PUT OKO SVIJETA
19.10.2019 u 09:38

PUTOPIS: Ibiza - otok s najviše propuštenih letova

Stvari se na Ibizi jednostavno događaju. Velike i male, sve u isto vrijeme. Skoro pa možeš taknuti osjećaj ljudi koji lutaju tražeći iskustvo - turisti, lokalci i stranci koji ovdje rade, tragajući za svojim trenutkom; ni oni ne znaju što točno žele, ali nije im ni bitno - to je sloboda bivanja.

Putopis potpisala i napisala: Dora Bodakoš


komentara  0

Bio je to kišni dan. Stigla sam na ovaj tropski otok (koji je zapravo mediteranski, znam), ali u tom trenutku bio je tropski, kao da sam sletjela na ananas. Otok Ibiza, odnosno Eivissa - pravo ime otoka. Palme na jakom jakom vjetru, kiša koja lijeva kao iz kabla te puno ljudi koji puše, brzo hodaju amo - tamo vičući sa osmijesima na licima ispred ove male zgrade zračne luke. Jako privlačna atmosfera. Čekala sam svoju dragu prijateljicu da me pokupi, što i jest napravila, ali tek nakon dvadesetak minuta zbog prometnog kolapsa (zbog kiše). To je napravila s jako lijepim, novim novcatim Volvo džipom. Radeći kao arhitekt u svojoj struci, ne zarađuje mnogo. Međutim, svoju malenu plaću udvostručuje radeći kao dadilja uz svoj primarni posao. To nije neuobičajeno na Eivissi, biti dadilja bogatoj djeci za koju ti njihovi roditelji posuđuju i svoja luksuzna vozila kako bi ih mogao odbaciti do škole. Roditelji su često poznati DJ-evi. Došli smo kod nje, smještena je u starom gradu Eivisse, malo kao Maroko, a malo kao Dubrovnik. Pošli smo na lagani ručak s Wanom (to nije njeno pravo ime, ali želi da ju se tako zove budući da su joj njeni roditelji, arapskog podrijetla, dali religijsko ime koje se njoj niti malo ne sviđa). Hrana je ukusna, zanimljivo je da ne koriste papar, a u svako mjesto u koje dođete naći ćete tapas - predjelo ili međuobrok u španjolskoj kuhinji, a što označava malu porciju bilo koje vrste španjolske kuhinje. Ljepota tapasa je u zajednici jedenja, dijeliš više jela sa svima za stolom. Vjeruj mi da se tvoja percepcija jedenja potpuno promijeni, pogotovo u restoranima (doma ionako uglavnom dijelimo istu hranu sa stola). Zanimljiva činjenica u vezi tapasa jest to da su prije bili besplatni uz piće, međutim, više nisu.

Taj dan sam spavala kao što nisam doma u svom krevetu mjesecima. Spavala sam sedam i po' sati, probudila se te je tu bila još jedna cura u stanu - Antonia, englesko-španjolska žena, prijateljica moje prijateljice. Ona je jako intenzivna te me jako podsjeća na mene samu.

Što se tiče vremena, drugi dan je bio isti kao i prvi, toliko vjetrovit da sam se bojala da me ne otpuše s najviše točke D'Alt Vile. A ja sam velika. Ali iz nekog razloga mi se to svidjelo, lutajući uokolo dva-tri sata, s ne baš puno ljudi uokolo (opet zbog vremena) i samo mirišući i osjećajući otok. To je luka, a ja volim lučke gradove zbog zvukova koji su tu uvijek prisutni - galebovi, brodske sirene, galama vjetra. Svi puše, što mi se jako sviđa jer jednostavno stvara nevjerojatnu atmosferu dok mirišeš i gledaš sav taj sjaj dima. Ja sam doista strastveni pušač. Otok budi osjećaj "familijarnosti" kad dođeš iz Dubrovnika; bio je to samo kontinurani slijed slika jer vidiš mnogo zidova, mnogo mačaka i mnogo ljudi koji znaju jedni druge na svakom koraku, te mnogo mora. Osjećala sam se kao doma i navodno sam i izgledala tako, jer dosta puta su mi prilazili turisti te me pitali za informacije i smjer. Hah! Jako sretna ja.

S druge strane, znaš da si na malom otoku usred Mediteranskog mora te osjećaš kaos, nered, histeriju, mirnoću nekih mjesta, nemirno more i šokantan vjetar; ljudi iz cijeloga svijeta koji žive tu kao sezonski radnici, droga, alkohol, ilegalne aktivnosti, žurba, a zatim sporost svega na sekundu - amplitude na Ibizi su toliko velike i idu kroz sve ako im dopustiš, no, ono što u svakom trenutku osjećaš je sloboda, unatoč tome što si na otoku. Bezuvjetna sloboda - toga kako izgledaš, kako razmišljaš, jesi li "high" ili "low". Ti jednostavno jesi. I otoku se sviđaš ako prihvatiš onako kako jest ovdje. Samo puštanje da se stvari dogode cijelo vrijeme. Paklena atmosfera, ponekad se osjećaš kao da te vrag poziva da mu se pridružiš; i to ti se sviđa, to je dio života ovdje. Osamdeset posto svega na Ibizi vlasništvo je dvije obitelji, međutim, tu informaciju nećeš pronaći na Google-u. Marokanski princ dolazi svako ljeto sa svojom jahtom te svaki dan isplovljava na pučinu (međunarodne vode), pa se vraća nazad u luku navečer. Navodno, trgovina oružjem. Ovo su neke od informacija koje sam prikupila putem.

Stvari se na Ibizi jednostavno događaju. Velike i male, sve u isto vrijeme. Skoro pa možeš taknuti osjećaj ljudi koji lutaju tražeći iskustvo - turisti, lokalci i stranci koji ovdje rade, tragajući za svojim trenutkom; ni oni ne znaju što točno žele, ali nije im ni bitno - to je sloboda bivanja. Naravno, jako je teško pronaći posao, mjesto u kojem ćeš živjeti, no, ako se stvarno stopiš s otokom imat ćeš sreću u svoj toj muci, te ćeš shvatiti da si dobio ono što si tražio - dio dijela i ekstravagantno životno iskustvo.

Ljudi ovdje su nestvarno lijepi, žene pogotovo. Gole, obučene, polugole, poluobučene; sve su predivne, šetajući uokolo i govoreći "Hola!" svojim prelijepim zubima, cijelo vrijeme. Nije bilo u mojoj mašti, niti je sad, kad kažem da su ljudi na Eivissi uvijek s velikim osmijesima na licima. Topli su, ludi su, ali srčano ludi.

Subotu, 14.-og, smo moja prijateljica, Antonia i ja pošle na nesitražene dijelove otoka. Taj dan sam bila Židov, to je bila moja uloga, te sam se osjećala vrlo važno, bez nekog posebnog razloga. Prije nego smo pošle na drugi dio otoka, svratile smo u "Bulldog club" kako bismo kupile nešto jestivog: gumene bombone, makrone... Nakon 45-minutne vožnje, nalazile smo se ispred multidimenzionalnog portala - najveće stijene ispod sunca u mirnom moru. Želiš dodirnuti, ali to nije moguće, pa samo gledaš. Jednostavno moraš buljiti. Mjesto se zove Es Vedra. To je najljepše mjesto tu, zapravo, jedno od najljepših mjesta kojima sam ikad svjedočila. Tu su neke jake sile zbog kojih se osjećaš dobro.
Osjećaš energiju obrnutu od one grada Ibize, ali svejedno ne zaboravljaš da si još uvijek na istom otoku koji pruža toliko detalja. Ondje smo skoro pa bile same, to je jedna od stvari koje ti se sviđaju na otoku. Odjednom shvatiš da su sve te priče o partijanju bezznačajne. Ibizza/Eivissa ima jako dugu i zanimljivu povijest, te jednom kad se makneš od kaosa, počneš ju i osjećati. O povijesti možeš čitati na Google-u, što u ovom slučaju zaista preporučam.

Uvečer smo pošle u klub "Hi". Wana je također bila s nama. Iako smo bile na listi, cijene su zaista ogromne, ulaznice za klubove su između 50 i 100 eura. Također, zbog svih opijata i opijenih ljudi, voda je dosta skupa, a voda iz slavine nije za piće. Iz tih razloga, vodu naplaćuju 10 do 15 eura, dok su miješana pića 20 eura. Čini se puno, ali što je tu je, naposljetku, i sama sam znala da je to jako poznat španjolski otok i da će biti skupo (uostalom, svi otoci uglavnom jesu). Atmosfera u ovom klubu nije bila dobra, a glavni razlog tome su naravno - ljudi. Većina njih su bili Talijani, Ibiza je poznata po njima, skoro da je talijanski otok, međutim, koliko njih ćeš sresti ipak ovisi s kim si i u kojim društvenim krugovima se krećeš. Osamdeset posto cura bilo je praktički golo (i prekrasno), stoga, kad si ti obučen u duge rukave i tvoje tijelo je pokriveno, postaneš popularan.
Najzanimljiviji trenutak večeri bio je kad je službeni fotograf vidio sve nas kako sjedimo oko dinosaura i taj prizor ga je izdeprimirao jer očito nismo bili niti malo zanimljivi, ali onda je odjednom podigao fotoaparat i zaljubio se i pronašao svu inspiraciju u tom dinosauru.

Četvrtog dana sam bila jako umorna, bila je nedjelja i lijep dan, pa sam ga provela s prijateljicom kraj mora gledajući brodove i barke kao dolaze i odlaze, a sve dok jedemo sladoled u obliku ruže. Kasnije sam upoznala i Ai. Ai je zanimljiva cura iz Japana, a koja radi na recepciji u "Buldog clubu". Doima se vrlo europski, a to i jest, jedino što je bilo različito jest njena iskrena ljubaznost i zahvalnost koju mi nemamo, bar ne u toj mjeri. Bila je jako jednostavna i ugodna za družiti se, te jako jako zabavna i iskrena. Ai na japanskom znači ljubav, a ona jest jako ljupka. Bila sam bijesna uvečer kad smo odlučili da nećemo otići na vanjsku zabavu u Cova Santi, udaljenoj 20 minuta vožnje autom od grada Ibize. Moje suze su naposljetku promijenile situaciju, te smo Ai i ja ipak otiple tamo. Cova Santa malo kao da je iz hrvatskog crtića "Čudesna šuma" - malo seoce u planinama, to je klub, ali i više od toga; puno je ljudi s otoka i turista, ali onih koji su prilagodljivi energiji tog mjesta. To je zapravo jedino mjesto gdje sam vidjela žene koje su originalno tu s otoka, te su zaista bile kao mali vatreni, doslovno frcaju iskre iz njihovih očiju, one lijepe iskre koje želiš primiti.

Glazba je bila jaaakooooo doooooobra, a ljudi - tako mekani i nježni, te iako je mjesto bilo krcato, jednostavno te nije briga. To je bio zadnji party sezone, WooMoon party, imaju te partije i The Storytellers partije. Stvar u vezi klubova na Ibizi je ta da oni nisu samo klubovi, već industrija, brendovi koji proizvode različite stvari, kao tvrtke. Najpopularniji su: "Pacha"; najstariji klub, iz 70-ih, "DC10", "Ushuaia", "Heart", "Amensia", "Privilege"  itd. DC10 je odmah do zračne luke, tako da dok vanka partijaš, avioni ti lete poviše glave (kao da mi imamo takav klub u Konavlima).

I tako, Santa Cova - magično mjesto za poznate vanjske Ibizine partije, prije dvije godine su donijeli zakon koji zabranjuje bilo kakve vanjske zabavne aktivnosti poslije ponoći, što nije dobro. Ideja za Cova Santu je bila ta da bi oni imali svoje vlastite karaktere u klubu; kao što su: stakleni ljudi, neonski ljudi, američki domorodci itd.; te da se kreću okolo i igraju s tobom, te te pozivaju u njihov svijet, ali samo ako ti to želiš naravno. Imaju plesače s izvrsnim izvedbama (ali ne na "Playboy" način, više umjetnički). To i dalje rade, ali prijateljica mi je rekla da sada nije ni upola onako kako je bilo. Također imaju fine dinning restoran u sklopu mjesta. Bila je hippie atmosfera pomješana s partijanerskom, bilo je odjeće za kupiti, domaćih proizvoda, pored toga ljudi jedu u jako skupom restoranu, a pored toga ljudi plešu. I sve se to događa zajedno i preblesavo je i predobro. Jako mi se svidjelo. Moja uloga tog dana bila je umorna peuranska princeza. Sretna, ali umorna.

Stare duše, mlada lica -  to je bio moj ponedjeljak na Ibizi, svi su plesali; takav je bio dan. Nakon shoppinga od par sati (uglavnom za moje prijatelje i obitelj), sjela sad kao tužni stari medo i zapalila cigaretu. Odjednom, došla sam do spoznaje da sjedim ispred broda koja ide na Formenteru, mali otok preko puta Ibize. Željela sam se voziti Mediteranskim morem, i jesam; iako mi je malo bilo loše jer je more zaista nemirno, stalno se nešto događa s tim morem. Formentera je maleni otočić, pješčan i nizak. Šetala sam uokolo kao izgubljena španjolska gypsi djevojčica - moja uloga tog dana, osjećala sam se izgubljeno, ali na dobar način. Legla sam na plažu i zaspala na jedan sat, jedini problem je bio što nisam unajmila bicikl jer sam bila izgubljena; da jesam, bila bih u mogućnosti vidjeti puno više. Zato, ako se ikad nađeš tu, unajmi bicikl. Na kraju se nisam osjećala pretjerano izgubljena, samo sam željela biti na moru taj dan, vožnja je 45 minuta; to sam i učinila. Na putu nazad, vidjela sam Es Vedru, onaj magični stijenski portal, u daljini i osjećala se jako ponosno zbog načina na koji su se mjesta povezala u mojoj glavi.

Moj zadnji dan je bio kao da sam tu živjela već duže vrijeme, i zapravo, bila sam sretna da se vraćam; možda sam imala neprirodnu žudnju na minutu: da sve vidim odjednom, ali odlučila sam otići na plažu. Antonia je taj dan odlazila, otišle smo s Ai na kavu i slučajno se zatekle u restoranu u kojem smo bile na jako dobroj večeri s najboljim desertom – leche frita, pohano mlijeko - M LJ A C I Č! Jela sam ga opet, skoro pa duplu porciju.

Ima jedna mala stjenovita plaža ispod D'Alt Vile, a koju sam posjetila na moj prvi dan, odmah iza zračne luke, zatim, na moj treći i zadnji dan. Jednostavno sam morala tu plivati, unatoč tome što sam vidjela nepoznata kamenja i morsku travu u moru. Mislim da je moje plivanje bilo pomalo histerično. To mjesto ima nešto poput Es Vedre, zbog čega ti se jednostavno sviđa biti tu. Kad sam prvi dan došla, valovi su bili ogromni, buljila sam u njih neko vrijeme i nisam mogla prestati. Zadnji dan je bio dosta ljetni, jako miran te sam shvatila kao da buljim na Lokrumu.

Zadnje sate sam, naravno, provela u žurbi, slušajući Chavelu Vargas - grubi glas nježnosti, slušajući zvučnu sliku otoka, trčeći po paellu, smijući se i pričajući s prijateljicom koja je, naposljetku, bila moj jedini razlog dolaska na Ibizu. Za mene je to bila najdivnija večer. Zatim sam se vratila doma kao da se ništa od ovoga nije ni dogodilo, nekakav čudan osjećaj; znala sam da se dogodilo nešto veliko, ali nisam ništa osjećala. Bila sam prazna. Amnezija, ali ona blaga. Sve što znam jest da sam na šest dana bila punopravni član ove male lude zajednici na Eivissi. Ono što se tamo dogodi, ostaje tamo. Ili možeš ispričati što se dogodilo, ali uz par tajni.

Eivissa je ono kad stojiš ispred malog praznog platna i promatraš kako se više različitih kaosa miješa te zajedno čine brzi spoj svih boja; možeš izabrati - hoćeš li sudjelovati ili samo promatrati. U svakom slučaju, ako prihvatiš i ti ćeš biti prihvaćen.

Moj savjet bi bio da pođeš tamo nekoga posjetiti, jer to čini razliku; tada nisi turist, a na tom mjestu zaista je dobro ne biti turist. Također, dobro je imati puno para na svojoj kartici, to je definitivno jedna od stvari koja će ti tamo trebati.

Zanimljiva činjenica: najveći broj propuštenih letova u Europi je upravo s Ibize.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
dublin_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      09|11|19 u 13:04
PUTOPIS: Posjetila sam Dublin, ali se ne bih tamo preselila
cruise077
PUT OKO SVIJETA
0      03|11|19 u 21:58
PUTOPIS: za kapetanovim stolom na kruzeru "Anthem of the Seas"
MAROKO_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|10|19 u 08:15
Tina i Ivana su putovale u Maroko i savjetuju: dobro se pripremite!
risnjak_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      26|10|19 u 08:16
PUTOPIS: Što znači kad vas u Gorskom kotaru ujutro pitaju jeste li oprali zube?
naslovna_italia
PUT OKO SVIJETA
0      05|10|19 u 13:05
PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija