LIFESTYLE
01.04.2018 u 12:10

PREDSTAVLJAMO: ekonomist Stjepan Srhoj - ogromna javna uprava i "uhljebiznismeni" koče rast BDP-a

Susreti s mladim, optimističnim ljudima, koji puno rade, imaju ambicije, znanje i zdrav pogled na budućnost, puno energije i želje za promjenom na bolje, a bez stranačkih iskaznica, nije posao, nego odmor za svakog novinara. Tako i razgovor koji slijedi s nagrađivanim 28-godišnjim asistentom na Odjelu ekonomije Sveučilišta u Dubrovniku, nije bio klasični intervju. Nisam sigurna jesam li ja intervjuirala njega ili on mene za neko od istraživanja, kojima se bavi. Kako pokrenuti posao, ostvariti svoju ideju na tržištu, poboljšati posao koji vodite, ulagati u inovacije, unaprijediti sebe, svoj posao i time i društvo? Kakva istraživanja provodi? Zašto je bitno u radnim sredinama, na fakultetima, općenito u Gradu, zadržati mlade proaktivne ljude? Zašto hrvatski BDP neće značajnije rasti? Otkrio nam je Stjepan Srhoj.


komentara  0

Završio je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Knjigovodstvo, bankarstvo i financije nikad ga nisu zanimali.  Ekonomska istraživanja, kojima se bavi, kombinacija su psihologije, sociologije i ekonomije. Do sada je kroz posao obišao gotovo cijelu Europu, za svoj znanstveni rad dobio je rektorovu nagradu, pa nagradu Austrijske narodne banke. Kroz međunarodni projekt donio je u zemlju oko 40 milijuna eura iz europskih fondova. Doktorski studij pohađa u Austriji, no ipak se odlučio vratiti u rodni grad i to kad mu se ukazala prilika da putem javnog natječaja postane  asistent na dubrovačkom sveučilištu i to na katedri koju vodi profesor Đuro Benić. Kako je mladić, koji je nezainteresirano završio srednju turističku u nekoliko godina „procvjetao“ na Ekonomiji u Zagrebu?

U  srednjoj školi bio sam nezainteresiran. Rezultat toga su bile prosječne ocjene. Bilo bi pravo čudo kad bih iz školske zadaćnice dobio 3, a danas uspješno pišem gotovo svaki dan. Kad sam odlučio studirati u Zagrebu, usprkos skromnim ocjenama, majka je bila ta koja je vjerovala u mene i na čemu sam joj posebno zahvalan. Njezine kolegice bile su skeptične, da na mene, prosječnog učenika troši novac za studij u Zagrebu. Nakon izrazito uspješnog prvog semestra studija bilo je jasno da smo majka i ja bili u pravu.

U studiju ekonomije pronašao sam odličan alat za rješavanje problema, a to me je uvijek zanimalo. Ekonomija kao disciplina se ponajprije bavi ponašanjem ljudi i donošenjem odluka, dok se ekonomija kao područje znanstvenog istraživanja ne bavi ponašanjem jednog čovjeka, već ponašanjem skupina ljudi.

Ponašanje ljudi utječe na usluge koje će oni koristiti, proizvode koje će kupiti, jednom rječju uvjetuje razvoj ekonomije, poduzetništva, proizvodnje. Znate onu izreku, ako želite postati bogat čovjek, samo trebate pomoći puno drugih ljudi u ostvarivanju njihovih ciljeva.

U ekonomiji želimo razumjeti zašto i kako ljudi ili poduzeća reagiraju ili donose odluke. Većina ljudi  potpuno krivo ekonomiju doživljava kao neki dosadni, suhoparni fakultet i struku koja se bavi isključivo novcem i financijama.

Mene osobno zanimaju istraživanja temeljem kojih se mogu napraviti pomaci na bolje u tvrtkama i u društvu općenito. Na tome se bazira i moj znanstveni rad, uvijek pokušavam raditi ono što može donijeti pozitivnu promjenu.

Prvi ozbiljan posao Stjepan je dobio već s 22 godine. Radeći za jedan europski projekt u Zagrebu stekao je međunarodno iskustvo u vođenju projekta, iskorištavanju sredstava iz Europskih fondova. S poslom je proputovao velik dio Europe, a imao je i vrlo pristojnu plaću za nekoga tko je tek završio studij i sve to bez stranačke iskaznice. Kako?

Posao sam dobio tako što sam našao područje koje me zanimalo i ponudio im da ću raditi besplatno. Nisu me ozbiljno shvatili, ali bio sam uporan i primili su me „na besplatno“. Prvih nekoliko mjeseci radio sam sve što je bilo potrebno i snimao situaciju, tražio sam nešto što nedostaje, nešto što ljudi ne vole raditi, a potrebno im je, tj. nešto čime ja mogu pomoći.

Premda su tamo uglavnom svi vrlo dobro radili svoj posao, primijetio sam da najmanje vole pisati. I tu sam vidio svoju šansu. Počeo sam raditi istraživanje i pisati znanstveni rad uz mentorstvo prijateljice, koja je po struci psiholog i inače jako dobro piše. Kroz taj rad, uz njezine komentare, naučio sam novu vještinu. Pisanje poslovnih izvješća, projekata… poslije ovog iskustva išlo mi je kao od šale. Kad je došlo vrijeme odluke hoće li me zaposliti ili pustiti, bio sam im, uvjetno rečeno, nezamjenjiv, jer sam s lakoćom radio ono što je svima bilo dosadno, ali potrebno.

Za znanstveni rad kroz koji sam naučio pisati dobio sam i Rektorovu nagradu. Prije ovog, s 21 godinom, tijekom ljetnih praznika volontirao sam i u DUNEA-i, tada me vodstvo nije prepoznalo kao kadar za zapošljavanje, ali svaki rad je korisno iskustvo, a i posao koji sam dobio netom poslije toga bio je pun pogodak. Nekad dobiješ, a nekad naučiš lekciju.

Smatrate li iz nedavnog iskustva učenika i studenta te iz današnje perspektive, predavača na sveučilištu da je obrazovni program u Lijepoj Našoj zastario? Kad biste imali priliku nešto mijenjati, što bi to bilo? 

Kurikulum je živi organizam kao i poduzetništvo. Napravi se, pa se mijenja, ali je činjenica da se u nas dugo nije mijenjalo ništa i da su nam rezultati najlošiji u Europi. U obrazovne programe za srednje škole naglasak bi trebalo staviti na kritičko promišljanje, umjesto na memoriranje podataka. Također smatram da bismo mlade kroz različite predmete trebali poučiti kritičkom razmišljanju te kako biti poduzetan. Opća kultura je važna, no program nam je prepun lektira koje su mladima nerazumljive i po jeziku i po temama. Inzistira se na tome, a onda se dogodi da mladi izgube volju za čitanjem, pa završe kao tridesetogodišnjaci koji nisu sposobni sastaviti karticu teksta.

Program je opširan i zahtjevan, a osnovne vještine se ne nauče. Kad je riječ o ekonomskom fakultetu u Dubrovniku i u Zagrebu, mislim da proaktivan student može dobiti obrazovanje kao i na drugim ozbiljnim međunarodnim sveučilištima.

Međutim, ono što nama na dubrovačkom fakultetu nedostaje su proaktivni studenti.Na ekonomiji u Zagrebu studenti su aktivni, pitaju, traže, pokreću…U Dubrovniku, na žalost, nema te aktivnosti, studenti tek pred diplomu počnu tražiti stručnu pomoć od profesora.

Prednosti studiranja u Dubrovniku su upravo ta mogućnost individualnog rada s profesorima, lakša dostupnost studentskog programa Erasmus, ali i mogućnost stjecanja duple diplome, zbog naše suradnje koju imamo sa Sveučilištem u Palermu.

Ovim putem pozivam sve studente koji su željni naučiti o određenoj ekonomskoj tematici da mi se jave, rado ću im pomoći, pa ako treba i napisati znanstveni članak s njima. Zagreb pak zbog brojnosti studenata daje veće mogućnosti umrežavanja studenata, pokretanja novih ideja i poslova, dok je individualno savjetovanje s profesorima vrlo teško, a obzirom na popularnost Erasmusa prosjek ocjena mora Vam biti izrazito visok.

Dubrovnik je i inače pomalo uspavan grad. Ne samo kad je o studentima riječ. U posljednje vrijeme iznajmljivanje apartmana, kojim se bavi svatko tko može još je dodatno uspavalo ljude. Što Vi mislite o toj djelatnosti i njezinom utjecaju na društvo?

Svatko će to raditi jer je to lako zarađen novac. Zašto bi ljudi sebi i svojoj obitelji uskratili novac i mogućnosti koje on donosi. Iznajmljivanje može društvu donijeti puno napretka i pozitivnih promjena. Kad bi ljudi taj novac uložili u sebe tj. u nova znanja i nove inicijative, na primjer kad biste taj novac uložili u vještine programiranja i sebi tako stvorili neki novi izvor prihoda, doprinjeli biste s tim iznajmljivanjem i sebi i društvu i Gradu.

No ako ljudi imaju više novca i s njim leže doma i tu i tamo putuju, to društvu ne donosi istinske nove vrijednosti. Nažalost mnogima koji iznajmljuju apartmane „Mačak u čizmama“ je zadnja knjiga koju su pročitali, a najzahtjevniji projekt renoviranje apartmana. Lako zarađen novac lako uspava ljude. Ima jedna izreka kaže:„Prosječan čovjek umre s 25, a pokopaju ga sa 75“. U Dubrovniku se može reći: „Prosječan čovjek umre s 18, a pokopaju ga sa 75“.

Kako se snalazite u takvom Dubrovniku?

Imam svoj znanstveni program, koji je dosta samostalan. Radim i po 10 -12 sati na dan. Istraživanja na kojima radim me ispunjavaju. Družim se s prijateljima i obitelji. Trčim, nekada rekreativno boksam… Produktivan sam u Dubrovniku, jednako kao i u Zagrebu, a ovdje sam blizu obitelji i to gledam kao prednost.

Koja su to zanimljiva istraživanja kojima se bavite?

Imam nekoliko tema, sad mi je ključna tema analiza bespovratnih sredstava i njihov utjecaj na  poduzeća u Republici Hrvatskoj. Riječ je o potporama koje je davalo Ministarstvo gospodarstva i poduzetništva. Članci još nisu objavljeni, ali mogu reći da postoji značajan prostor za unaprjeđenje shema za poticanje gospodarstva.

Bavim se usporedno s još jednim istraživanjem, kojemu ne mogu otkriti temu, no reći ću Vam da sam pozvan predstaviti ga na Sveučilištu Princeton, vezano je za jedan javni proces i tvrtke u Hrvatskoj.

Kad si znanstvenik i baviš se nekom temom koja je, uvjetno rečeno, dosadna, nemaš poticaj za rad, a ako kao znanstvenik osjetiš da si na pragu nekog otkrića, koje nešto može promijeniti i donijeti nove spoznaje, onda ne brojiš radne sate.

Nije mi baš puno otkrio no kako kreativno razmišljanje može pomoći poduzetnicima objasnio mi je na primjeru. Naime zajedno s nekoliko kolega u Zagrebu Stjepan u slobodno vrijeme radi na novom pristupu poslovanju. Takozvani „Design Thinking“  novi je pristup rješavanju problema i uvođenju inovacija koje poboljšavaju poslovanje.

Prijatelj, koji ima dvoranu/teretanu u Zagrebu htio je poboljšati svoje grupne treninge. Kolega i ja smo krenuli s istraživanjem kako bismo testirali ovaj pristup. Osobno smo prošli i analizirali svaki korak procesa od dolaska u dvoranu, pripreme za trening, samog treninga, tuširanja, presvlačenja, odlaska…Osim u rečenoj pošli smo incognito u nekoliko drugih teretana i proučili iste faze.

Nakon toga smo razgovarali s korisnicima. Pitali smo ih što im se sviđa, što ne. Dobili smo mnoge zamjerke, tipa prevruća je voda, ulaz je šporak… Saslušali smo sve, ali nas je zanimalo ono bitno: zašto ljudi dolaze u teretanu? Odgovora je bilo raznih, ali sukus svega je da polaznici žele bolje izgledati. Zanimalo nas je kako to oni mjere učinak/bolji izgled?

Shvatili smo da je upravo mjerenje učinka vježbanja ključni moment. Osmislili smo jednu sobicu u koju čovjek kad uđe dobije sve svoje mjere težine, visine, obujma (stanje 1). Nakon mjesec dana vježbanja opet se izmjeri i vidi promjenu (stanje 2). Ako promjene nema onda se treba savjetovati s trenerom. Problem može biti u treningu ili u prehrani. To se testira obrascima koje čovjek ispunja kroz nekoliko dana. Upisuje sve što jede i pije i sve vježbe koje radi. Na taj način trener može vidjeti gdje je problem i napraviti promjene u treningu i predložiti promjenu prehrane.

To je bila inovacija u procesu koju smo tražili te koji će dvorana ponuditi u svom standardnom poslovanju. Ljudi su dobili bolju uslugu, dobili su mjerljivi napredak vježbanja, a time je i ova djelatnost napredovala. Kad konkurencija vidi da to pali i oni slijede dobar primjer ili propadaju. Društvo dobiva novu vrijednost i bolju uslugu. Ovo je samo jedan vrlo bazičan primjer, za jednostavno dočarati kako i zašto su inovacije važne. Ovaj pristup inovacijama je interesantan jer se njime mogu unaprijediti i škole, bolnice, druge javne ustanove, kao i poduzeća.

Puno se bavite poduzetništvom no poduzetnički duh u Hrvatskoj baš i nije dobro razvijen. Mnogi ljudi imaju ideje, no boje se tržišta. Imate li neke savjete za one koji razmišljaju o poduzetničkom pothvatu?

Nitko Vam ne može garantirati uspjeh, to je  neizvjesnost koja prati svakog privatnog poduzetnika, dok ne izađete na tržište ne znate koliko ste produktivni. Svaka poduzetnička ideja mora imati ciljanu skupinu korisnika. S tom ciljanom skupinom u razgovoru provjerite svoju ideju, ako vidite da ona nema smisla, treba je prilagoditi, izmijeniti. Ako nemate zainteresirane kupce proizvoda ili korisnike usluge, nema smisla uopće počinjati.

Poduzetnici koji već rade na tržištu moraju ulagati u nova znanja u inovacije i stalno smišljati nešto novo. Ne smiju se zadovoljiti trenutno dobrim poslovanjem, jer pojavi se netko novi s novim proizvodom i idejom i vi propadate. Primjer je Kodak. Bili su najjača kompanija koja je proizvodila fotoaparate i filmove, nisu ulagali u nove tehnologije. Pojavila se digitalna tehnologija i oni su propali. To se u ekonomiji zove „kreativna destrukcija“.

Poduzetništvo u tom smislu je pokretač napretka. Bio koji privatni posao traži ulaganje u inovaciju. To često ljudima zvuči kao da ulažu u nešto apstraktno, ali to nije ništa drugo nego ulaganje u učenje, u čitanje, slušanje kolegija, tečajeva, unaprjeđivanje samog sebe. I kroz taj proces učenja i otkrivanja nekih novih spoznaja čovjek dođe do neke nove ideje.

Poduzetništvo u Hrvatskoj i općenito ekonomska situacija vežu se za rast/pad BDP-a. Možete li našim čitateljima objasniti o čemu BDP ovisi, zašto on raste ili pada i koliko nam utječe na kvalitetu života?

BDP je pokazatelj ekonomskog rasta, ali ne nužno i kvalitete života. On obuhvaća osobnu potrošnju, državnu potrošnju, investicije, razliku uvoza i izvoza. Mislim da BDP ovisno o kulturi utječe na kvalitetu života. Ako društvo ima individualne, kapitalističke vrijednosti onda BDP znatnije utječe i na zadovoljstvo građana.

Empirijski je, čini mi se, dokazana granica od 70 000 dolara godišnje do koje s novcem raste i zadovoljstvo. Kad se ta granica prijeđe zadovoljstvo stagnira, uz sve ostalo nepromijenjeno.

Smatram da bi nama u našoj situaciji svakako bilo bolje i da bili bismo sretniji odnosno zadovoljniji kad bi nam BDP rastao. Ne smijemo nikada zaboraviti da mi danas u Hrvatskoj imamo toliko toga što ljudi nikada prije u povijesti nisu imali. Imamo dovoljno hrane i dovoljno vode, slobodnog vremena, dostupno obrazovanje...

Što to u Hrvatskoj koči rast BDP-a?

Prvo imamo velike poreze i druga davanja državi, što koči razvoj poduzetništva i stvaranja novih vrijednosti. Razlog tome je ogromna javna uprava. Smatram da je prva i osnovna reforma koju hrvatska treba provesti reforma javne uprave, smanjenje broja administrativnih jedinica, broja zaposlenih u javnoj upravi, a smatram nužnim i mijenjanje izbornog sustava.

Time bi se otvorio prostor za smanjenje poreza i drugih davanja, a i otvorio prostor za poduzetništvo. Ljudi koji bi dobili otkaze u javnoj upravi mogli bi se pokušati aktivirati u istinskom stvaranju vrijednosti na tržištu, kao jeftiniji zaposlenici ili možda skuplji ili kao sami poduzetnici, svima po sposobnostima.

Bez reforme javne uprave mislim da naš BDP neće značajnije rasti, u usporedbi s drugim članicama Europske Unije. Također, mišljenja sam da su veliki razlog malog rasta BDP-a tzv. "uhljebiznismeni" koji su pravno gledajući „poduzetnici“, ali oni koji su uhljebljeni na državni proračun zbog političkih veza, mita i korupcije. Nisu fokusirani na rast stvaranjem nove vrijednosti na tržištu već na daljnju raspodjelu onoga što su dobili/uzeli od države, čime zapravo onemogućuju istinskim poduzetnicima da dođu na tržište i dobiju dio kolača. A najgore je kad takvi ili oni koji su radili za takve odu u politiku i objašnjavaju kako su oni vrlo sposobni jer su došli iz „realnog“ sektora.

Smatrate li da ova Vlada ima hrabrosti napraviti takve reforme?

Smatram da je njima u interesu, prije svega, održati se na vlasti. Ukidanje primjerice županija, poljuljalo bi članstvo stranke, samim time realno je za očekivati da ćemo i dalje imati 21 župana, 21 županijska pročelnika za obrazovanje, 21 za financije, 21 za turizam, 21 za okoliš, 21 za zdravstvo itd, itd.. Pa i ova silna rasprava o Istanbulskoj konvenciji čini mi se kao paravan za najmanji rast BDP-a u Europskoj Uniji. Da je rast BDP-a bio rekordan, mislim da se ta konvencija ne bi ni spominjala...


Katarina Fiorović / FOTO: Vedran Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
noc_uvale01
LIFESTYLE
0      19|08|19 u 19:18
Noć Uvale Lapad uz koncert popularnog Jole
tonko_mani
LIFESTYLE
0      19|08|19 u 12:42
Tiho vjenčanje Mani Gotovac i Tonka Vulića
koncert klapa Ragusa 40 godina (6)
LIFESTYLE
0      19|08|19 u 08:11
Raznolik program "Ulicama našeg Grada"
cliff_curtis0
LIFESTYLE
0      18|08|19 u 21:39
Poznati novozelandski glumac već je snimao u Dubrovniku, došao je ponovno
ibi_naslovna
LIFESTYLE
0      18|08|19 u 21:00
UDOMI/NE KUPUJ: Iako lovački pas čupavica Ibi lovi samo loptice

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 19|08|19
Mreža gastronomskih puteva







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija