KULTURA
26.05.2017 u 00:38

FOTO: Kako stanovnici Monemvasije skrbe o svom Gradu?

Predavanjem "Skrb o gradovima - Monemvasija i Dubrovnik" dubrovačke arhitektice Marije Kojaković sinoć je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik nastavljen ciklus predavanja Društva arhitekata Dubrovnik i Umjetničke galerije. 


komentara  0

Predsjednik Društva arhitekata Dubrovnik Božo Benić i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović prigodno su se zahvalili Mariji Kojaković na iznimnom doprinosu u radu Društva arhitekata, kao i višegodišnjoj skrbi i zalaganju za zajednicu kojima je obilježila građanski aktivizam u Dubrovniku.

- Njezin angažman prvenstveno oko Srđa je bio nemjerljiv. Sjećam se kad je to tek krenulo, tad sam bio još u Zagrebu, po prvi put su se ljudi okupili na Pilama da bi prosvjedovali. Meni osobno je to bilo nešto nevjerojatno. Dakle, po prvi put da postoji takva građanska svijest, građanski neposluh, da nismo samo kurtuazno pristojni nego da možemo reći ono što mislimo, istaknuo je Marin Ivanović.

- Prije neka dva mjeseca kada smo otvorili Izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata, baš se tu večer vratila iz Monevasije, i došla je direktno s aerodroma na izložbu, prepuna impresija i dojmova o onomu što je tamo vidjela, prisjetio se Božo Benić kako je nastala ideja za predavanjem o grčkom gradiću nalik Dubrovniku.

Naime, ovog je proljeća dubrovačka arhitektica Marija Kojaković nakon deset godina ponovno posjetila Monemvasiju, nekad bogato trgovačko i pomorsko središte na jugoistočnoj obali Peloponeza, a danas dio najpoznatijeg turističkog odredišta u svijetu koje je ujedno vrlo slabo gospodarski razvijeno. Monemvasija se u tih deset godina puno promijenila, a nekadašnje ruševine zamijenile su obnovljene uličice koje vrve životom. Grad je izrastao u popularnu turističku destinaciju s mnoštvom objekata koji su obnovljeni novcem iz europskih fondova, a zanimljivo je kako su unutar zaštićene zone na snazi posebna ograničenja te je jedino na glavnoj ulici dozvoljena glazba, ugostiteljski objekti i sve ono što čini grad „živim“. U grčkom gradiću pod UNESCO-vom zaštitom zabranjeni su bilo kakvi radovi bez suglasnosti arhitekata, no to ne sprječava vlasnike zemljišta da ulažu u infrastrukturu, ugostiteljstvo i poljoprivredu što se pokazalo vrlo isplativim.

- Do ovog izlaganja je došlo zbog sličnosti i razlika u povijesti i sadašnjosti gradova Monemvasije i Dubrovnika. Oba grada bila su dio istih velikih država, Rimskog i Bizantskog carstva kada su prosperirali na uspješnoj trgovini i pomorstvu, imali privilegije i odličan strateški položaj. Velika je razlika između ta dva grada u političko-ekonomskim prilikama od 1204. do danas. Monemvasija je osvajana i napuštana od Franaka, Mlečana i Turaka nekoliko puta, i sa svakim porazom odlazio je dio stanovništva. U ratovima odumire trgovina, i gospodarstvo uopće, a po pitanju stanovnika gubi se vitalnost. Dubrovnik je pak mudrom politikom svim sredstvima čuvao mir do 1806. jer jedino se u miru može prosperirati. Pod Austrijom on više nije samostalan, gubi svoj značaj i tijekom krize na početku dvadesetog stoljeća smanjen je broj stanovnika, i taj trend se nastavlja, opisala je Kojaković  nastavivši kako sedamdesetih godina u Dubrovniku kreće snažan proces masovne gradnje i razvoj turizma, no kako oba grada ipak sve više gube svoju esenciju, odnosno stanovništvo.

- Dubrovnik rađa, odgaja i školuje mlade ljude koji u dosta slučajeva ostaju u Zagrebu ili odlaze u inozemstvo. Tako se gubi najsnažniji potencijal za mudri razvoj i dugoročni prosperitet. Ali, Dubrovnik je bio oduvijek „živi“ grad. Nikad nije bio napušten, usprkos potresima i kugi i najgorem potresu 1667. Jaki potres 1979. oštetio je brojne objekte unutar zidina i van, a obnova nakon tog potresa počela je nesistematično, bez potrebnih istraživanja, ali kako je vrijeme prolazilo pristup radovima je bio sve obuhvatniji i kvalitetniji. U arheološkim istraživanjima kao jedinom ispravnom putu koji treba prethoditi svakoj obnovi, Monemvasija je daleko ispred Dubrovnika. Dubrovnik je iskusio stradanja, ljudska i materijalna tijekom Domovinskog rata. Obnova je bila usmjerena osiguranju smještaja za stanovnike koji su ostali bez ičega – i trebalo ih je vratiti u njihove domove što prije. Dubrovnik ima praktično zračnu luku u svom dvorištu, dok do Monemvasije treba proći pet, šest sati bilo autom, autobusom ili taksijem, ali treba pogoditi i pravo vrijeme ako ćete se koristiti javnim prijevozom. Pa ipak, Monemvasija i njena okolica prepune su turista tijekom ljetne sezone, pred zidinama su usidrene jahte novih vlasnika kuća, uskim ulicama se teško može prolaziti pa možemo, kako piše jedan stanovnik, „načas zaboraviti zimu kad smo u pospanom, gotovo zaboravljenom gradu“. Kod nas se to malo po malo mijenja, zaključila je Kojaković.

Sljedeće iz ciklusa predavanja Društva arhitekata u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik održati će 7. lipnja Jasenka Kranjčević s Instituta za turizam, na temu „Studenti arhitekture u Beču i njihove vizije turizma na Jadranu“.


M.Dragojević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Velika nagradna igra

1X OPEL CROSSLAND X

3X MOBITEL
SAMSUNG S8 BLACK

3x TABLET GALAXY TAB 10.1 BUS

60X
POKLON BON od 500 KN
NAGRADNA IGRA TRAJE
od 26. 10. 2017. - 25. 1. 2018.














Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija