ostane zauvijek tu. Doma. Na škoju. U kući kamenoj. Tamo gdje su tvoji ljudi, tvoje uspomene, tvoja sjećanja. Tamo kraj jezera ispod stoljetnih borova. Na Mljetu ima toliko talentiranih, dobrih i uspješnih životnih priča. Andrija je jedna od tih lijepih priča za koju bi mi bilo žao da je ostala neispričana...

 

 

 







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija