KULTURA
11.11.2017 u 22:51

PechaKucha - Kad Grad izgubi njih izgubit će dušu!

Predstavljanjem osoba i projekata koji su svojim kreativnim djelovanjem pokrenuli, potaknuli, unaprijedili društvo završili su Dani kreativnih kulturnih industrija, a gdje drugdje, nego u Lazaretima. Art of Your Mind powered by PechaKucha je prezentacija kreativaca u vremenski limitiranim i neformalnim prezentacijama kroz koje su različiti kreativci u jednoj večeri svojim pričama predstavili sebe i svoj rad s ciljem da inspiriraju publiku. Publika je imala priliku čuti razne priče od uzgoja dudovog svilca, kreiranja javnog prostora, čokolada koje inspiriraju, dizajna cipela, života žene brodske časnice, programera koji grad pokušava obnoviti grad novim pametnim rješenjima, vodičke koja turistima priča istinite horor priče… Svi oni imali su svoji 6 minuta i 40 sekundi da predstave svoj rad i bilo je uistinu zanimljivo.


komentara  0

Placa kolektiv udruga je koju vode troje mladih dubrovačkih arhitekata Davor Bušnja, Ida Polzer i Lukša Suhor. Zajednička im je poveznica razmišljanje o gradu, o javnim prostorima koji i čine zajednicu i urbanu sredinu, mjesta gdje se zajednica stvara. Primijetili su kako se u urbanom tkivu Dubrovnika događaju velike promjene mentalne slike javnih prostora i kako građani gube svoje pravo na grad. Kao centar Dubrovčani još uvijek promišljaju grad u zidinama, kojemu je Stradun kao dnevni boravak, ali nisu ga u mogućnosti koristiti kao javni prostor. Stoga je ovaj trojac odlučio jednim poligonom od crvenih kašeta obratiti pažnju stanovnika na male javne prostore u naseljima van zidina. Svoju instalaciju nazvanu "Nomad" su selili iz park na Batali na taracu Opskrbnog centra u Mokošici pa u park Luja Šoletića u Gružu i na Poštu Lapad. Nomad je na svakom mjestu imao drugačiji oblik, ali je svugdje pozivao ljude da ga koriste. I jesu. Tako su dali dodatan sadržaj javnim prostorima, vratili im ljude. I građanima vratili njihove prostore te dokazali kako svi s malim intervencijama  možemo sudjelovati u kreiranju javnog prostora i tako obogatiti život zajednice.


Vedran Benić predstavio je svoj dokumentarni serijal o dubrovačkim oriđinalima" Storije o neponovljivima", koji je napravio u suradnji s vlastitim sinom Lukšom. Sebe je predstavio kao jednog od  15 posto umirovljenika u RH u punoj starosnoj mirovini. Kazavši kako je do kraja volio svoj posao. „Sad kad imam umirovljenički pokaz upoznao sam cijeli jedan novi svijet ljudi koji se voze autobusima javnog prijevoza, pa tako i Srećka iz Luke šipanske, bivšeg noštroma na Perastu, koji svirkom nastoji nadoknaditi poznatog dubrovačkog boema Beba, nakon čije smrti je ostalo prazno mjesto u Gradu“, kazao je Vedran i dodao kako je serijal o oriđinalima nastao kao međugeneracijska simbioza, umjetničkog i novinarskog.  Istaknuo je kako su mnogi oriđinali izvikivali parole, koje tada nitko nije razumio, a danas su itekako aktualne. Pa je tako svoju prezentaciju završio citatom Saba Pečenog:“ Grad, kad izgubi nas, izgubit će dušu“.


 

Ninoslav Kunc završio je arhitekturu i pedagošku akademiju, a cijeli se život bavio ilustracijama i stripom. Počeo je u časopisu Polet, a njegova ga je strast i neiscrpna inspiracija vodila od ilustracija u školskim udžbenicima, ilustracija knjiga, priča, do stripova različitih tematika.  Osim crtanja velika strast mu je lignjarenje na Pelješcu. Svoje je stvaralaštvo okrunio dvjema izdanim knjigama i trećom koja je spremna, samo čeka financijsku injekciju iz Ministarstva.  Prva njegova knjiga je knjiga karikatura slavnih osoba nadopunjena njihovim citatima, a koja opisuje anegdote i njihovih života, koje, kaže autor, otkrivaju jako puno o osobi. Knjiga ima 270 ilustriranih stranica. U drugoj je svojoj knjizi pokušao napraviti presjek svog dugogodišnjeg rada na stripu, a treća koja obuhvaća njegov „novokvadratni krug“ ovisi  o Ministarstvu. U sklopu DKKI-ja Kunc je u Umjetničkoj galeriji predstavio strip, ilustraciju „Marin Držić za napredne korisnike“ po tekstu Davora Mojaša s kojim surađuje od davnih dana, kada je svoje crteže objavljivao u Omladinskom časopisu Laus.

Toni Šarić uspješan je producent prvog hrvatskog  Dokumentarnog rock festivala, DORF-a koji je 2007. pokrenuo s nekolicinom prijatelja u Vinkovcima iz dosade, jer se u gradu tada nije događalo ništa. Festival je zaživio među građanima Vinkovaca, a o njemu se počelo i pričati. Uskoro su počeli dolaziti poznati gosti,  emitirati se filmovi koji prije nisu bili viđeni. Proširili su suradnju s udrugama koje su radile srodne kreativne projekte pa se tako i festival širio Hrvatskom, a gostovali su i u inozemstvu. Dokumentarci o glazbenicima, koncerti i zanimljiv druženja, popularizirali su festival koji će se ove godine održati u Primoštenu. Toni Šarić za kraj je kazao kako su njegovo dvoje djece ipak njegova najveća remek djela te se nada da će njegova kćer jednog dana preuzeti DORF.

Marija Popović, naša sugrađanka i jedina Dubrovkinja koja je postala časnica na brodu ispričala je svoju jako inspirativnu priču kako je postala pomorac. Zapitala se zašto je pozvana na ovo predstavljanje jer nije kreativac, a onda je sama odgovorila na svoje pitanje prezentacijom. Marija naime posljednjih nekoliko godina predaje astronomiju u dubrovačkoj Pomorskoj školi. Svoje đake želi praktično naučiti što više vještinama koje će im trebati na brodu, pa ih tako vodi na promatranja zvijezda, na brodove koji uplovljavaju u Dubrovnik, a sama se neprestanim učenjem nastoji informirati o najnovijim tehnologijama i trendovima u brodarstvu. „Želim svojim đacima pokazati kako navegavanje nje  samo novac, nego kreativan i divan posao sa širokom lepezom zanimanja. To je stil života i ako ga moja kćer jednog dana odabere, ja ću je podržati“,zaključila je.

Marija Milovac prije pet godina suočila se sa svojim velikim strahom, javnim nastupom, govorom pred skupinom ljudi. U tom suočavanju pobijedila je strah i danas svakodnevno priča grupama nepoznatih ljudi strašne istinite priče i legende iz dubrovačke povijesti. Ova mlada mama dvoje djece pronašla je svoj jedinstveni način vođenja, a strahovi od mitoloških bića i priče prate je od djetinjstva. Njezin posao zahtijevao je prije svega suočavanje s vlastitim strahom, kreativnu ideju i izvedbu, ali i ozbiljno istraživanje, jer nije htjela pričati izmišljene priče. Turisti vole njezine ture, a ona danas zarađuje od strašnih priča.

Antonia Rusković Radonić  studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u nadi da će se uspjeti upisati na Likovnu akademiju. Čekala je četiri godine i uspjela. Svi je znamo kao čuvaricu konavoske baštine, a večeras je svima prisutnima u Lazaretima objasnila zašto su bubice, dudov svilac jako važna bića u odgoju budućih generacija.

„U Konavlima oko 70 posto školske djece hrani doma bubice. To je užasno važno jer uzgoj te bubice njih jako mijenja na bolje. Djeca znaju koja su jaja oplođena koja nisu. Gledaju kako bubice izlaze iz jaja, znaju koliko je to truda i oni nakon tih spoznaja ne uništavaju prirodni svijet. Prilikom hranjenja bubica treba paziti da se ne uvećaju puno, jer brzo rastu. Ako ih puno hranite iselit će vas iz vlastite sobe. Naučimo s bubicama da je higijena pola zdravlja, jer ako im svaki dan mijenjamo krevet, nećemo ih trebati liječiti. Djeca shvate koliko su bubice osjetljive na sve što se događa oko njih, na primjer ne smiju jesti mokro lišće. Kad za njih beremo lišće moramo paziti da ne uništimo stablo, ali i da nam druge životinje, kao što je na primjer krava, dok smo na stablu ne pojede već ubrano. Naučimo se da bubice imaju svoje dane kad ih ne smijemo ni dirati ni hraniti, kad mijenjaju kožu. Kroz uzgoj bubica djeca vide milijun čudesa, ali i gluposti. Uče one njih o životu i trudu. Na primjer bubica napravi svoju kukuljicu u kojoj, kad iz nje izađe leptir, ne ostaje ni malo smeća, a ima čak kilometar svilenog konca. Nauče oni i da nekad bubica odluči ne postati leptir, a da leptiri žive tek pet dana jer ništa ne jedu, jer nemaju probavni sustav“, objasnila je Antonija i zaključila da su bubice promijenile konavosku djecu.

Iva Ćurković Spajić produkt dizajnerica u tvornici cipela Borovo, sama je kod kuće od svojih borosana uz malu pomoć postolara kreirala boromine. Oslikavala ih je lakovima za nokte, poklanjala poznanicima i sama nosila. Njezina kreacija zapela je za oko direktoru Borova te je pozvana na razgovor, a uskoro je postala, i službeno, dizajnerica u Borovu. „ Štikla nije al visinu ima, šlapa nije, zahvalna je noga koja u njoj mjesto nađe“, dio je stihova pjesme kojom je Iva objasnila kako je i zašto od borosana kreirala borominu, koja je "pink unicorn" dizajnom dobila svoje zasluženo mjesto u modnom časopisu Vouge. „Na žalost, naši ljudi ne znaju cijeniti domaće proizvode. Cijene ih tek kad se priznaju na zapadu. Mislim da bismo svi zajedno trebali poticati hrvatsku proizvodnju i industriju. Kupnja hrvatskih proizvoda uz plaćanje porez najveći je čin domoljublja, koji u trenutno možemo napraviti“, istaknula je dizajnerica koja je proteklih dana dubrovačke učenike podučavala izradi dizajna za cipele.

Irena Bastijanić je arhitektica i intuitivna čokolaterica. Ova mlada žena koja živi na relaciji Dubrovnik - Zagreb proizvodi sasvim posebne čokolade u kojima kombinira kakao naših baka - rogač i kakao koji dolazi iz tropskih krajeva. Svoju je tvrtku nazvala Poeticacao spojivši u jednu riječ poeziju i kakao. Njezine čokolade prodaju se u staklenim teglicama uz obvezne citate, a proizvodi cijelu paletu proizvoda od čokolade za različite namjere. Osim prodaje i proizvodnje, Irena održava radionice na kojima djecu poučava proizvodnji i kreiranju zdrave čokolade.  Uspješno je kreirala “Zagrebačke čokoladne priče“ – inovativni suvenir grada Zagreba. A u svoju kakao smjesu često stavlja začine, razna ulja i jestivo cvijeće.

Dubravko Šimenc danas je brand menadžer tvornice Borovo, sportski novinar i komentator, a nekad je igrao vaterpolo. Osvojio je tri olimpijska zlata, a sebe je predstavio kao svestranu osobu. Nakon završetka aktivne igračke karijere, naučio je plesati, komentirati, voditi televizijske emisije. Sad ponajviše igra tenis i organizira razne sportsko-humanitarne događaje za pomoć djeci koja boluju o raznih kroničnih bolesti, a i sam je otac djeteta s poteškoćama u razvoju te je na djecu posebno osjetljiv. Dao je prisutnima presjek svoje sportske karijere i karijere nakon te je poručio svima da trebaju vjerovati u sebe i svoje ideje.

Nikša Vlahušić magistar inženjer računarstva trenutno radi u DURA-i kao koordinator Smart City projekta, a inače je radio kao programer aplikacija za Iphone. Trenutno se bavi mnogim različitim interesima od biotehnologije, robotike… Objasnio je kako je svu svoju školu o životu i svijetu te svoje interese razvio upravo  na ulici ispred kuće, u ulici Od Gaja, gdje su on i njegovi prijatelji imali cijeli jedan funkcionalni svijet u svojoj mašti.

„Tu sam naučio osnove demokracije i diktature, razvio interese za sportove, geologiju i biologiju. S računalom sam se prvi put susreo u očevoj tvrtki i shvatio kako ne trebam tražiti dalje. Nakon fakulteta radio sam u privatnom sektoru i onda sam se vratio u Grad i želio sam doprinijeti svom gradu svojim znanjem i evo me u DURA-i.“, objasnio je Vlahušić poručivši svima kako se svi trebamo što prije povezati s računalima jer „umjetna inteligencija dolazi sigurno, a ako dođe prije nego se povežemo s računalima neće biti dobro“.

Nakon svih ovih prezentacija zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić zahvalila je svima, a kreativci su se nastavili neformalno družiti. Treba spomenuti kako je program vodila sjajna Iva Šulentić, koja je jedinstveno i duhovito predstavljala govornike, često izazvavši srdačan smijeh publike.


K.Fiorović/FOTO: V. Jerinić





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija