PUT OKO SVIJETA
02.03.2019 u 11:30

Pročitali smo dosta putopisa iz New Yorka, ali ovaj je toliko dobar da se ne smije preskočiti!

Ima toliko predivnih mjesta na svijetu. A premalo vremena i para. Pogotovo za put u Ameriku, zemlju koja je toliko puta spasila čovječanstvo od ruskih mafijaša, terorista i invazije vanzemaljaca. Naša prva postaja je bio New York - grad od svjetla i svjetlosnih efekata, glasan i ubrzan. Zavoliš ga ili zamrziš ali nitko ne može ostati ravnodušan. Grad u kojem nikada nisi u mraku i ne vidiš zvijezde osim možda onih filmskih koji spašavaju svijet.

Napisala: Mia- Maria Škoda


komentara  0

Kada smo se Damir i ja nakon višesatne vožnje avionom napokon iskrcali na američko tlo, slijedio je strah i trepet od njihove carine i policijskih službenika. Svi su ozbiljni i sumnjičavi. Prije polaska dobili smo nekoliko savjeta da se ne hihoćemo puno i ako te pitaju imate li bombu, onaj naš tipični balkanski humor „jes evo imam ih 3“ nikako ne dolazi u obzir. Damir je svejedno uspio na pitanje „do you have something sharp?“ odgovoriti „nothing but my mind“ bez da su ga deportirali. Ja sam imala samo suhe smokve i mjendule koje sam nosila na poklon koje sva sreća nisu našli jer je i unos hrane zabranjen.
Imali smo sreću i najboljeg mogućeg vodiča, hiperaktivnog i temeljitog, mladog glumca i prijatelja Nikolu Sekula koji nas je dočekao na aerodromu. On je spasio naš svijet od melankoličnog dubrovačkog siječnja i pozvao nas u NY koji nikad ne spava. Moram priznat da ni mi nismo baš spavali. Nikola bi navio sat u 6 ujutro i imali bi pola sata da se spremimo i izađemo iz stana. Ako itko planira NY za godišnji odmor s naglaskom na odmor, preporučila bih da nikako ne dolazi jer ima toliko toga za vidjeti da je i 2 tjedna neprestanog hodanja malo.

Na Brooklyn bridge-u smo bili već u 7 ujutro prije gužve. Bilo je samo par nadobudnih jogera i nekoliko Kineza u svojim gimnastičarskim pozama za slikavanje. Most je projektirao pruski arhitekt s idejom da olakša ljudima prijelaz preko East Rivera, pogotovo mnogobrojnima koji su živjeli u Brooklynu, a radili na Manhattanu. Ali problem je bio kako uvjeriti ljude da je tada najdulji most na svijetu siguran i da će izdržati toliki teret jednog od najprometnijih gradova Amerike, pa su preko mosta pustili 21 slona da bi dokazali koliko je most čvrst i siguran. Slonovi ipak nisu bili najveći putnici na Brooklyn Bridgeu jer se u njegove kablove upleo Godzilla iz 1998-me nakon čega su ga američke zračne snage dokrajčile. Bilo je tu još nekoliko filmskih highlighta New Yorka koje smo posjetili. Vidjeli smo stožer Man in Black, zgradu gdje je radio đavolji odvjetnik, Empire State Building gdje se zakačio King Kong, Rockefeller Center i poznato božićno drvce gdje se Kevin iz Sam u kući ponovo sastao sa svojom mamom.

Neobična arhitektonska izvedba zbijena na trokutasti tlocrt na križanju Broadwaya, 23. ulice i Pete avenije je Flatiron - prepoznatljiva lokacija još nekih filmskih blockbustera kao što su Armageddon, Hitch i Spiderman.

Neobičan izgled ima i Chryslerova zgrada s koje je Thor u Avengersima 2 batićem Mjølnirom bacio munje na portal ne bi li spriječio vojsku koju je poslao Loki da napadne NY.

Bili smo i na High line-u, napuštenoj željeznici koja je pretvorena u linearni urbani park ispod kojeg je Will Smith lovio zombije sa svojim njemačkim ovčarom u „I am a legend“. Obavezno se treba provozati besplatnim trajektom do Staten Islanda odakle smo vidjeli i Kip Slobode. Spektakularan pogled na grad imali smo dok smo se vozili Roosevelt Island žičarom, a vožnja se plaća istom karticom s kojom smo se vozili podzemnom. Treba izdvojiti i Top of the Rock gdje imaš osjećaj kao da ti je cijeli grad na dlanu. Ekstra pogled puca i s Empire State Buildinga, ali tamo se nismo penjali.

Između High line-a i rijeke Hudson nalazi se Whitney galerija moderne i suvremene američke umjetnosti s prekrasnim terasama i prekrasnim pogledom gdje smo vidjeli djela Pollocka, Warhola, Beasleya, Hoppera i ostale ekipe.

Nikako se ne smije propustiti odlazak u MoMa-u, Metropolitan Museum i Museum of Natural History s planetarijem u kojima možete boraviti satima. U muzejima se nalaze umjetnine, preparirane životinje, kosturi dinosaura, mumije i sve uglavnom strane umjetnosti i kulture iz svih dijelova svijeta, a nažalost samo je mali kutak rezerviran za domoroce Indijance.

Treba prošetati i do nezaobilaznog „Center of the Universe“ - Times Square koji je također bio omiljena filmska lokacija, mjesta gdje su bili Blizanci, China town i Little Italy gdje je sniman The Godfather i Donnie Brasco. Lijepo je posjetiti i javnu knjižnicu na 5-toj aveniji odakle je došao prvi poziv Ghostbustersima.

Da malo pobjegnemo od gradskog ludila i gužve, prošetali smo do Madison Square Gardena i sjeli u Shake Shack sa super hamburgerima i fenomenalnim milkshakeovima koje svaki ljubitelj slatkoga obavezno treba probati. Vanilija koja se možda čini kao dosadan izbor, nešto je najbolje ikad. Jedina jeftinija hrana u NY je naravno fast food, a svakom je okus isti, savršeno-plastičan. Sir je kao ljepilo, meso je kao stiropor s naravno puno aditiva i bojila da to izgleda savršeno. Porcije su ogromne. Tako da nije čudo što ima jako puno pretilih ljudi, a s druge strane isto tako ima puno onih fit koji trče po parkovima. Nikola kaže da je NY kao kantina iz Star Warsa, miješana salata različitih ljudi na istom mjestu.

Zanimljivo je otići u Food Hall gdje su krafne stvarno punjene čokoladom, skoro kao kod Mate u Splitu. Možete posjetiti i poznatog soup Nazi-a na mjestu gdje je Jerry Seinfeld stvarno dolazio po juhu što ga je inspiriralo za jednu od odličnih epizoda serije.

U butigama možeš kupiti sushi za 8 dolara i uopće nije loš. Jabuka u izlogu je svaka ista,izgledaju savršeno, sjaje se, sve ispolirano i premazano voskom, sigurno i traju po godinu dana. Voće se može najčešće kupiti već očišćeno i nasjeckano u plastičnim posudama. Luk je čak nasjeckan, tako da je pitanje da li neki uopće znaju kako original luk izgleda u svojim početnim postavkama i kako raste. Možda se bere na stablu. Puno se koristi plastika i najloni, spenza se čak stavlja u 2 plastična saketa.

Strana kuhinja je odlična i ima puno zanimljivih restorana. Prvi put smo probali korejsku kuhinju u restoranu „Baekjeong“ i jako nam se svidjelo. U NY smo imali sreću da smo se družili i s Vladom koji je porijeklom Vijetnamac, pa nas je odveo u odličan vijetnamski restoran „New Thanh Hoai“. Super su bili „all you can eat“ restorani gdje dobro prođeš ako si jako gladan ali pod uvjetom da ništa ne ostane na pjatu. Nešto najbliže prirodnom sendviču je onaj u Bagel Shop-ovima kojih se često može naći. Nama najbolji hot dog za samo 1 dolar bili su u Costco-u u Brooklynu, centar gdje se može kupiti svašta, od ručnog generatora do cipela i kozmetike. Reklo bi se da je i to jedan od znamenitosti NY, onaj više životni nego turistički.

Šetnja s pivom u ruci po NY nije nikako opcija, konzumacija alkohola nije dozvoljena na javnim mjestima, a jako su strogi i po pitanju služenja alkohola maloljetnicima.

U NY samo bogataši posjeduju stan u kojem žive, a samo oni najjači imaju i balkon. Nakon 23 sata nije sigurno hodati nekim kvartovima niti se voziti podzemnom. Sada još više cijenim moju taracu u Zatonu, zelenilo, more i slobodu. Svakodnevno gledamo u cijeli spektar boja od crvenih krovova naših kuća do ljubičastog cvijeća koje još uvijek uspije naći put kroz pukotine na betonskim podovima. Toga nema u NY, nema spontanosti, sve je isprogramirano. Cijela slika tako velikih gradova mi je provučena kroz neki sivi filter. Grad je jedna velika scena s mjestima gdje trče ljudi s aktovkama u ruci i strateški postavljenim parkovima gdje se nakon utrke s vremenom kojeg tamo nikad nema dovoljno malo i odmaraju. Jedan od tih strateških zelenih oaza unutar betonske đungle je Central park. Oduševile su me vjeverice koje su se toliko pripitomile da ti doslovno jedu iz ruke.

Ljudi su jako ljubazni, nekad čak i iritantno ljubazni kada ti se prodavačica u butigi od robe predstavi umjetnim osmijehom, „hay, I am Nancy“ pa onda i tebe pita kao u školi ili u klubu liječenih alkoholičara kako se zoveš i odakle si. Ali one rade na dodatne bonuse, pa na kasi kažeš da ti je Nancy pomogla pri kupnji.

U restoranima ide 10-20% tipa, pa iako su ljubazni nekad postaju nervozni ako sjediš duže od sat vremena. Kultura ispijanja kave, fjaka i siesta kao na Mediteranu ne postoje, kava se pije putem, a u drugoj ruci Dunkin donuts.

Ovo su neke od zanimljivosti iz svakodnevnog američkog života na koje me je uputio Nikola koji već neko vrijeme tu živi, a pokazale su se istinite:

 Tuširanje (samo toplo-hladno, nema jače-slabije)
 Tuševi su fiksni (iz zida prska i to je sve). Ako hoćeš otuširat intimne dijelove moraš leć i napravit svijeću
 Ormari u zidu (ne možeš kasnije pomaknut ormar za drugačiji raspored)
 WC školjka puna vode (prska po pozadini dok ne razviješ tehniku felša)
 Sva vrata su od kartona (lagana, ne dihtaju, brave jeftine)
 Sva vrata imaju 2 cm prostora ispod vrata (moraš stavljat ručnike ako želiš privatnost, a kuću si platio 2 milijuna dolara)
 WC po gradu imaju ogromnu crtu sa strana na spojevima vrata, i visoko su podignuti paneli (bez problema te se može vidjet unutra)
 Stepenice su općenito prestrme
 Na raskrižju možeš skrenut udesno kroz crveno (osim ako ne piše drugačije)
 Sve cijene su bez poreza (+10%) tako da na kraju bude uvijek skuplje nego piše
 Čepovi na bocama imaju kratak navoj (jedva 2 kruga)
 Klime se kače i skidaju s prozora (kad je klima na prozoru, ne može se koristit prozor). Ako otvoriš prozor klima pada na ulicu
 Ključevi od kuće izgledaju kao ključevi od katanca u nas
 Kolicima u trgovinama se ne okreću zadnji kotači (teže za vozit)
 Negdje je prizemlje L(obby), negdje G(round), a negdje 1
 Nema nigdje mačaka
 Nitko nema bijelu (normalnu) zavjesu , jedva imaju zavjese općenito
 Svi semafori vise na žici sa stupova
 Ljudi pristojni: ispričavaju se za sve, pridržavaju vrata, izmiču se na putu...
 Crnci ostavljaju etikete da vise na kapi i teniskama
 Psi ne laju, ne njuše, niti su znatiželjni - samo hodaju jer znaju da imaju 10 min za protegnut noge i mutavi su ko roboti
 U trgovinama uvijek blagajnica sve pakira (uvijek u duplu vrećicu)
 Novine ogromne
 U kinima se stolice klackaju
 U restoranima uvijek konobari donesu sami od sebe času vode na početku
 Ljudi u kinu preosjetljivi (reagiraju, plješću, navijaju, ljute se na upaljen ekran na mobitelu...)
 Toliko se scena događa u podzemnoj (ljudi,situacije...) da ako pokušavaš shvatit (jer si normalan), onda ćeš poludit - tako da to nema smisla, zato samo otupiš.
 Sušilo za robu ne postoji jer nitko nema vremena čekat da se roba osuši - svi suše u sušilici.
 Nitko nema perilicu doma jer nitko nije vlasnik svoga doma. Ljudi su stalno podstanari i ne žele potezat perilicu za sobom.
 Pretjeruju s vremenskom prognozom: ako sutra pada snijeg (ništa ekstremno) onda imaju Breaking news- zatvaramo sve škole, ostanite doma, kupite zalihe, vlakovi ne voze, subway samo neki, kazne ako ljudi voze auto...kao da Godzilla dolazi
 Sve je napravljeno "slatko" za nježne ljude: 1.Piva (uopće nije gorka). 2. Žvake (ne peku, ni
blizu našima da ti odčepe nos). 3. Kaladont (ne peče, okus lužnat)
 Ljudi piju iz tegle (nose u njima kavu, proteine...)
 Nigdje nema mraka - nikad nećeš bit u mraku
 Kamioni su jako bučni ( jer su automatic pošto drugačije ne znaju ). Zbog toga troše dosta više goriva.
 Industrija uopće ne brine za kvalitetu života - zato su najrasprostranjeniji proizvodi najjednostavnije proizvodnje (bez estetike, bez ukusa...): kolica za robu, ljetne papuče, brave, kvake…
 Ljudi otvoreno javno podrignu (restoran...) i onda se samo ispričaju
 Niži muški Meksikanci se oblače ko mladež Mljeta
 Crnkinje nose periku i pretjeruju s umjetnim noktima - ko orao
 Bicikle imaju tanke gume (nitko nema normalne mountain bike gume)
 Svi pisoari su točno pozicionirani i midget friendly
 Mladi imaju hlače spuštene doslovno ISPOD guzice, tako da im se vidi oznojen razdjeljak između guzova na bijelim ili sivim boksericama. Koriste samo jednu ruku jer drugom drže hlače cijelo vrijeme, pa izmjenjuju ruke kako se jedna umori.
 Ljudi imaju doslovno 95% iPhone gdje god da gledaš, a tu i tamo vidiš neki android
 Treba se zdebljat ko stoka da bi mogao imat koristi od velikih rasprodaja robe, za ostale ljude veličine M sve su niski Meksikanci pokupovali prije tebe
 Na robi piše temperatura na kojoj se treba prat, ali u C. Kako će oni znat koliko je stupnjeva C kad imaju F ( a i mašine im nemaju temperaturu nego samo: hladno, toplo i vruće)
 Nema bilježnica sa slikom. Sve su iste; one s crno-bijelim uzorkom na fleke ko smetnja na televiziji (kao sto smo imali u Jugoslaviji)
 Ljudi voze odraslu djecu u bejbi kolicima ( i nije im pegla ulazit u najveće gužve)
 Na benzinskim pumpama pištolj od  benzina je crne boje, a od dizela je zelene boje - obrnuto nego u Europi. Osim na nekim pumpama (British Petroleum) gdje je kao u nas. Zbunjujuće
 Parking znakovi su toliko komplicirani i nejasni da izgleda da su namjerno to komplicirano napravili da ljudi pogriješe i dobiju kaznu
 U sve sto jedeš je dodan češnjak u prahu
 Gdje god u uredima imaju kemijske za popunit neki formular, uvijek na kemijsku zalijepe plastičnu vilicu - da ljudi ne kradu kemijske
 Očito nije uređeno zakonom koja svjetla možeš stavit na auto jer ljudi pretjeruju sa svjetlima koja smetaju i isto tako često stavljaju i rotacijska svjetla (žuta) i ugrađuju ogromne maglenke. Čak nekad i policijska auta imaju različita svjetla ( na podu kao neonke )
 Tehnički pregled vozila se nalazi na benzinskim pumpama i radi ih neki Meksikanac mehaničar kojeg možeš potplatit da prođeš ( ima više raspad vozila po cesti nego u nas )
 Monopol proizvođača je prisutan generalno po wc-ima ; oprema (školjka, paneli, umivaonici, ogledala...) i dizajn (vrsta pločica i boja) su STALNO ISTI
 Smećarski kamioni imaju volan i komande na obije strane
 Trafike su toliko male da čovjek unutra mora ući i izaći dijagonalno koliko je usko ( uglavnom u Subwayu)

Mislila sam pisati još i o Vegasu ali bilo bi previše. What happens in Vegas, stays in Vegas. What happens in USA, nadam se da neće još brzo doći k nama. Meni bi bilo tamo nemoguće živjeti ali mi je jako drago da smo bili tamo, osjetili energiju grada i družili se s mnogim dobrim i pozitivnim ljudima radi kojih ovaj posjet nije bio samo strogo turistički već smo upoznali i svakodnevan život, sve one ružne i lijepe strane, masku komedije i tragedije na kazališnoj sceni života.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
astemdarm_0
PUT OKO SVIJETA
0      18|05|19 u 13:34
PUTOPIS: Amsterdame, vidimo se opet!
kuba_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      11|05|19 u 12:42
PUTOPIS/ Stigli smo na Kubu, na mali aerodrom i cijeli sustav im se srušio...
maja_istanbul_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      04|05|19 u 08:52
PUTOPIS: Moje tursko odvaljivanje - Udarena 2: 96 sati Istanbul
malaga_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|04|19 u 09:00
PUTOPIS: Nakon posjeta Malagi, samo je viknula : Viva La Espanaaaaa!
matija0
PUT OKO SVIJETA
0      20|04|19 u 21:09
PUTOPIS: Čilipljanin Matija Novaković hodočastio 800 kilometara na putu Svetog Jakova






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija