PUT OKO SVIJETA
19.01.2019 u 08:31

PUTOPIS: Išla sam na skijanje, ali nisam skijala - Bilo mi je super!

Na skijanju sam bila jedanput ili dvaput s roditeljima i to dok sam još bila srednja škola. Iako imam svu opremu skije, pancerice, štapove, skafander i buce još se nisam zaputila na skijanje s prijateljima. Obožavam snijeg pa mi ni samoj nije jasno zašto se bar nisam pošla skijat na Kupres? U svakom slučaju, malo prije Božića dobila sam poziv od prijateljice Mare da s njom i njenim dečkom, također prijateljem odem na skijanje u Austriju. A meni u glavi, samo da mi guzica vidi puta, a još k tome Austrija država u kojoj nisam nikad bila vjerovali ili ne. (Dobro bila sam ko' mala beba, ali to se ne konta, jer se ne sjećam)  No, na skijanje smo nas dvije mogle zaboravit. Hahaha. Naime, mojoj prijateljici su prije dvije godine toliko dobro skrpali nogu nakon prometne nesreće, da joj iza toga dugo noga uopće nije mogla zacijelit dok sam ja krajem studenog 2018. imala operaciju Hallux valgusa na stopalu, a sedam dana prije puta sam izvadila dvije žice iz njega. 

Napisala: Mirela Zijadić


komentara  0

Nas dvije to uopće nije spriječilo da se grudamo, pravimo snješke bjeliće, šetamo po snijegu, a bilo je dana kad bi se spustile u gradić podno planine. Svoju zimsku avanturu odlučili smo provesti u Nassfeldu u Austriji, dijelu Alpi koji se ujedno naziva i Sonnenalpe što u prijevodu znači sunčane Alpe, a u potpunosti su opravdale svoj naziv. Dok je u sjevernom dijelu Austrije vladao potpuni kaos gdje su ljudi ostali zarobljeni u hotelima i gdje je prijetila opasnost od lavina mi smo dane provodili obasjani sunčevim zrakama grudajući se s umjetnim snijegom. Lice smo čak mazali zaštitnim faktorom, a ja sam pošto imam osjetljive oči radi madeža u lijevom, morala nositi i skijašku masku da si zaštitim oči od toplih zraka sunca. Bilo je trenutaka gdje se i skafander skidao, ali  i ja sam malo bolesna po pitanju oblačenja. Da jedem koliko robe obučem na sebe bilo bi super. Hahahaha.

Iako nisam skijala, osjećam se dužnom čitateljima reći bar par informacija o skijalištu na kojem sam uživala punih tjedan dana. Nassfeld je poseban po tome što se nalazi blizu granice Austrije i Italije pa tako skijajući stazama dugim čak 110 km možete  „zalutati“ i do Italije pa se pohvaliti da ste skijali u dvije države.  Čak 30 žičara i uspinjača spaja sve te staze, a za sve one koji se usude otići na najveći vrh planine visok oko 2000 m nadmorske visine uživat će te ne samo u prelijepom pogledu već i dobroj austrijskoj rakiji. Kažu da je jaka i da oči ispadaju od nje ali kad sam je probala samo sam pitala može li mi donijet cijelu bocu ako je ovo njemu jako, na što me konobar preneraženo pogledao. Nisam od alkohola niti ga pijem, to jest ne pijem ga jer ga ne podnosim, ali rakiju ne odbijam.

Ono što me u Nassfeldu oduševilo, a nema veze sa snijegom i skijanjem jest toplina ljudi koji tamo rade. Ima Slovenaca, pa čak i Hrvata ali većinom su tu ipak zaposlenici Austrijanci. Nitko nije nervozan, nigdje nije preša, nitko vam ne trubi na cesti ako slučajno vozite malo sporije zbog moguće poledice na putu (prilagodite brzinu uvjetima na cesti), a koliko vole životinje govori činjenica da su manji psi dobrodošli u butigu s mješovitom robom.

Bilo je prelijepo vidjeti toliko pasa svih vrsta i veličina na odmoru sa svojim vlasnicima, bilo je prelijepo vidjeti te iste vlasnike kako šetaju svoje pse i brinu se za njih, a ne k'o Grci pri svakom većem odmoru i putovanju ostave svog psa nasred puta. U životu nisam vidjela više lutalica kao u Ateni.

No, osim pasa iznenadilo me vidjeti toliko kolica s malom djecom. Ne nisu to kolica za djecu od navršenih nekoliko godina, to su kolica za novorođenčad, djecu koja imaju tek par mjeseci. Bilo mi je fascinantno vidjeti kako neke roditelje ni mala beba nije spriječila u odmoru. Ne znam možda ja padam s Marsa, ali meni je to bilo novo za vidjeti.
Ja ne bi bila ja da mi se nešto zanimljivo nije dogodilo za vrijeme boravka u Nassfeldu. Već prvu noć sam imala doticaj s policijom, ali ne nisam nikoga prebila. U potrazi za hranom, zaustavili su moje vozilo. Nije problem što me policija zaustavila, bogati zaustave me i ođe tu i tamo (sve uvijek bude u redu, naravno) nego je fora u tome što sam ja umalo pokupila tog policijota.

Naime, gospar prometni policajac stao je nasred kolnika i mahao sa znakom stop, imao je prsluk koji uopće nije svijetlio, a ja zvjerkajući okolo i tražeći bilo kakvu butigu ga umalo nisam uočila. Kad sam se zaustavila odmah sam počela na tvrdom engleskom (misleći da će me bolje razumjeti) objašnjavati kako sam ja ovdje turistički i kako tražim mjesto za pojesti jer me iskreno bilo strah da ne bude sad problema vidi ove Hrvatice što vijuga po cesti, umalo me zgazila. Bio je hladan, nema osmjeha, družba je družba, služba je služba, ali opet mi je dao do znanja da je ovo samo rutinska provjera i da se nemam čega bojat. Iskreno u tom trenutku sam pomislila gotovo vode me jer što ja imam u ponoć se vozat po malom mjestu podno planine. ( niđe veze strah)

Što se tiče cijena, cijene su vam skoro iste kao u Dubrovniku. Zapravo iste su, samo je hrana na skijalištu puno skuplja nego ona podno planine. Na prvu spenzu smo potrošile 100 eura, a nismo ništa kupile. Moja topla preporuka ponesite za put hrane. Ne morate ponijeti za cijeli boravak, ali za prva dva tri dana dok se ne snađete nije loša ideja. Vjerujte mi uštedjet će te itekako eura.  Kad smo skontale kako se kreću cijene sljedeće spenze smo obavljale u manjim naseljima Tröpolachu podno planine i 10 kilometara udaljenom Hermagoru.

Tražeći butige ili neki određen i proizvod nekad morate pitati i mještane za pomoć. No, iako su topli i svatko će vam pomoći ne parlaju svi engleski. Razumiju što ih pitate, ali oni vam većinom odgovaraju na Njemačkom. Oni ne parlaju engleski, vi ne parlate njemački. Mare je natucala njemački pa bi se tad i sporazumjeli , no kad sam bila sama, sporazumijevala sam se i rukama i nogama. Parola snađi se, a mogu reći da sam dosta snalažljiva osoba.

Eh, da još nešto. U Dubrovniku usred sezone ne čujem toliko Hrvatskog jezika, koliko sam ga čula tih sedam dana u Nassfeldu. Ponadaš se da ćeš uhitit nešto njemačkog jezika, a ono sve purgeri oko tebe. Gdje god bi se okrenuli Hrvati, tako da smo Mare i ja u jednom trenutku morale paziti što govorimo, a o hrvatskim registracijskim oznakama neću ni govorit. Mislim da ih je bilo više nego austrijskih. Da mi se glupi mobitel nije izgasio na niskoj temperaturi imala bi ovjekovječeno pet parkiranih auta jedno do drugog hrvatskih registracijskih oznaka. Vjerujte mi fascinantno vam je kad vidite takav prizor, iako sad dok čitate vam i nije neka fora. Pođeš u drugu državu, slušat njemački jezik, a oko sebe najviše čuješ zagrebačke obitelji.

U svakom slučaju, hvala mojim prijateljima što su me vodili na skijanje. Iako nisam skijala zabavila sam se, imam novo iskustvo u životu, a mogu se pohvalit i da sam vozila po austrijskim cestama koje su nebo zemlja za ove naše. Kad se sjetim Lapadske obale ili onog bogena kraj Ine ispod duba poželim se preselit na austrijski asfalt.

Prelijepo putovanje i svima preporučujem. Ne morate voljeti snijeg, ne morate ni skijati, ma možete samo stajati u stanu, pogotovo ako imate saunu u apartmanu kao što smo mi imali. Ne moraš ni izlazit vanka. Prelijep odmor, još ljepše uspomene. Đivo i Mare, hvala Vam.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
naslovna_italia
PUT OKO SVIJETA
0      05|10|19 u 13:05
PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova
iran_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      28|09|19 u 09:31
PUTOPIS/ Iran! Pa tko "normalan" tamo ide?!
london_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      21|09|19 u 10:26
Četiri zaljubljenice u keramiku putovale su u London - grad u kojemu je sto gradova
danska0
PUT OKO SVIJETA
0      14|09|19 u 08:28
PUTOPIS: Tamara Luković je otpratila sina na školovanje u Dansku, zemlju sretnih ljudi
dijana_hrvoje9
PUT OKO SVIJETA
0      07|09|19 u 15:37
AVANTURA MLADOG PARA U PLANINAMA: gore-dolje s 30 kilograma na leđima






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija