VIJESTI
03.12.2017 u 09:26

REPORTAŽA
IN MEMORIAM VERONIKA HASAN (96) - neprocjenjivo nasljedstvo jedne Žuljanke

Prije dva tjedna umrla je 96-godišnja Veronika Hasan, majka petero djece, baka 18 unučadi i prabaka četrdeset i troje praunučadi te dvoje čukun unučadi od kojih se posljednje rodilo na dan kad je ona preselila na nebo. Smrt i rođenje u jednom su danu ražalostili i razveselili ovu mnogobrojnu i živopisnu obitelj. Tragom neobične osmrtnice na kojoj je pobrojano oko 70-ak imena uputila sam se u Žuljanu na Pelješcu i pronašla istinitu priču jedne snažne pelješke žene, pjesnikinje, pjevačice, nadničarke, supruge i majke, koja je iza sebe ostavila neprocjenjivo nasljedstvo, o kakvom mnogi mogu samo sanjati.

Napisala: Katarina Fiorović


komentara  1

Veronika Hasan rodila se 1921. godine u obitelji Marinović u Žuljani. Udala se 1945. za 15 godina starijeg Marka Hasana. U svojoj je Žuljani živjela cijeli život, koji je nije štedio, ali kojemu nikad nije dozvolila da je slomi. S pjesmom na usnama, motikom u rukama, bremenom drva na leđima i mirisom ruzmarina u kosi, ova je temperamentna i strastvena žena s puno ljubavi gradila svoju obitelj, svoju sreću.

Obiteljska kuća na brežuljku okružena je lijepim vrtom, cvijećem, taraca s odrinom i pogled na more. To je „nova“ kuća u koju se obitelj Veronike i Marka Hasana uselila 60-ih godina prošlog stoljeća, a izgradili su je sami vlastitim rukama. Na tovaru su donosili kamen drvo i ciment, koji su ručno miješali.

Petar, Veronikin mlađi sin je ostao na kući. On i njegova vrijedna supruga Kata iz Vignja u ovoj su kući tijekom 40-ak godina othranili četvero djece, pokopali 90-godišnjeg oca i djeda Marka Hasana, a nedavno i gospođu Veroniku. Njihov sin Ivan s obitelji živi s njima i nastavlja obiteljsku tradiciju. No i svi drugi članovi ove složne obitelji često dolaze i druže se uz puno veselja, razgovora, pjesme i delicija koje kuharica Kata rado priprema za obiteljska okupljanja.

„Sirotinjska smo obitelj bili, ali nismo nikad bili ni gladni ni žedni ni goli ni bosi. Radili smo teško i vrijedno na sve strane i vazda smo imali i kruha i cipela“, priča mi Željko, stariji sin Veronike Hasan i drugi po redu rođenja. Njega su roditelji poslali na školovanje u Dubrovnik još davne 1962. Završio je školu i puni radni vijek odradio u dubrovačkim trgovačkim i hotelskim kućama te Poreznoj upravi, a 10 godina bio je i direktor hotela Stadion.

Kaže, cijeli je život jednom nogom u Dubrovniku, drugom u Žuljani. Dvije njegove kćeri i sin već imaju vlastite obitelji, a Željko i njegova supruga,djed su i baka čak osam puta. Svi žive u Dubrovniku, a od cijele obitelji samo Domagoj, koji je pomorac, nije mogao biti na sprovodu none Veronike. Poezija je Željku duševna hrana, a izdao je i vlastitu zbirku pjesama.

„Otac je bio povučen, nije puno govorio, ali je bio nadareni meštar, rukama je svašta znao napraviti, ozidati. Živjeli smo od zemlje. Obrađivali lozu, masline, vrt, držali smo stoku. Brali smo drva i prodavali ih u Trsteniku. Šezdesetih smo brali ruzmarin i prodavali ga. Tih nekoliko godina od rusmarina se moglo zaraditi više nego od vina i ulja. Sjećam se da nam je da cijela kuća vonjala“, priča mi Marija, četvrta po datumu rođenja, a ujedno i vlasnica najbrojnijeg potomstva.

Naime ona se udala sa 17 godina. Otac je bio protiv, pa je Marija morala u Dubrovnik po odobrenje časnoga suca. Kad je on pitao zna li zakrpiti bječve, odgovorila mu je u šali da će ona bječve kad se rasparaju bacit ća. Dobila je dozvolu za brak i nikad se nije pokajala. Udala se nedaleko od obiteljske kuće u obitelj Dalmatin, rodila tri sina i kćer, koji su joj dali čak jedanaestero unučadi. Sva tri sina s obiteljima žive u Žuljani, dok joj se najmlađa kćer udala na Osojnik. Marija se šali kako nju roditelji nisu školovali, ali se ona dobro udala. Njezina se obitelj bavi turizmom i ugostiteljstvom, ali i poljoprivredom.

„Ljeta su mi radna i naporna, a kad dođe jesen i turisti pođu, selimo se u vinograde, pa u maslinike na odmor za dušu“, kaže Marija , koja je od roditelja naslijedila brojne talente jer osim što ima prekrasan glas, piše poeziju i slika, a i ona je kao brat Željko ukoričila svoje pjesme u tiskano izdanje.

„Majka je u polju prestala raditi nakon potresa u Stonu u svojim 80-ima. Obožavala je čitati. Voljela je povijest i imala nevjerojatnu memoriju. Sve pročitano bi zapamtila. Znala je gotovo sve povijesne događaje, godine. Sve pjesme koje je ikada čula i pročitala, znala je napamet i recitirala ih. Napamet je znala cijelu „Smrt Smail age Čengića“. Pisala je i svoje pjesme. Otac je bio dosta rezerviran, ali majka nam je uvijek govorila kako nas on jako voli, a da je bio nježna duša dokazuje i njegovo pismo koje je pisao 1950. iz Dominča, gdje je bio u rezervi", prepričava Marijina sestra Davorka Lopin.

"Sjećam se da je uvijek ponavljao: „Nemojte da meni za vama tkogodi štogodi reče.“ Roditelji su nas odgajali bez zavisti prema drugima. Isticali su poštenje i radinost, kao najvažnije osobine, uvijek i svugdje“, dodaje najstarija kćer Veronike i Marka Hasana, koja se također udala u Žuljanu, rodila troje djece i baka je osmero unučadi i troje praunučadi. Ona se kao i sestra Marija bavi turizmom i poljoprivredom, a pjevanje je njezin umjetnički ventil.

Njihova najmlađa sestra Katica Glavor, nije mogla doći na obiteljsko okupljanje. Braća i sestre su je nahvalili i ispričali mi kako je Katica uz Željka također završila školu u Dubrovniku. I njezin je suprug Pelješčanin iz Dubrave, sela nedaleko od Žuljane. Žive u Mokošici, a imaju četvero djece i 8 unučadi od dvije najstarije kćeri. Nadaju se da će ih biti još.

Obitelj, majka Veronika i petero djece na okupu na promociji zbirke pjesama Željka Hasana

Nevjesta Kate, koju svi redom hvale kao vrijednu ženu prisjeća se svoje svekrve Veronike i kaže:

„Često bi mi palo na pamet, kad bih je gledala onako krhku i mršavu, koliko su milja po brdima i kamenju ta njezina stopala napravila, koliko su toga prenijele i napravile njezine male ruke,  od dojenja petero djece, do branja drva? Koliko su puta te male ruke motikom zamahnule oko patata, oko loze, koliko je bremena na leđima prenijela? Imala je težak život, ali puno snage i volje i uvijek je bila zadovoljna, nikad nije kukala. Sjećam se kako je meni jednom rekla: „Jadne vi žene danas. Bilo je nama puno lakše kad nije bilo traktora, auta i svih ovih mašina“, priča Kate Hasan dok u njezinom tinelu sjedi brojna obitelj i časti se kolačima koje ispekla za svoj imendan.

„Majka je imala čvrstu vjera u Boga, a po sebi je bila jako organizirana. Tako je 10 godina prije smrti sašila sebi robu za ukop i pripremila molitve. Točno smo znali što treba moliti prije samog čina napuštanja tijela, odmah nakon smrti i poslije na sprovodu. Sve je organizirala unaprijed da se nešto ne bi zaboravilo. Nije se bojala smrti i sve do samog kraja bila je zadovoljna.  Živjela je prema jednom jednostavnom pravilu koje je prenijela svima nama: „Kloni se svađe, mir je najvažniji“, priča Željko.

Petar Hasan nije učio školu u Dubrovniku, ali je zato cijeli svoj život pretvorio u školu. Prvo je naučio zidati, kartati zidove, postavljati keramiku, naučio je svirati bubnjeve i napravio sebi prvi bubanj od starih lonaca i jareće kože. Potom je sa svojim bendom „Maestral“punih 14 godina svirao na svim plesnjacima, proslavama i festama od Orebića do Lovišta. Naučio je raditi s drvom pa je za svoju kuću sam napravio prozore. Zajedno s bratom Željkom napravio je dvije drvene barke od 4.38m i od 5.5m, svakome po jedna.

Naučio je i jednu životnu školu. Veliki je protivnik duhanskog dima, koji je zauvijek odbacio prije 27 godina. Neki njegovi dragi prijatelji od posljedica pušenja prerano su ga napustili, pa je gotovo sve svoje pjesme posvetio borbi protiv pušenja i zloj „rovinjskoj majci“ koja spaljuje svoje sinove, osim one koja ima punih 30 kitica, a posvećena je njegovoj prvoj unuci Maris.

„Nužda me je natjerala da sve ovo naučim, pokušaj da se izdignem iz siromaštva vlastitim trudom i radom. Imao sam, hvala Bogu, talente naslijeđene od roditelja, sluh od majke, spretnost u rukama od oca i iskoristio sam ih sve“, kaže Petar.

„Zadovoljni smo bili jer ništa bolje nismo ni znali. Živjeli smo s prirodom u prirodi, slobodni u velikoj obitelji, okruženi društvom, igrom, pjesmom i ljepotom. Svatko od nas te dane zajedničkog života, djetinjstva i mladosti pamti po veselju iako smo bili siromašni i od teško radili“, kaže Marija.

„Sjećam se majčinih izgrampanih noga, žuljeva na rukama i nogama i te njezine pozitivne energije. Usprkos svemu, vazda je govorila da joj je život bio lijep i da je zadovoljna“, dodaje Željko.

„Otac nam je cijeli život ponavljao i to nam se urezalo u pamćenje i život: „Na tuđe ni ne gledat, od igle se lupež postaje“, ističe Davorka.

„Shvatili smo tek kasnije da je ovo što mi imamo u našoj obitelji jedno veliko bogatstvo koje imaju rijetki. Do dana današnjeg mi, nas petero braće i sestara, naša djeca i unuci  smo svi zajedno, svi složni bez svađe . Družimo se i okupljamo u sreći i u tuzi“, zaključuje Petar.

Njihova druženja često započnu i završe s pjesmom, a Davorka, Marija, Kata i Petar pjevaju svake nedjelje i u žuljanskom crkvenom zboru. Petrove kćeri Veronika i Anamarija uglazbile su i u dva glasa otpjevale pjesmu svoje prabake „U dolini našoj – moje selo“, posvećenu, naravno, Žuljani.

Toplo i veselo svako je druženje u ovoj obitelji uz puno smijeha, zafrkancije i pjesme. Gospođa Veronika znala je što je pravo životno blago i zato ga je utkala u svoju djecu i ostavila na ovom svijetu duboki trag i neprocjenjivo nasljedstvo, koje će dalje prenositi njezini mnogobrojni potomci,svatko sa svojim talentom.

 







KOMENTARI / Komentiraj
   
   

šufit 03.12.17 u 12:33
Prvo što mi je palo na pamet je da danas svakakvi .ebivjetri dobijaju ordene za svakakve gluposti .... Odlikujte ovu ženu najvišim državnim ordenom jer više od ovoga za svoju zemlju nitko nemože učinit ...





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija