PUT OKO SVIJETA
06.04.2019 u 10:34

PUTOPIS Zrinke Šapro: ah, ta Amerika!

Svi mi imamo listu želja zemalja koje želimo posjetiti i sigurno svake godine stavimo barem jednu kvačicu pokraj jedne. Danas je putovati postalo trend i mogućnosti su neograničene, no unatoč pristupačnosti i mogućnostima moja najveća želja – posjetiti Sjedinjene Američke Države, je bila neostvarena sve do 2019. Olakotna okolnost je što u Americi imam jako veliku rodbinu pa se znalo da mogu otići kad god poželim, no nekako mi se uvijek činilo neizvedivim. Amerika – ''obećana zemlja'', napokon je došla na red ove veljače. S obzirom da se radi o drugom kraju svijeta nije mi preostalo drugo nego uzeti minimalno mjesec dana odmora. Kad se već prevaljuje toliki put, zašto ne. I tako je krenulo detaljno planiranje.

Napisala: Zrinka ŠAPRO


komentara  1

Prvo se trebala obavijestiti sva rodbina koja živi tamo koja je s oduševljenjem prihvatila moj dolazak. Smještaj, najveći i najskuplji problem riješen, hvala im na tome. Nakon toga sam odlučila napraviti listu mjesta za posjetiti.  Otvorila sam kartu (elektronsku naravno) i istraživala gdje bih sve mogla otići ne računajući da će se moja draga obitelj potruditi ispuniti svaku moju želju.
Prvo odredište je bio Los Angeles. Unatoč majčinom strahu jer idem na drugi kraj svijeta, let je prošao savršeno, bez velikih kašnjenja i komplikacija. Naravno kad je pilot rekao ''zavežite se, započinjemo slijetanje u Los Angeles'', adrenalin je krenuo. Grad Anđela - ogroman grad nadomak Tihog Oceana, Hollywoodske zvijezde i luksuz bile su prve asocijacije. Prva dva dana su mi bila nestvarna. Doslovno kao da me netko ubacio u film. Montažne kuće svih oblika i veličina. Vrtovi ispred i iza kuće, ograđeni prilazi na kojem se nalaze minimalno dva automobila i to ne bilo kakva (automobil je simbol statusa). Sve skladno, uredno i izgrađeno pod pravim kutem.

Kao i svugdje tako je i u Americi došlo do klimatskih promjena, te je ove godine Los Angeles imao najviše kiše u zadnjih 10 godina. Bilo je čak i hladnjikavo (za njihove pojmove). No s druge strane dobila sam najljepše izdanje L.A. Brda koja su inače smeđa i suha zbog nestašice vode, ovaj su put bila predivno zelena. Ono što me najviše šokiralo bile su ceste. Osim što su gužve nevjerojatne (gube se sati i sati do posla i s posla), ceste su im u jako lošem stanju. Rupe, pukotine i svakojake neprovilnosti na svakom koraku. Možda je do mene, ali sam nekako zamišljala da Los Angeles uz sav taj glamur po kojem je poznat, ima i ''pozlaćene'' ceste. No nije tako. Naša magistrala je ljepotica naspram njihovih cesta.  Javni prijevoz skoro da i ne postoji. Svi posjeduju automobil i nitko ne koristi javni prijevoz. Ja jesam jednom i to je bila avantura – ne toliko za mene koliko za moju rodicu koja je išla sa mnom. :D Metro im je nov, poprilično čist, no očito nije još zaživio. Teško se odreći automobila. S obzirom na život s hollywoodskim zvijezdama svi drže do izgleda. Nekad i previše. Umjetne trepavice, iscrtane obrve, umjetni nokti i naravno silikoni i filleri su svakodnevnica. Netko pretjera, a netko se samo malo ''popravi''. Ne mogu reći da sam vidjela previše ''plastičnih'' ljudi, no ima ih.  Ali opet nije da ih i kod nas nema. Centar grada tj. Downtown L.A. je odnedavno ponovno uređen i doveden na neku višu razinu. Do prije par godina Downtown je bio naseljen samo siromašnim ljudima i ovisnicima, te je bio u derutnom stanju, no sada je to sve sanirano i preuređeno.

Vjerojatno najčešće pitanje koje sam dobila nakon povratka je u vezi Hollywood bulevara. Iskreno, potpuno razočarenje. Siva, popločana ulica na kojoj su zvijezde s imenima slavnih, a na svakom koraku netko vam nešto želi prodati. Suvenirnice koje više izgledaju kao outlet centri sa svih strana. Nekako je presivo i neimpresivno. Nije me se dojmilo, no možda jer sam očekivala previše.
Neizbježno je bilo otići u šetnju do Hollywood znaka. Pošto sam cijelo vrijeme bila s lokalcima, otkrili smo Hollywood Lake Park s kojeg se znak savršeno vidi. Za razliku od glavne Hollywood Sign šetnice, koju smo odradili kao šećer na kraju, na ovoj nema turista, tako da smo to iskoristili za pozamašan broj slika.

Hrana je raznolika, no uglavnom se bazira na mesu, roštilju, tacosima i naravno salatama. Ono što me osvojilo su Food Marketi. Veliki hangari s raznovrsnim restoranima i delikatesama u kojima je hrana glavni imperativ. Uza svu hranu trebaju i vježbati, tako da većina ljudi vikendom ide na pješaćenja po okolnim brdašcima i parkovima – Runyon Canyon je najpoznatija jer naravno poznati tamo dolaze odraditi svoj dan u prirodi.

Venice beach je hipsterski dio grada, ujedno i najturističkiji. Obilje tattoo salona, coffee shopova, barova i naravno trgovina rabljenom odjećom. Iako naizgled jako zanimljiv dio grada, lokalci kažu da se treba izbijegavati u noćnim satima. Ono što me oduševilo su upravo te ogromne pješčane plaže i njihove drvene kućice za spasioce. Svi se sigurno sjećamo Baywatcha i njihove uvodne špice, i upravo Venice Beach krije te zanimljive kućice. Šum oceana, visoke palme i miris ljeta u zraku. Predivno. Uz takav prizor je neizbježan koktel na krovu zgrade, tako da smo nabacili romantiku i uz lounge glazbu gledali zalazak sunca. Cijene nisu tako jeftine kao što su mi svi govorili. Naravno može se naći jeftinijih stvari, ali stekla sam dojam da se jedino tehnika isplati kupovati, za ostalo se treba čekati sniženja ili otići u outlete. No da ima svega i za svačiji ukus, ima.

Oduševili su me i muzeji koji su u L.A.u relativno prazni, tj. nema gužve tako da se može uživati satima.
Slavne osobe su neizbježne, posebice ako se krećete po centru i oko Hollywood bulevara, tako da nije bilo čudno sresti poznatu osobu u restoranu, baru ili samo šetnji. No postoji i tamna strana te medalje – Skid Row. Dio grada koji se nalazi u Downtownu, koji je najsiromašniji dio L.A. To su zapravo ''šator ulice'' u kojima se nalaze uglavnom beskućnici, ovisnici te ljudi s mentalnim bolestima, prepušteni sami sebi. Većina ih ne želi u ustanove jer svaka ustanova ima svoja pravila, a oni jednostavno ne žele slijediti pravila, te se odlučuju na život na ulici, u šatorima, u bijedi i siromaštvu. Nažalost postoji neka nevidljiva zavjesa koja dijeli taj dio grada od ostatka Downtowna. Pođete samo par koraka nazad i nalazite se u ''normalnom'' dijelu grada gdje su barovi, noćni klubovi i restorani. Svijet koji se ponaša kao da Skid Row nije tu iza ugla. Jako šokantno.
Los Angeles mi je bio baza odkud sam išla na višednevne izlete. Ono što sam najviše htjela istražiti su nacionalni parkovi. Odlučila sam se za Death Valley, Yosemite i Grand Canyon. 

Hrvatska je nadasve mala zemlja i naša percepcija velikog je zapravo mala. To sam shvatila kad sam ušla u Death Valley. Baza nam je bila u gradiću Lone Pine u kojem se nalaze Alabama Hills, poznati po snimanju vesterna. Put do ulaza u Death Valley je trajao oko dva sata, a nakon toga...pustinja, pustinja i samo pustinja. Prvo se spuštate s planine u dolinu i mislite to je to, to je Death Valley, ali ne. To se nastavlja i proteže do u nedogled. Predivne boje, svih tonova. Od crne do nježne roze, nešto što se ne može doživjeti preko fotografija. Veličanstveno ništa. Nakon doline se opet penjete na planinu i spuštate u drugu dolinu. U samom Nacionalnom parku imate par mjesta na kojima možete stati i osvježiti se, pojesti nešto. Mi smo se odlučile za Furnace Creek, malo mjesto u kojem i dandanas žive Indijanci – pleme  Timbisha Shoshone.  Nažalost ulaz u rezervat je zabranjen, no može se kušati njihova hrana – tradicionalni indijanski tacosi.

Nakon kratke pauze, nastavile smo do Golden Canyona u kojem je bilo nezamislivo vruće. Pijesak zlatnih tonova, toliko svijetlih da vas nakon nekog vremena oči zabole. Svakako predivno iskustvo.

Nakon pustinje, moja lista želja me odvela iz jednog ekstrema u drugi - na planinu u Nacionalni park Yosemite. Prije negoli sam stigla gore, bilo mi je žao što će sve biti prekriveno snijegom jer slike koje sam vidjela su veličanstvene tijekom proljeća. No kad  smo prošle tunel i ugledale vidikovac ispred nas s kojeg se vidi cijela dolina okružena predivnim masivima El Capitan i Half Dome, ostala sam bez riječi. Grobna tišina zime, sve prekrasno bijelo, prekriveno snijegom, uz malen broj posjetitelja. Zimska čarolija. Pošto je bilo dosta snijega staze za pješačenje su nažalost bile zatvorene, pa se nismo mogle penjati na neka od odredišta, no unatoč tome svakome tko ide u SAD bih preporučila dva-tri dana Yosemitea i to u zimskom periodu. Hrana za dušu.

Nakon odmora i punjenja baterija u Yosemiteu, krenula sam prema Las Vegasu. Sin City me najmanje oduševio. Fascinatno je kako su izgradili grad usred ničeg, i sami broj kockarnica koji postoji tamo,  no to je sve. Svi, ali ama baš svi dolaze kockati i to je sve što rade tijekom svog odmora. Od jutra do mraka. Prvi dan je bilo zabavno vidjeti kako sve to funkcionira, svatko tko ode u Las Vegas mora barem jednom povući polugu na slotu, ali nakon toga se više nema što. Svi dogovori, sastanci, susreti se odvijaju u hotelima, koji su kopije najpoznatijih europskih destinacija. Tako sam u 10 minuta prešla od Rima preko Venecije do Pariza. Lijepo za vidjeti, ali dva dana su sasvim dovoljna. Najsavršeniji trenutak mog putovanja je bio Grand Canyon. To čudo prirode je uspjelo izazvati suze u očima. Pošto imam najbolju rodbinu na svijetu, moj rođak me odlučio počastiti helikopter turom. I mogu vam reći da je to najbolji odabir za doživjeti Las Vegas i Grand Canyon naravno. Helikopteri su sami po sebi jako specifični i zanimljivi, tako da je već to bilo avantura. Agencija Papillon je vlasnik malog aerodroma nadomak Las Vegasa. Pokupe vas ispred hotela, odvedu do aerodroma gdje vas detaljno upoznaju s planom putovanja i sigurnosnim detaljima. Nakon toga vas izvažu i onda čekate da vam dodijele pilota. U helikopteru vas je maksimalno šestero te je pilot ujedno i vodič. Letite preko Nevade  i Arizone (naravno Hooverova brana je nezaobilazna na toj ruti) uz pilotova pojašnjenja. Onog trena kad smo ispred sebe ugledali kanjon i se spustili u njega, shvatila sam da se sve želje kad-tad ispune, samo treba dovoljno iskreno i jako željeti. Tražite me da opišem to iskustvo, ali ja nemam riječi. Jednostavno je neopisivo. Tek kada ugledate to čudo prirode shvatite koliko je čovjek malen i nebitan, te koliko je Majka Priroda fascinantna. Od svih mjesta koje sam posjetila – Grand Canyon je broj jedan. Spustili smo se helikopterom na malu prirodnu platformu u kanjonu, gdje smo imali 30 minuta slobodnog vremena za slike i snack. Pokušala sam zabilježiti tu ljepotu, ali slike je ne mogu prenijeti u potpunosti.

Nakon Las Vegasa, ponovno je vrijeme za Kaliforniju. Ovaj put smo autom otišli prema sjeveru do San Francisca. To je grad koji odiše Europom. Lijepe zgrade jedne do drugih, sve spojeno i kompaktno. Ulice su predivne jer su jako strme,pa me nekako posjećao na Dubrovnik. Nezaobilazna je vožnja tramvajem koji vas vozi kroz grad, naravno možete ući i izaći gdje hoćete, ali većina se odluči za turističku četvrt Fisherman's Wharf. Otud se proseže pogled na zaljev i naravno na najčuvaniji otok Alcatraz, koji je danas nezaobilazna turistička atrakcija. Za sve pobornike hippie pokreta i odlične rock glazbe 60ih nezaobilazna četvrt grada je definitivno Haight- Ashbury. U prošlosti jako kontroverzna i nadasve opuštena četvrt, danas je zadržala taj isti alternativni stil, uz nešto više turista. Očekujte mnoštvo trgovina svakojake odjeće, svakojakih opijata i alata, te raznobojne kuće, zanimljive barove i restorane.  Anarhisti, hipsteri, rockeri, svi se okupljaju na uglovima ulica, razmijenjuju svoje filozofije uz treštavu glazbu i pokušavaju oživjeti barem djelić onog slavnog Haight-Ashburyja. Svakako posjetite samo tijekom danjeg svjetla, jer sam San Francisco zadnjih par godina vrvi od previše beskućnika koji su nažalost posvuda. Prelijep grad danju, no noću nažalost i on pokazuje surovu realnost. Mogu reći da San Francisco ima sličan problem kao i Dubrovnik. Lokalni bogataši su pokupovali stanove i kuće, posebice u centru, tako da su cijene najma vrtoglavo skočile. Ta je situacija natjerala one s manjom platežnom moći da otiđu u okolne gradiće gdje mogu pristojnije živjeti, no zato je ostala vidljiva razlika između bogate Lombard Street i siromašne Chinatown četvrti. Iako se noću može vidjeti dosta beskućnika, Chinatown je nezaobilazan dio grada jer je to najveći kineski dio grada izvan Azije. Ako ste ljubitelj azijske hrane, svakako je morate posjetiti, ali i ako niste.  Već spomenuta Lombard ulica je za sve one željne super fotografija. Ono što je posebno u toj ulici, nisu samo prelijepe viktorijanske kuće, već i predivan pogled koji se seže do zaljeva i brdašca na drugoj strani grada. Glavna atrakcija je svakako Golden Gate most. Mi smo ga prešli autom i otišli s druge strane mosta, gdje smo napravili stvarno previše divnih fotografija. Za potpuni doživljaj grada odlučile smo unajmiti turističke žute autiće kojima se vozite po već određenoj ruti i ne samo da doživite San Francisco promet već i uživate u svim turističkim atrakcijama, a jedna od njih je naravno i Golden Gate most. Za ljubitelje luksuznih dizajnerskih kuća poput Louis Vuittona, svakako posjetite Union Square, tu će se naći ponešto za svakoga. Za kraj vam mogu reći da sam definitivno ostavila srce u San Franciscu.

Nakon sjevera Kalifonije, ostalo je još samo par dana u Los Angelesu za druženje s obitelji, a nakon toga – grad koji nikad ne spava – New York u kojem sam provela samo 5 dana. Kako ste već pročitali mnoštvo putopisa o New Yorku, ja ću ga ovaj put preskočiti.

Nadam se da sam barem malo uspjela dočarati ljepote Amerike koje sam doživjela u mjesec dana. Iako je na mojoj listi kvačica pokraj Amerike, mislim da će se ubrzo ponovno naći na repertoaru.






KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Dubrovnik-Ljilja 06.04.19 u 12:35
Mene su odusevial mala mjesta uz more, voznja od L A do Santa Barbare, i onda u brda povise, vizita Biblioteci Ronald Regana. Predivno mjesto Solvang, turisticki shopping centar.





Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
naslovna_italia
PUT OKO SVIJETA
0      05|10|19 u 13:05
PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova
iran_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      28|09|19 u 09:31
PUTOPIS/ Iran! Pa tko "normalan" tamo ide?!
london_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      21|09|19 u 10:26
Četiri zaljubljenice u keramiku putovale su u London - grad u kojemu je sto gradova
danska0
PUT OKO SVIJETA
0      14|09|19 u 08:28
PUTOPIS: Tamara Luković je otpratila sina na školovanje u Dansku, zemlju sretnih ljudi
dijana_hrvoje9
PUT OKO SVIJETA
0      07|09|19 u 15:37
AVANTURA MLADOG PARA U PLANINAMA: gore-dolje s 30 kilograma na leđima






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija