PUT OKO SVIJETA
24.08.2019 u 11:40

PUTOPIS: Otkriveno i sakriveno lice glavnog grada Švedske

Ipak mi se čini da sam pogriješila vrijeme posjeta. Trebalo bi Stockholm posjetit onda kad dan traje tek nekoliko sati, kad je hladno, mračno i manje ditirambski. Slutim da mi je drugo lice grada ostalo sakriveno pod slojem savršenih razglednica i uređenog društva. Isto kao što voljeno Bergmanovo lice nisam srela na ulici, njegov teški, osuđujući kalvinizam, njegovu turobnost i crni humor, njegove likove pune težine i unutrašnje drame. Zato sam se sva ushićena i razdragana fotografirala ispred Blomkvistove kuće očekujući neće li se pojaviti i tako bar malo umirila želju za jednom drugom dimenzijom grada. I promislila - pa zaboga ista sam kao oni turisti na Jezuitima... 

Napisala: Marija Grazio


komentara  0

Prvi opip grada je bio pomalo neobičan. Izašavši iz metroa naišla sam na jedno veliko gradilište. I to usred centra. Ograđen je  sa svih strana drvenom visokom ogradom radi sigurnosti, na kojoj su napravljeni prozori za odrasle, ali i za djecu, oni niži i okrugli, kako bi građani i posjetitelji mogli biti upoznati što se na gradilištu događa.

Plakati koji pozivaju na kritičko razmišljanje, na iznošenje svojih dojmova i žalbi o tom projektu cijelom su dužinom ograde. Promislila sam-e to je Stockholm! -transparentnost kad je u pitanju javni prostor i javni interes. Sugeriranje da se uključiš u procese grada govore o visokoj razini civilnog društva i jedinog mogućeg oblika prihvatljive demokracije. Stockholm je primjer kako se kapitalizam i socijalna osjetljivost mogu savršeno slagati. A ako netko ima reći nešto i na to, da je ta obzirnost prema drugome, naprimjer, samo deklarativna i formalna, mogu samo protuargumentirati da je i ta formalnost dostatna da bi se  osjećao dobro i da društvo bude zdravo. Koliko je vidljiva provjera i kritika djelovanja i ulaganja u projekte javnim novcem, odnosno novcem poreznih obveznika, toliko je jasna granica prema privatnom. Jako se poštuje privatnost, često krivo tumačena kao nordijska hladnoća. Oni su u razgovoru jasni i zaista govore ono što misle.  A zapravo se radi o primarnoj pristojnosti i odgovornosti prema sebi i drugome - susjed obavijesti stanare da će imati rođendansku proslavu i ostavlja svoj broj mobitel kako bi ga se upozorilo u slučaju buke; ili platiš I20 eura kaznu jer si u krivom smjeru parkirao auto; ili  postojanje pristojbe za svaki ulazak autom u centar grada, jer praviš nepotrebno gužvu i zagađuješ-na kraju mjeseca ti pošalju račun-tako potiču korištenje javnog prijevoza, koji je odlično organiziran metroom, brodovima, tramvajem i autobusima.

Promislih otužno - mogu li ti komunalci doći bar ljeti na rad u Dubrovnik? Promislih otužno - kad će mom susjedstvu Bodega, Cele ili Karaka ostaviti broj vlasnika da nazovem u slučaju buke...? Kaže jedna sociološka studija da je ta snažna obzirnost prema drugome i jaka socijalna osjetljivost toga područja, za razliku od nas Mediteranaca, posljedica surove klime i potrebe da pomažu u toj surovosti jedni drugima. Društvo s minimalno konflikta, a država u  službi građana, osobna sloboda i kontrola javnoga-takva mi se spoznaja provlačila cijelo vrijeme boravka, pa i onda kad sam izigravala turistkinju.

Zapljuskana takvom atmosferom sredine, ulogu turistkinje sam nosila gordo i najvjerojatnije nisam išla lokalcima zbog toga na živce, (znate kako mi njorgamo!), jer su turisti, osim  u strogom centru, neprimjetni. Hodim Gamla stanom, najstarijim dijelom grada, pa po muzejima i parkovima, zašla u koncertnu dvoranu filharmonije gdje se upravo događala proba orkestra za večernji koncert, kupila bedževe u ABBA muzeju, odlazim na objede od dimljenog lososa, lešo patata, okruglica i salata, izvrsnih kolača i peciva-gotovo da nisam vidjela pretilog Šveda - kupovala u komestibile sve što promisliš - osim blitve! Blitve nema nigdje ni za lijeka,  eto - da ne bude sve savršeno. Jesam, propustila sam kupovinu u Ikei-mea culpa-ali zato sam ušla u H&M i ostala pomalo razočarana. Kao i Šveđani i taj izbor odjeće je bio bez želje za isticanjem. Nepristojno se tamo hvaliti i pridavati sebi na važnosti.

Magična privlačnost Stockholma u njegovih pedeset sedam mostova, snovitost od zelene bujnosti, večernje svjetlo koje ne gasne dugo u noć, ljudi-lijepi, jednostavni i srdačni, palače i kuće obojane kao da su rođendanske torte koje su vremenom napravile zaokret u budućoj minimalističkoj nordijskoj estetici-sve me to uljuljkalo u mekoću misli, u mir. 

Vrhunac turističkog obilaska je Vasa muzej-višekatna građevina sagrađena oko velikog jedrenjaka iz sedamnaestog stoljeća i najveći je sačuvani stari brod na svijetu. Ostaneš bez daha kad ga ugledaš! Višeslojnost i tragovi vremena koji su odoljeli uništenju, priče o i oko jedrenjaka, slučajnosti, hrabrosti, drugačije moći i daleka vremena-sve to stoji kao kontrapunkt vremenu u kojem sada jesmo, u vremenu instanta i plošnih radoznalosti. Jedrenjak  je spavao potopljen u moru i očuvan tolika stoljeća jer je Baltičko more zagađeno, pa je ubilo i loše bakterije koje bi u drugačijem slučaju uništile drvo-koja priča! Šveđani pristupaju svojoj povijesti i ostavštini s velikom pažnjom, a imaju, usporedo s Gradom, puno kraću urbanu povijest. A mi? Ono što su nam stari ostavili i čiji način i organizacija života su impresivni, konvertiramo u nove „vrijednosti“, pa nam Grad postaje scenografija za film. To je naš nivo koncepcije, mašte i kreativnosti. Uf... kako smo propustili povijesnu šansu da budemo grad za građane...

Ipak mi se čini da sam pogriješila vrijeme posjeta. Trebalo bi Stockholm posjetit onda kad dan traje tek nekoliko sati, kad je hladno, mračno i manje ditirambski. Slutim da mi je drugo lice grada ostalo sakriveno pod slojem savršenih razglednica i uređenog društvom. Isto kao što voljeno Bergmanovo lice nisam srela na ulici, njegov teški, osuđujući kalvinizam, njegovu turobnost i crni humor, njegove likove pune težine i unutrašnje drame. Zato sam se sva ushićena i razdragana fotografirala ispred Blomkvistove kuće očekujući neće li se pojaviti i tako bar malo umirila želju za jednom drugom dimenzijom grada. I promislila-pa zaboga ista sam kao oni turisti na Jezuitima...

Tko ne bi poželio živjeti u ovakvoj zemlji i živjeti najboljeg sebe? Trebalo bi početi razmišljati o preseljenju. A dotad, pustit ću Bergmana da se pojavi i Aslaka, dječaka sa sjevera da spavaju u svojoj nordijskoj priči do sljedećeg putovanja u Nordiju.

p.s. Kad me mili Igor (Mlinarić, novinar ovog portala) zamolio da napišem mini zapis s nedavnog putovanja, dvojila sam, preveć je čitat nekoga u lokalnom mediju, a pisala sam tada o Beču i Brnu, u razmaku od nešto više od pola godine. Ipak, želja da podijelim jedno iskustvo i jedan grad bili su jači od ukusa i mjere.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
dublin_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      09|11|19 u 13:04
PUTOPIS: Posjetila sam Dublin, ali se ne bih tamo preselila
cruise077
PUT OKO SVIJETA
0      03|11|19 u 21:58
PUTOPIS: za kapetanovim stolom na kruzeru "Anthem of the Seas"
MAROKO_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|10|19 u 08:15
Tina i Ivana su putovale u Maroko i savjetuju: dobro se pripremite!
risnjak_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      26|10|19 u 08:16
PUTOPIS: Što znači kad vas u Gorskom kotaru ujutro pitaju jeste li oprali zube?
ibiza_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      19|10|19 u 09:38
PUTOPIS: Ibiza - otok s najviše propuštenih letova






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija