KULTURA
25.07.2012 u 09:09

SENTIMENTALNO PUTOVANJE GRADOM (2)
Priče iz knjige „Dubrovački spomenar“ Vedrana Benića: Dubrovački tramvaj

Dubrovački tramvaj punih je 60 godina vozio gradskim ulicama (1910.-1970.). Razumljivo je stoga da je tramvaju posvećeno posebno poglavlje knjige „Dubrovački spomenar" Vedrana Benića.
Iz poglavlja "Zabranjeno na dvor se naginjati" prenosimo ulomak koji svjedoči da se 1913. razmišljalo o tramvaju sve do sv. Jakova, a pravilnik iz 1918. godine svjedoči da se tramvaj mogao naručiti poput taksija.

komentara  1

Fotografija iz tramvajskih početaka - na Pilama kaldrma, konjske zaprege i tramvaj br.3, jedan od prvih pet tramvajskih kola kupljenih za Dubrovnik.(ustupio pok.Vlaho Banović)

U godinama pred Prvi svjetski rat javila se inicijativa da se tramvajska pruga s Pila produži dalje iza Grada, prema Pločama: „ELEKTRIČNI TRAMVAJ DO CESTE 'SV.JAKOBA'. Na poticao zauzetnoga g. kap. Boža vit. Banca, da bi se opseg električnog tramvaja produžio s Pila putem iza grada, na Ploče do raskršća ceste, koja vodi u 'Sv.Jakob', sastala se ovih dana nekolicina požrtvovnih gragjana, da se sporazume i stave na posao, da se preliminarne radnje što brže izvedu, uz postignuće koncesije.

U tu svrhu već je sakupljena prilična svota. Električni tramvaj znatno bi doprinio unapregjenju predjela Ploča, gdje je i sada dosta novih kuća i palača, hôtel Odak, zapovjedništvo 16. vojnog zbora i ost., a kad bi bio elektr. tramvaj tad bi se i mnogi drugi odlučili, da grade kuće po Pločama i na onom krasnom položaju predjela 'Sv.Jakoba'." (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br.448, Dubrovnik 27.9.1913., str.3)
Kao što je poznato, ideja o tramvaju na Pločama nije nikada ostvarena.

Odmah od početka prometovanja, dubrovački je tramvaj imao i vagon za poštu. Svjedoči o tome dio izvješća u lokalnom tisku sa svečanosti početka rada Dubrovačke električne željeznice 22. prosinca 1910: "Razvije se živahan razgovor, razgledavanje remise i vagona, pak smo razgledali i vagon za ć. k. poštansku službu, koji je sasvim dobro i najsolidnije sagragjen, sve zgodno i praktično udešeno, sa čvrstim zatvorima, te je u njemu pošta sigurna od svega, da sigurnija ne može biti." (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br.305, Dubrovnik 24.12.1910., str.3)

Oglas iz 1918. godine, koji je uprava Dubrovačke električne željeznice bila prisiljena objaviti u tisku, kako bi objasnila da je poskupljenje tramvajskoga prijevoza rezultat "prećeranih zahtjeva električne centrale u Gružu i povišenja cijene struje na 100% koji bi smo imali plaćati od 1. Januara 1918.", u dijelu o prijevozu prtljage svjedoči o da su poštanska kola zaista prometovala dubrovačkim ulicama: „Motornim kolima i povozima dozvoljen je samo prijevoz one ručne prtljage, koju putnici nose uza se, i koja se može namjestiti ispod sjedala. Zabranjuje se najstrože putnicima, da sa ručnom prtljagom zapremaju bilo najmanje mjesta u hodnicima kola ili na obim platformama.

Prijevoz oveće ručne prtljage može da slijedi samo u poštanskim kolima."
Cjenik za prijevoz prtljaga u poštanskim kolima pokazuje da se, primjerice, za veće kofere ili pakete teže od 25 kilograma od Pila do Gruža trebalo platiti 60 para, što je bilo malo manje od duple cijene putničkih karata na istoj relaciji. U cjeniku je vrlo živopisan opis stvari koje se neće primati u tramvaj: „Prosto od pristojbe bit će prenesena samo mala prtljaga koju putnik drži kod sebe. Meso, voće, povrće i slične stvari biti će primljene samo u slučaju, ako su dobro spremljene. Žive životinje i riba kao i mrtvaci isključeni su od prenosa."
I još jedna iznimna zanimljivost iz cjenika objavljenog 1918. On pokazuje da su se, poput nekog taksija, mogle vrlo jednostavno naručiti i posebne tramvajske vožnje: „Zasebni se vozovi naručuju kod svakog vlakovogje koji je u službi kroz vrijeme redovite vožnje. Naručitelj ima da mu plati odregjenu cijenu od 15 K za svaku pojedinu vožnju od Pila do željezničke stacije u Gružu ili obratno, te mu ima da točno označi uru i mjesto odlaska. Naručitelj može da u zasebnom vlaku vozi koji god broj svojih osoba i svoju ručnu prtljagu. Ako preostane mjesta primat će se i u zasebni voz treće osobe koje će plaćati za svaku vožnju i za koju god zonu po 72 p." (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br.666, Dubrovnik 19.1.1918., str.3)

Navedena cijena za „treće osobe" od 72 pare dvostruko je skuplja od cijene redovite vozne karte na relaciji Pile - željeznička stanica u Gružu, pa pretpostavljam da nije baš bilo previše običnih građana koji su se gurali da bi se kao „treće osobe" eventualno ukrcale u zakupljeni tramvaj. Sigurno je da ni luksuz zasebne vožnje tramvajem nije mogao sebi baš svatko priuštiti. Za 15 kruna koliko je to koštalo, od Pila do kolodvora moglo se prevesti 40 putnika s redovitim tramvajskim kartama. Uostalom, bilo su to ratna vremena, tužna za Dubrovnik, pogotovo u završnoj fazi Prvoga svjetskog rata kad su mnogi Dubrovčani gladovali.

 







KOMENTARI / Komentiraj
   
   

gjivo 25.07.12 u 11:30
Da nema Vedrana i Lukse,puno toga bi bilo zaboravljeno.Hvala vam!!





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Vezani članci
Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija