LIFESTYLE
16.07.2017 u 20:00

PREDSTAVLJAMO: mlada arheologinja Jelena Beželj: moj pojam uspjeha nije na razini materijalnog ili postignute titule

Mlada arheologinja i povjesničarka umjetnosti, ali i japanologinja, te zaljubljenica u speleologiju, klapsko i zborsko pjevanje koje ju je i dovelo do sudjelovanja u "Kafetariji" na Dubrovačkim ljetnim igrama nije dvojila, ali ni požalila povratak u rodne Konavle poslije studija u Zagrebu i Ljubljani. Ovakav uvod samozatajnoj i skromnoj 28-godišnjoj Jeleni Beželj, da ju je bilo pitati, sigurno ne bi bio tako napisan, iako svojim radom, sposobnošću, znanjem i predanošću poslu zaslužuje biti pod reflektorom interesa javnosti. Odgovorima na pitanja najbolje predstavlja sebe, a ponajviše kada opisuje što bi držala svojim najvećim životnim uspjehom. Poželimo da ustraje na putu kojega će sama osvajati, jer, to joj i jest, kaže izazovnije nego hodanje utabanim stazama svjetskih znanstvenih centara... 


komentara  0

Kad si se odlučila za studij arheologije i povijesti umjetnosti, zašto je to bio tvoj izbor za fakultet i životno zvanje?

Oduvijek sam htjela studirat arheologiju. Još u četvrtom razredu osnovne sam rekla da ću bit arheolog. Ne znam zašto, mislim da su glavni razlozi bili stalna arheološka iskopavanja po egzotičnim lokalitetima i minimalan doticaj s ljudima, sve to naravno pod utjecajem dokumentaraca i filmova na televiziji. Povijest umjetnosti sam odlučila na licu mjesta kad je trebalo upisat fakultet jer je to najčešća kombinacija s arheologijom, a s time se dobije šira slika povijesti te mi ostavlja više mogućnosti u budućnosti za rad i razvoj.

Osobe koje te dobro poznaju, kao marljivu. vrijednu, pametnu (nemoj se mrštit!, tako kažu) pomalo se i čude da te put nije odveo negdje drugdje, gdje su veće mogućnosti, šire perspektive, a ti si se vratila u Konavle. Čime te Konavle privlače takvom snagom, i može li tako mala sredina kakve Konavle jesu, pružiti željenu šansu mladim ljudima, da pokažu što znaju, što mogu, koji žele napredovati...ili to i nije bitno?

- Konavle jesu mala, ali vrlo atraktivna sredina što se tiče konteksta mojih interesa. Sreća je danas biti u još nedevastiranome, ali i neistraženom prostoru. Mi Konavle doživljavamo zdravo za gotovo kao predgrađe Dubrovnika, a zaboravljamo da su definirana administrativna oblast puno prije Dubrovnika. Na arheološkoj karti Hrvatske konavoskih lokaliteta nema, a dobro je poznata velika aktivnost stanovanja od prapovijesti do danas. Veseli me osjećaj što ću  sudjelovati u svim aktivnostima u Muzeju koje će osvijetliti konavosku situaciju kroz povijest. Za mene je to puno privlačnija budućnost nego hodat utabanim stazama svjetskih znanstvenih centara. Ionako smo svi danas digitalno povezani tako da mislim da neću imat neki osjećaj da nešto propuštam.

Malo je poznato da si nakon faksa u Zagrebu, studirala japanski.... čak i boravila u Japanu...čime te fascinirala ta kultura, jezik, kakav ti je boravak tamo bio?

- To je zapravo nekako ista situacija kao i arheologija. Kad sam upisivala diplomski na Filozofskom, rekli su nam da ne možemo u isto vrijeme uzet i arheologiju i povijest umjetnosti jer je arheologija na diplomskom čisto jednopredmetni smjer (iako ga na preddiplomskom možeš uzet dvopredmetno). Tako malo iznervirana, primijetila sam da postoji slobodni studij japanologije i spletom okolnosti upisala ga, te nakon 3 godine Zagreba odlučila dovršit započeto na diplomskom u Ljubljani.
Oduvijek me fascinirao Japan zbog bogate kulture, spoja tradicije i modernog. Imate otočnu zemlju koja je tehnološki div, a opet cijeni svoju tradiciju. Jezik s druge strane zvuči zanimljivo i kad gledate neke zanimljivosti o njemu kažu vam da nema jednine-množine; da se rijetko koriste zamjenice; da nema klasične konjugacije glagola, što bi trebalo značit da se radi o jednostavnom jeziku, ali vjerujte mi, nema kompliciranijeg. Osim što koriste 4 vrste pisma, sa sveukupno 2500 znakova od kojih svaki znak ima minimalno 2-3 čitanja ovisno u kojoj se kombinaciji nalazi, postoji odjeljak u knjizi za početnike koji napominje (za one koji žele znati više) da se u slučaju pričanja sam sa sobom ne koristi ta i ta gramatička konstrukcija već zasebna. Ovo je samo 1% od gramatičkih pravila i komplikacija, ali ako volite nešto, onda takva pravila postaju zabavna i izazovna, a budući da sam škorpion u horoskopu mala mazohistička crta ne škodi tome. U Japanu sam bila samo kratko turistički 3 tjedna. Obišla sam gradove poput Tokija, Kanazawe, Kyota i Osake. Prelijepa zemlja s puno zanimljivosti, recimo njihovim vlakom shinkansenom možete od Osake do Kyota koji su udaljeni oko 60km doći za 15min. Budući da se radi o otočnoj zemlji, naravno da je sve skuplje, ali kad idete negdje na odmor mislim da se ciljano odvoje pare za takve situacije. 

Baviš se i speleologijom, otkud takav interes i afinitet...

Volim prirodu i društvo. Nekako mi je uvijek bilo draže ići po šumi i planinama nego po megalomanskim gradovima. I u Japanu sam odvojila jedan dan da pođem na Takao-san, neku vrstu Tokijskog Sljemena. Tako kad mi se pružila prilika da idem kampirat po prirodi i spuštat se u špilje i jame u kojima čovjek možda nikad nije ni kročio, dok naravno u nekima ima i arheologije, prihvatila sam je širokih ruku. Istraživat neistraženo, kampirat 3-4 dana u prirodi, bez mobitela, bez tehnologije, bez gužve, uz dobru ekipu, to se ne propušta.

Zaposlena si u Muzejima i galerijama Konavala, vodiš jako uspješnu radionicu za djecu, male arheologe...je li teško raditi s djecom, kako im zaokupiti pažnju, što ti se najviše sviđa u susretu s njima?

Radit s djecom i jest i nije teško. Zapravo jedino što mi je u početku bilo malo teško je prikazat na njihovoj razini neke stručne izraze, čisto da ih čuju i da se upoznaju s njima kao npr. rekognosciranje, što bi značilo stručno pregledavanje terena prije iskopavanja ili da se utvrdi da li na nekom području ima potrebe za arheologijom. Ali kad malo bolje promislite, kažete im da je to kao šetanje kroz šumu i gledanje oko sebe da li ima ikakvih struktura ili arheoloških nalaza, a riječ je komplicirana samo zato što stariji ljudi vole komplicirat da nešto zvuči ozbiljnije.
Srećom učim ih o arheologiji što je samo po sebi zanimljivo i lako je s tim zaokupit pažnju djeci, ali i starijima. Često radimo neke praktične stvari poput rekonstrukcije špiljskog slikarstva, rada s glinom ili samih arheoloških iskopavanja tako da mislim da im nije dosadno i zbog toga im je sve dosta atraktivno.
Najviše mi se sviđa njihov entuzijazam i sreća oko malih stvari. Kad iskopavamo, to je borba 'ko će sjesti na koje mjesto ili kad pronađu neki nalaz pa se kasnije hvale 'ko je više i bolje toga našao. Najviše me veseli kad shvatim da me slušaju i da usvajaju sve što im pričam, jer iskreno, na mladima svijet ostaje.

Muzeji i galerije Konavala puno pažnje posvećuju edukaciji djece, buduće publike, korisnika takvih prostora.... što bi po tvom mišljenju takva mjesta trebala biti, koliko ih ljudi osjećaju "svojima", iako su Konavle i po tome, čini mi se, specifične....

- Otkad radim u ustanovi stalno se inzistira na praćenju aktivnosti. Brojimo ulaze, posjete, pratimo vrijeme i način posjeta muzeja i nakon silnih analiza došli smo do zaključka da sadašnji muzeji koje imamo u Konavlima nisu potrebni gotovo nikome osim turistima i nekolicini bliskih ljudi zaposlenika muzeja. Ravnateljica nas stalno upozorava na činjenicu da muzeji služe zajednici i traži od nas prijedloge aktivnosti kako da ljude iz Konavala vratimo aktivno u muzeje, a to ide sporo. Ali shvatili smo da je za promjene najbolji modul poznata muzeološka praksa koja u Hrvatskoj nije nikada zaživjela, Eko muzej ili muzej teritorija. To znači da će se na cijelom prostoru Konavala prezentirati građa Konavala, a to je i prošlost i sadašnjost, i bivši i sadašnji stanovnici i njihove aktivnosti koje čine identitet i kulturu Konavala. Tu se može nadovezat i prirodna raznovrsnost specifična za Konavle, a koja će kad tad završiti u nekom budućem prirodoslovnom muzeju Konavala.
Cilj su interpretacijski centri, što su sada muzejske kuće, i ogroman broj lokaliteta, muzeja na otvorenom i slično. Bitno je da muzeji postanu drugi dom, prostor za učenje i zabavu čitavom lokalnom stanovništvu, a onda isto to stanovništvo postaje aktivni partner u muzejskoj prezentaciji.

Kad razmišljaš o svojoj budućnosti, što bi držala svojim uspjehom, životnim, poslovnim?

- Ne znam, mislim da bi najveći uspjeh u životu bio svakodnevni osjećaj sreće zbog nekog dobra koje si napravio u zajednici. Moj pojam uspjeha nije na razini materijalnog ili postignute titule.

Možda mi se samo čini i možda idealiziram, ali u Konavlima se stvorila jedna lijepa "balica" mladih ljudi koji su se s fakulteta vratila u svoj zavičaj i tu odlučila živjeti i raditi... kako je živjeti mladom čovjeku u Konavlima?

- Većina se moje generacije vratila u Konavle i našla posao. Dobar je život u Konavlima, pogotovo sad u ljetnim danima. Sadržajno ima opcija jednako kao i u Dubrovniku. Zimi je već malo drugačije, ali dok je god posla kojeg voliš i prijatelja, dobro je. 


Lidija CRNČEVIĆ





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
LIFESTYLE
0      22|10|17 u 09:44
Kap vode - ocean ljubavi: za Tanzaniju prikupljeno 30 tisuća eura
galakticki_vapaj
LIFESTYLE
0      21|10|17 u 17:37
Deset književnih naslova po izboru pjesnika i profesora Galaktičkog vapaja
spica_211017_naslovna
LIFESTYLE
0      21|10|17 u 15:28
FOTO: Subotnje jutro u Gradu
good_food
LIFESTYLE
0      21|10|17 u 15:03
Ususret završnici dubrovačkog gurmanskog festivala
good food_marin_drzic_naslovna
LIFESTYLE
0      21|10|17 u 13:26
FOTO: Stručno vođenje o Držiću i dubrovačkoj renesansnoj kuhinji

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija