PUT OKO SVIJETA
04.05.2019 u 08:52

PUTOPIS: Moje tursko odvaljivanje - Udarena 2: 96 sati Istanbul

Turska nije serija kao što neki misle. Ono na dalekovidnici je slikovnica: najbolje vile s azijske strane, preskupa auta, relativno demodirana odijela i neukusne haljine, ali prekrasne žene i prezgodni momci. Turska nije naivna priča u kojoj dobro pobjeđuje na kraju velike patnje i boli. Turska je industrija koja svoju tradiciju, običaje, gastronomiju, kulturu i povijest prodaje toliko uvjerljivo da ti dođe promijenit vjeru. Dok slušaš vodičku, čini ti se da su jedino oni na pravom putu. Meni je Turska Sulejman i Hurem. Točka. Isto ko što mi je Bosna ćevapi i burek. 

Napisala: Maja Milošević


komentara  0

Svi su mi pričali o tom Istanbulu. I svi su me upozorili da Turci vole plavuše. Neš ti, pa svaka od nas može promijenit boju kose! Ali one se uglavnom ne pretvaraju u plavuše. Možda u crvenokose. Osim toga, moje je vrijeme prošlo i nisam im ni od kakve koristi. To je bio moj čvrsti stav. Prevarila sam se. Ukratko, da sam htjela, mogla sam sad živjet u jednoj od tih bosporskih vila iz serija. S brkatim zgodnim Turčinom. Inače dobrim prijateljem stranke na vlasti. A mogla sam poći i s likom koji se bavi hortikulturom, mete parkove. I koji mi je ponudio 20 deva u zamjenu za moju ruku. Čuj, ruku!

Ok, istina jest da im je povijest vrh vrhova, da je priča o Hurem i Sulejmanu ludilo, da su im vjerski i ostali objekti nešto neobjašnjivo lijepo i mistično, da im je hrana nenadmašna (osim onoga s lojem, e to ti ne mogu ni primirisat), da su ljudi iznimno susretljivi i topli, da ima previše turskih riječi u našem jeziku: alat, boja, bubreg, budala, čarapa, deva, džep, jastuk, jogurt, krevet, kutija, majmun, ortak, šećer, torba…. Nitko, ali totalno nitko ne govori engleski. Znači, ako ste u nekoj frci, samo molite Boga da je u blizini neki Bosanac. Inače se možete ubit. Ili ranit ko ja. I nema internetske veze. Čak i ako vam u nekom objektu kažu da je imaju, i čak vam sami ukucaju šifru, moš se slikat. Nova zračna luka (još uvijek bez imena), supermoderna, kažu, za koju godinu bit će najveća na svijetu, NEMA INTERNETSKE VEZE. Prada, Michael Cors, Balenciaga, a ispred spava raja. Poskidali cipele da im bude ugodnije.

Policajka u uniformi i maramom na glavi dere se na mene da skinem teniske na turskom jeziku. Kao, kako me to, ženo, ne razumiješ što ti govorim. Prodavač u butizi, zgodan i zna dvije i po engleske riječi, hoće mi prodat torbu. Kažem, i u nas se isto kaže torba. To je zato što ste bili u našem okruženju petsto godina. Kaže brkati lik, sorry, I was not there, I onda me zove da pođem s njime u magazu (!!!!) jer je tamo veći izbor. OK, kažem ja, a jesi li ti gledo Taken 2 s Liamom Neesonom, onoga što su mu oteli ženu u Istanbulu. Of kors, kaže lik, ali ja nisam ubojica. Only love. OK, znači, samo ćeš me silovat u magazi. A u magazi hrpa žena slaže robu. OK, ništa od silovanja. Ja sam ti stara i neupotrebljiva za prodaju organa, ako si to htio. Ja bi tebi samo otfikario jezičinu, kaže brkati lik.

Dok nisam ušla u istanbulski tramvaj, mislila sam da je moj 1b bus tijekom ljeta vrhunac gužve, ludila i neka vrste apokalipse. Znači, ovdje su sva slobodna sjedeća mjesta zauzeli muškarci, od onoga s mobitelom u ruci do onoga s turbanom u glavi. Ženomrsci. One su tu za muški užitak i produljenje vrste. Ko da smo svemirci, Gospe ti. Istanbul, kažu, ima 17 milijuna duša. I još tri milijuna neprijavljenih. I sve je to ušlo u ovaj moj turski 1b. Pa smo uglavnom rabili taksi. Ako se niste prije nagodili za cijenu, računajte da ste popušili jedno 80 lira. A inače možete platiti 20 lira. Lik nas vozi, puši i pjeva narodnjak. U jednom momentu dobije napad kašlja. Zaustavi auto i sav istambulski promet, otvori vrata, izriga pljuvačku, zatvori vrata i nastavi vožnju. Ispred mene naljepnica na turskom: U ovom je autu zabranjeno pušenje.

Spušteni ženski pogled, marama oko glave, neprivlačna odjeća koja skriva ženske atribute (jer ona smije biti lijepa samo svom muškarcu), ali u ruci saket Victoria Secret pun seksi donjeg rublja. Grad velikih suprotnosti. Lik nosi plinsku bocu do kamiona krcatog plinskim bocama i krajičkom usana drži cigaretu čiji pepeo neprestano pada po gore spomenutim bocama. Znači, ono kad govore o terorizmu na najprometnijem mjestu, zapravo misle na ovog lika kojemu je cigareta presudila. E da, nisu vam Turci nimalo lijepi. Ono u serijama je rijetka i vrlo probrana ekipa manekena s glumačkim tečajem u pet dana. Realnost je: vrlo niski i barem ugodno popunjeni ljudi, nemarno odjeveni s totalno nemodernom i neprivlačnom odjećom (ko mi u vrijeme socijalizma), žene izrazito naglašenog donjeg dijela i vrlo loših debelih nogu kao one što glume sluškinje u serijama.

Naučila sam puno pješačit na putovanjima. Na sve mislim; na promet, na lopove, na klizav put, pratim korake onog ispred sebe i derem ga. Jedino nisam mislila na niski turski balkon. Svi ispred mene visoki su preko 170 i SVI su prošli ispod gore navedenog balkona. Ja sam odvalila glavu. Pala. Glava na cesti. U zadnji momenat Turčin me mimoiđe. Krvi ko da kolješ praca. Skupilo se pola Istanbula oko mene. Svaki lik iz auta želi mi dobro (promet je grozan i užaaaaaasno usporen tako da se svako auto zadrži kraj mene po 10 minuta i siti se ispričamo, samo što ja obilno krvarim pa se ne sjećam face), ozdravi dobro (afetosun ili tako nekako), jedan je donio led, jedan stolicu, jedna je zvala hitnu. Epizoda hitna: likovi ko iz filmova, vide me, nije mi ništa, glumim, zove bolnicu, ne razumijem što govori, ali kontam, glupa turistkinja odvalila balkon glavom, svi padaju od smijeha, voze me kroz grad, kroz taj poznati istanbulski krkljanac, svi se razmiču, hvata me smijeh dok sekam glavu (krvi na galone). U bolnici me primi doktor od metar i cvancik  i petnaest i po godina koji ne zna engleski i koji stalno ponavlja da to nije njegov posao. Ispred vrata četiri premlada vojnika koji se selfiraju s puškom u ruci, pa sa malo ko svađaju, pa se zezazju, pa nabijaju (!!!) jedan drugog nogom u stražnjicu, pa se prijete ko da će pucat jedan u drugog. Ja mislim kako ću skončati na nimalo glamuroznom mjestu i to od turske puške. Presudit će mi čakija! Doktor me uputi u neke medicinske braće koja će me skrpit jer to nije njegov poso. Njih četvorica zasukanih rukava (bez kute, bez rukavica, bez dezinfekcije) slušaju narodnjake. Ne znaju engleski. Čudno, hahahaha. Bolnicom je već krenula glasina o glupoj turistkinji koja je odvalila mozak (i pola Sulejmanovog balkona koji ni veliki potres 2012. nije odvalio) pa se prvo iskidaju od smijeha. Jedan uzme uredsku klamericu (majke mi mile) pa mi klikne raspolovljenu glavu na tri mjesta (auč, auč i auč). A sve pjevajući narodnjake.

Turska je zakon. Drugi put idem u Tunis. Možda me tamo konačno netko otme. 






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana
maro
PUT OKO SVIJETA
0      26|05|19 u 16:55
Nakon ovog putopisa Mara Konjevoda, Cappadocia u Turskoj naći će se na vašoj Bucket listi putovanja
astemdarm_0
PUT OKO SVIJETA
0      18|05|19 u 13:34
PUTOPIS: Amsterdame, vidimo se opet!






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija