PUT OKO SVIJETA
27.10.2019 u 08:15

Tina i Ivana su putovale u Maroko i savjetuju: dobro se pripremite!

Na žalost naše bliže i daljnje obitelji, pala nam je na pamet ideja otputovati u Maroko. Naime, svima je jasno da ta destinacija nije najsigurnija opcija za dvije mlade djevojke koje putuju same. Roditelji su nas već vidjeli otete negdje u Sahari, a našu lokaciju kao mjesto sljedećeg terorističkog napada. Mi smo unatoč tomu odlučile poći, ali se i temeljito pripremiti  i unaprijed istražiti sve što bismo mogle očekivati, što bismo svima i preporučile. 

Napisale: Tina Radibratović i Ivana Matić


komentara  0

Prva destinacija bila je Marakeš, jedan od četiri marokanska kraljevska grada ili kako ga vole zvati „Red city“. S obzirom na to da voda nije pitka (to uključuje i led u čašama!), potrebno je kupovati flaširanu vodu. Naša preporuka je kupiti jednu prije leta jer će vas toplinski udar dočekati čim sletite. Aerodrom u Marakešu nas je odmah oduševio, koliko izgledom, toliko i osjećajem sigurnosti. Do samog izlaza treba proći nekoliko vrsta kontrole. Tu smo i razmijenile eure u dirhame (najbolji tečaj) te kupile sim karticu koja nam je definitivno bila potrebna i korisna (bez google karti skupo ćete proć' - Marokanci naplaćuju bilo kakvu uputu, savjet, fotografiju). Unaprijed smo dogovorile transfer od aerodroma do smještaja što je na kraju ispao skup vic zbog prilično male udaljenosti od aerodroma do Medine (15 eura dok se s lokalnim taksistima može ispregovarati cijena od 5 eura).

Tijekom vožnje do smještaja započeo je naš kulturološki šok. Vozač Abdul objasnio nam je da su prizori koje upravo gledamo svakodnevica afričkog prometa. Prvo primjećujemo da nitko ne posjeduje kacigu, na svakom motoru se vozi po troje, četvero, čak i petero ljudi, uključujući djecu i dojenčad (čak je jedna majka dojila za vrijeme vožnje), u istom trenutku ide kočija, motor, automobil pa magarac. Većina sudionika u tom prometu trubi bez prestanka. Auti u raspadajućem stanju jure kao da su im prometni znakovi totalna nepoznanica, na zebri se, naravno, nitko ne zaustavlja pa je svaki prelazak iste avantura za sebe. Kasnije smo shvatile da su oni zapravo vrlo vješti vozači, koliko god to nama nesigurno izgledalo, te se brzinom munje provlače motorima kroz uske uličice Medine između pješaka i robe kao da voze slalom.

Hodajući do smještaja, prvi put prelazimo glavni trg Jemaa-el-Fnaa – najposebniji dio ovog kraljevskog grada. Teško je opisati taj kaos – zmije otrovnice, majmuni u lancima, štandovi na kojima možete kupiti zube i proteze, arapske žene ispod suncobrana koje nude Hennu, svatko vas povlači za rukav, pogađa otkud ste i pokušava započeti konverzaciju na različitim jezicima. Samo svojim očima možete vidjeti i osjetiti taj miris marokanskih ulica. Noću se trg pretvara u još veću viku i galamu uz ulične plesače, zabavljače i druge svirače, a nikne i pedesetak street food 'restorana' za čije je ubacivače odustajanje nepoznat pojam.

Iako su uličice i trgovi Medine kaotični i glasni, smještaj unutar samog starog grada ne mora nužno biti takav. Takvi su i tipični marokanski domovi riadi (u prijevodu raj ili najbolji dio neba) – privatna kuća čiji su prozori okrenuti prema unutra, a u sredini se nalazi unutarnji vrt ili dvorište s bazenom.

Na bazaru se lako izgubiti –  tisuću povezanih malih i uskih ulica čine jedan veliki labirint, a koliko duboko ste zašli možete zaključiti kad od kuća ne vidite ni nebo. Ovdje vas Medina za sekundu može progutati jer su sve ulice vrlo slične – pogotovo kad padne mrak. Naći ćete razne štandove s kožnatom obućom, odjećom i torbama, tisuće kožnatih torbica, arganovog ulja na svakom koraku, krema od argana, prirodnih sapuna, raznih ulja, čajeva, začina, mnogo marokanskog posuđa s unikatnim uzorcima, a svakako preporučujemo kupiti kristale eukaliptusa koji služe za inhalaciju.

Brzo smo se uhodale po crvenim ulicama, svaka nova ulica kojom prođete izgledat će ista, ali svaka nosi svoju stranu priče i onog lokalca koji je u njoj i, vjerujte, uvijek ima nešto za reći. Kako su službeni jezici arapski i francuski, prva riječ koju nas je Abdul naučio na arapskom bila je „choukran“ izgovara se šokran, a znači hvala, no nama je bilo potrebnije „la choukran“ – ne, hvala haha. Svakako trebamo spomenuti i veliku razliku u ponašanju lokalaca i prodavača za vrijeme našeg samostalnog prolaženja pazarom u odnosu na šetnju s našim prijateljem Matejem koji je stigao sljedećeg dana. Dok smo hodale same, iskusile smo raznorazna dobacivanja koja, iako su većinom bili komplimenti, nije bilo ugodno za slušati. S druge strane, prolaženje pazarom u muškom društvu izazvalo je prestanak ponuda za brak, komentara i općenito sirovog tretmana.

Još jedna stvar koja je tipična za bazar je, naravno, samo cjenkanje. To je dio kulture i načina života u Marakešu - za sve što hoćeš kupiti, trebaš pregovarati ako ne želiš platiti trostruko veću cijenu, a ako slučajno želiš nešto i slikati - ili obavi potajice ili plati. Slično je i sa slikavanjem ljudi; netko će vam sa smješkom pozirati, netko naplatiti, a postoje i oni koji vjeruju da im duša ostaje zarobljena u fotografiji pa se kamere čak i boje. Prilikom cjenkanja važno je ne pretjerati u spuštanju cijene da se prodavači ne uvrijede haha. Jednim takvim pokušajem kupovanja torbice za 10 eura dobile smo odgovor da je za te pare možemo eventualno slikat'.

Marakeš je i prepun krovnih restorana s kojih imate priliku uživati u čarobnom pogledu, pogotovo predvečer.  Mi smo se oduševile Zeitoun restoranom na jednoj od krovnih terasa na Jemaa- el-Fni gdje smo prvi put probale njihov tradicionalni tajin.

Kako je u Maroku turizam važna gospodarska grana, stalo im je do sigurnosti turista pa se u turističkim dijelovima grada nalaze uniformirani vojnici ili policajci. Jedne noći smo tako zalutali u 'neturistički' dio grada pokušavajući pronaći taxi. U dubini tih mračnih ulica možete vidjeti realnost njihovog života, daleko od buke Jemaa-el-Fne. Nabasali smo samo na lokalce koji su nam nudili prijevoz i pratili nas u stopu unatoč odbijanju. Djeca su se tukla, derala na arapskom, bacala kamenja, auti su trubili, kočijaši zviždali, nije bio nimalo ugodan osjećaj... Za neke kao da je vrijeme stalo i to je ona nevidljiva, ali stvarna slika života Maroka. Na kraju nas je jedan taksist 'spasio', viknuvši da brzo uđemo jer je tu opasno, pa tako nismo unaprijed dogovorili cijenu vožnje, što je inače potrebno prije ulaska. Tako smo skupo prošli, ali srećom samo sa psihičkim posljedicama haha.

Unutar samog Marakeša posjetili smo botanički vrt Majorelle i muzej Yves Saint Laurent, palaču Bahiu, džamiju Koutoubiu i grobnice Saadien. Muzej YSL se nalazi u tipičnoj marokanskoj kući „berbersko“ plave boje u stilu art decoa, a zapravo je nekadašnji dom dizajnera Yvesa Saint Laurenta. Okružen je botaničkim vrtom Majorelle koji se prostire na nekoliko tisuća metara kvadratnih, a svoje ime je dobilo po istoimenom francuskom umjetniku koji ga je dizajnirao.

Palaču Bahiu dao je izgraditi vizir Moussa Ba Ahmed za svoje 4 žene i 24 konkubine pa svojom veličinom nije zaostajala za botaničkim vrtom. Dapače, izgradnjom su htjeli postići najveličanstveniju palaču tog doba, a i samo ime Bahia znači „prelijepo, brilijantno“. Jedno je od onih mjesta gdje se najbolje osjeti jaz između bogatstva i siromaštva tog mjesta.



Iako se izlet u gorje Atlas preporučuje samo u organizaciji certificiranih putničkih agencija, mi smo ga obišli uz lokalca Mohammeda. Imali smo priliku vidjeti kako žive Berberi – narod saharskog područja sjeverne Afrike, popili smo čaj od mente s Mohammedovom obitelji (koji se ne može uspoređivati s našim čajevima), okusili još jedan tradicionalni tajin i degustirali arganovu nutellu i ulje. Argan je najvažnija namirnica ove države, a sam proces dobivanja ulja je dugotrajan i težak. Arganovi oraščići se beru, razbijaju kamenom i melju, što rade isključivo žene.

S Mohammedom smo posjetili Kik Plateau, gradić Amizmiz, selo Imi n Tala i Ouled Mtaa. Svako mjesto i svaka osoba koju smo upoznali ostavili su na nas dojam gostoprimstva i stvorili nam divne uspomene. 

Završili smo našu turu jahanjem deva u pustinji Agafay. Uvjeti u kojima se nalaze ne izgledaju baš najbolje, što je utjecalo na cjelokupni dojam – vezane jedna za drugu, bičevane deve glasnim negodovanjem opirale su se svojim vlasnicima. Svakako, sam boravak u pustinji i promatranje tih životinja bio je doživljaj zbog egzotičnosti nesvakidašnjih prizora.



Prepune dojmova, odlučile smo da ovo sigurno nije posljednji put u ovoj državi. Imale smo priliku razbiti naše predrasude, okusiti dašak njihove kulture i upoznati predivne ljude jer ono što zapravo čini Maroko tako magičnim su njegovi stanovnici pa tek onda fantastična arapska arhitektura, gastronomska ponuda, riadi, pustinje i čarobni zalasci sunca.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
dublin_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      09|11|19 u 13:04
PUTOPIS: Posjetila sam Dublin, ali se ne bih tamo preselila
cruise077
PUT OKO SVIJETA
0      03|11|19 u 21:58
PUTOPIS: za kapetanovim stolom na kruzeru "Anthem of the Seas"
risnjak_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      26|10|19 u 08:16
PUTOPIS: Što znači kad vas u Gorskom kotaru ujutro pitaju jeste li oprali zube?
ibiza_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      19|10|19 u 09:38
PUTOPIS: Ibiza - otok s najviše propuštenih letova
naslovna_italia
PUT OKO SVIJETA
0      05|10|19 u 13:05
PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija