PUT OKO SVIJETA
07.09.2019 u 15:37

AVANTURA MLADOG PARA U PLANINAMA: gore-dolje s 30 kilograma na leđima

Nedavno su propješačili ili otplaninarili preko 100 kilometara po Dolomitima na sjeveru Italije a onda su sjeli i zajedno napisali zanimljiv putopis, osobito koristan za zaljubljenike u prirodu koji na put vode i svog kućnog ljubimca. Dijana Rikalo i Hrvoje Margaretić su na kraju poručili: Planinarite, hodajte gdje god možete, koliko god možete, pa se možda dogodine sretnemo na nekom vrhu Dolomita. Ono što također moram reći – na prehodanih 105 km po Dolomitima, nismo vidjeli niti jedan jedini opušak ili papirić, a kamoli plastičnu bocu ili vrećicu. Čuvajte i volite prirodu jer ona nama neprestano daje život! S njima bi se zasigurno složila i njihova Flora.


komentara  0

Prošle godine smo odlučili o putovanju na sjever Italije, u Dolomite, ove godine smo naše planove ostvarili. 

Članovi smo planinarskog društva Sniježnica i veliki smo ljubitelji prirode, životinja i planina, svjesni da ovakvu vrstu putovanja treba detaljno isplanirati i smisliti rezervne opcije u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Nakon dužeg istraživanja odlučili smo se za planinski lanac Brenta Dolomit. Budući naš pas Flora uvijek ide s nama, bilo je potrebno prilagoditi smještaj, što, na našu sreću, nije ispao nikakav problem jer u Italiji pas može u 80% HOTELA, dućana, prodavaonica hrane pića, restorana i planinarskih domova!
Bookirali smo smještaje, ruksake nakrcali opremom i krenuli na put!

Naš prvi cilj bilo je doći do gradića Madonna di Campilio, ali....budući iz Dubrovnika to i nije baš najjednostavnije jer ima vožnje preko 12 sati, morali smo pronaći grad da bi malo odmorili, pa smo se odlučili za prekrasni gradić Bassano del Grappa. Kako mu i samo ime kaže – grad rakije, koju nude samo u jačini od 40, 50 ili 60 gradi. Ja sam se odlučila za ovu od 40, dok je Hrvoje hrabro uzeo ovu od 60, koja je u punom intenzitetu prodjelovala nakon nekih 5 minuta, haha...Tu smo odmorili jedan cijeli dan i slijedeće jutro krenuli smo dalje za Maddonu di Campilo.

Nakon kupovanja potrebnih namirnica parkirali smo auto na plaćeni parking (oko 3 eura/dan), stavili ruksake na leđa i krenuli prema prvoj postaji – ''Refugio ai Brentei''. Trebalo nam je neka 4 sata uspona po kiši i magli da nakrcani svim stvarima stignemo u planinarski dom na 2400m nadmorske visine. Kada ste cura fotografa, onda on nosi svu svoju opremu, a vi nosite i svoje i njegove stvari i hranu za kučka. Laganih 30 kg na svačijim leđima.

Planinarski domovi u Italiji su jako uređeni s dosta velikim protokom raznih ljudi koji vole boraviti u prirodi. Svaki dom, tj. kako ga oni zovu ''Refugio'' ima 50 do 100 kreveta, i svaku večer su svi kreveti puni! Tako da se dobrom pokazala odluka da smo naš smještaj rezervirali 10 do 15 dana ranije. Postoje spavaonice od 2 kreveta pa do spavaonica sa 8 i više kreveta. Kako smo putovali sa psom, morali smo biti u ovoj s 2 kreveta, na što se ja nisam niti malo bunila. Ono što smo bili obavezni ponijeti je vreća u kojoj ćemo spavati na tim krevetima i vlastiti lincul.

Polupansion u ovakvom domu košta oko 50 eura, s tim da ako ste član planinarskog društva cijena iziđe oko 40 eura. Hrana je malo je reći savršena. Doručak je švedski stol, a večera u 3 slijeda koja birate na početku večere. Predjelo je ili ogromni pjat izvrsne paste, ili lazanje od tikvica, balančana, sa sirom i pestom.. uglavnom tolika porcija da vam glavno jelo ni ne treba, a o desertu da ni ne govorim – mousse od bijele čokolade, panacota, kolač kuće, uf!
Svu vodu, čokolade, grickalice, štapove za hodanje, karte.. možete kupiti kod njih, doduše po nešto većoj cijeni, tako da nije bilo potrebe da išta od zaliha namirnica kupujemo u gradu, vodu pogotovo.
Odmah da kažem, viša cijena vode, čokolade i ostalog je potpuno opravdana s obzirom da im ili helikopter dostavlja namirnice ili im namirnice dolaze posebno napravljenim žičarama koje služe samo za prijevoz manjih kolica, ali isto tako možete natočiti svježu planinasku vodu s izvora.

Svu struju proizvode generatori, pa mobitele ne možete puniti kad želite – postoji samo 3 do 4 utičnice koje davaju struju tek popodne.

Tu smo ostali 2 dana jer su kadrovi bili savršeni za fotografiju, posjetili smo još “Rifugio Alimonta” koji se nalazi na 2580m i vrhove do kojih smo mogli doći bez pojasa ili posebne opreme. Cijelo vrijeme dok hodate osjećate mirise cvijeća i trave koja se nalazi posvuda oko vas, prolazite malo po kršu pa malo po livadi, pa šuma, pa led jednotavno, nevjerojatno. Težinu staza po kojima smo išli ocijenila bi 5/10. Znači ništa prenaporno i moram napomenuti da je bilo puno djece i starijih ljudi na određenim djelovima.

Treći dan uputili smo se u idući refugio u kojem smo spavali ''Tuckett Sella''. Ovaj refugio je bio puno popularniji i sređeniji od prethodnog, kako je Hrvoje rekao ''teška šminka'' i bio je rasprodan po 15 dana unaprijed. Tako da nam se ovdje potrefilo da nismo sami u sobi već smo je dijelili sa još troje ljudi. Prva noć je proša super, dok smo drugu spavali sa 3 dida, od kojih je jedan hrkao na način koji ja u svom životu još nisam bila čula.

Wc -i su zajednički, ali ih je puno i jako su čisti i uredni. Tuševa ima nekoliko, ali se plaćaju – oko 5 eura 3 minute tople vode. Doručak počinje od 6 h, tako da je uvijek jako rano dizanje, i do 7,8 sati refugio je potpuno prazan, jedino Dijana i Hrvoje još uvijek lagano pijuckaju kaficu i oko 9 su spremni za polazak na novi vrh. Nakon odlaska iz rifugio “Tuckett Sella” iduća etapa nam je bila stići do rifugio “Graffer” i nastaviti spust kroz šumu prema Valassineli gdje se nalazio parkiran auto.

Krenuli smo na spuštanje negdje oko 7:30 ujutro kada nas je odmah progutao ogroman oblak i tako nam je bilo gotovo cijelim putem dok nismo spustili visinsku razliku za nekih 200m. Nakon nekih sat i po hodanja ugledali smo rifugio “Graffer” te malo ubrzali korak, kad odjednom začuo se nekakav čudan zvuk kao da netko jako krišti… Stanemo, okrenemo se lijevo, desno, gore, dole nema nigdje ništa a zvuk ne prestaje. Brzo zgrabim Floru jer se počela čudno ponašati i pogledam u pravcu u kojemu gleda, kad ono svizac ! Svizac je nanjušio opasnost i podigao tešku uzbunu kako bi svi u brlogu znali da imaju posjetitelje jako blizu. Pokušali smo ga i fotografirati, ali ne baš najuspješnije jer je brzo pobjegao u rupu. Kako smo nastavili ići prema rifugio svizac opet izađe odjavi uzbunu s dva tri brza krika i vrati se u brlog. Fenomenalno iskustvo.

Nakon 5 dana planine izmoreni jer smo u tom vremenu propješačili preko 65km, odlučili smo napraviti malu pauzu u gradiću Fiave koji smo pronašli u dvije minute na google maps i bez razmišljanja rezervirali hotel. Da opet napomenem – u Italiji uopcće nije problem naći hotel koji prima pse, to im je sasvim normalno. Fiave je mali grad s možda oko 100 kuća. Fascinatno je bilo vidjeti kako je grad koncipiran i kako tamo liokalno stanovništvo živi.

Grad ima jednu malu crkvicu koja je i centar, oko crkvice je lijepi park i dvije fontane. Postoji smo jedan bar u gradu koji se nalazio u sklopu našeg hotela i tamo svi dolaze. Svi stanovnici Fiave bave se poljoprivredom, kud god da krene osjeća se prekrasni miris gnojiva i sela u zraku. Najljepši prizor mi je bio kad sam iza male hotelske šumice ugledala ogromna polja pšenice i kukuruza koja se prostiru sve do granice šume. Vrlo lijepo i poučno za vidjeti kako se u Italiji pazi na prirodu i kako se znaju točne granice gdje se sadi, a gdje se ostavlja prostor za divlje životinje i biljni svijet. Pošto se Fiave nalazi jako blizu jezera Garda, posjetili smo i mjesto Riva del Garda. To je prekrasno mjesto koje je više turistički organizirano, ali se isplati posjetiti jer ima jako dobrih sladoleda i gastronomskih delicija. Čak kad dođeš iz Dubrovnika nije ni toliko skupo, koktel Hugo sam platio 6EUR dok kugla sladoleda koje bi se posramio i legendarni Hajdari na Stradunu košta 2 EUR.

Ono što je u mojem slučaju najvažnije je pizza, a margarita nije nikad ali baš u nikojem slučaju poviše 6 EUR. Iako smo bili jako umorni kad smo već na jezeru nije nam dao vrag mira da ne zaplovimo malo na njemu. Za tu svrhu smo iznajmili pedalinu na sat vremena. Ufff ubih se od pedalanja, jer je Dijana smo naslonila noge, a ja guram i vodu u jezeru i njene noge. Ali sve se to isplati kada vidite pogled Rive del Garde s jezera, a da ne pričamo impresivnim stijenama koje su dušu dale za sportsko penjanje.

Nakon takvog odmora, bili smo spremni za novu turu po planini. Krenuli smo u gradić San Lorenzo in Banale, parkirali auto (ovaj put se parking nije plaćao), nakrcali se stvarima i krenuli. Iako je na tabli pisalo da nam treba oko 2,30 sata, nama je trebalo 4,30 sata jer Hrvoje naravno uvijek voli naći neki alternativni put kroz šume,polje malina i tako to :). Stigli smo u rifugio Cacciatore gdje smo imali prekrasnu mini sobicu i bili smo sami u cijelom domu sa još dvoje ljudi. Svaki dom ima zajedničku prostoriju gdje se loži vatra i gdje ima hrpa društvenih igara, tako da je nakon večere ostatak večeri protekao pobjeđujući Hrvoja.

A o čemu će gurman nego o hrani – jeli smo rižot od  radića i repe sa mascarpone sirom, biftek sa šumskim gljivama (Hrvoje nije jeo biftek), domaće sireve, domaći tiramisu i ...

Sutradan smo se odlučili za najduži uspon od svih dana – ukupno 21 km. Išli smo kroz doline na vrh, pa opet u dolinu, da bi došli do konačnog odedišta – refugio Tosa and Predotti. Nakon izvrsnog ručka trebali smo se vratiti natrag u naš rifugio Cacciatore. Zadnja 2 kilometra povratka su mi trajala kao cijeli uspon. Sutradan smo išli natrag do auta i time došli do 105 km planinaranja po Dolomitima. Možda nekome zvuči malo, ali nama je uspjeh :)

Biti u planini je prekrasno, smirujuće, sve je bilo prepuno leptira, vrsta cvijeća koje nigdje nismo imali prilike vidjeti, vidjeli smo svisce, bivole, kozoroge. Planinarite, hodajte gdje god možete, koliko god možete, pa se možda dogodine sretnemo na nekom vrhu Dolomita ;)
Ono što također moram reći – od prehodanih 105 km po Dolomitima, nismo vidjeli niti jedan jedini opušak ili papirić, a kamoli plastičnu bocu ili vrećicu. Čuvajte i volite prirodu jer ona nama neprestano daje život !






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
naslovna_italia
PUT OKO SVIJETA
0      05|10|19 u 13:05
PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova
iran_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      28|09|19 u 09:31
PUTOPIS/ Iran! Pa tko "normalan" tamo ide?!
london_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      21|09|19 u 10:26
Četiri zaljubljenice u keramiku putovale su u London - grad u kojemu je sto gradova
danska0
PUT OKO SVIJETA
0      14|09|19 u 08:28
PUTOPIS: Tamara Luković je otpratila sina na školovanje u Dansku, zemlju sretnih ljudi
lastovo_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      01|09|19 u 14:42
PUTOPIS: dvije priče, jedna ljubav - Lastovo!






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija