PUT OKO SVIJETA
15.12.2018 u 08:15

PUTOPIS/ mlada Stonka u Jordanu: beduini su jači šmekeri od Talijana

Petra je moja “nova” prijateljica. Naime, za vrijeme studijskog boravka u Madridu, ona je došla u posjet mojoj tadašnjoj cimerici. Odmah mi je rekla: “vas dvije ćete se super slagat’!” al' da ćemo 3 godine kasnije otići skupa na putovanje i to u Jordan, nisam mogla ni zamisliti.
Zato volim putovanja. Putovanja čine ljudi, ljudi čine spomene, uspomene nemaju cijenu i nitko ih ne može ukrasti.

 


komentara  0

Letile smo iz Budimpešte direktno za Amman. Do Budimpešte smo autobusom iz Zagreba stigle za 4 sata, uz WIFI i utičnicu kraj sica nije bilo teško.

Bilo je to najneplaniranije putovanje ikad. Karte kupljene prije 4 mjeseca. Računajući na to da je 5.12. daleko i da ćemo se sve dogovoriti, dovele smo se do hitne izrade putovnice dan prije puta, da ne govorim da nismo znale ni gdje idemo, al to smo i htjele. Ne želim ništa znati, želim da me sve iznenadi. Igrom slučaja dobila sam broj od čovjeka koji radi private ture, skupi te na aerodromu i vodi cijeli put, bez brige i pameti. Prodano!

Sletile smo, dočekane po planu. Prva postaja Mrtvo more. Spa day, može! Čekaj, čekaj, moraš prvo proć’ kroz vojsku na izlazu iz aerodroma na cestu.

Pokušat ću biti kratka, obzirom da želim spomenuti sve, jer ne postoji niti jedna stvar koju bi htjela izbaciti.

Dan prvi – Mrtvo More, valjanje u blatu i plutanje na  moru

Mrtvo more, More smrti i Lotovo more nazivi su za slano jezero između Jordana i Izraela koje se ponosi salinitetom od čak 33% (ako ispred Jordanca kažete da je to jezero, zgrozi se isto koliko i mi kad kažu da nam je “ladna voda” otprilike). To je ujedno i najveća svjetska depresija, gdje je stalno oko 30 stupnjeva. Tako da, u kojem god periodu došli, uvijek ćete se moći uvaljati u blato i otplutati turu u Mrtvom moru. No, to plutanje i nije baš kao u katalozima: Čitam novine, pijem kavu i plutam. Valovito je, mutno i blatnjavo. Ljekovito blato s Mrtvog mora stari Egipćani su koristili za balzamiranje mumija. Kleopatra je isto bila lijepa, pa uz priču blato ne smeta. 15 minuta bućkanja je sasvim dovoljno, ako imate osjetljivu kožu, peckanje krene još ranije. Bazenčić za svinjice i valjanje u blatu nalazi se 20-ak metara od mora. Krasan povratak u djetinjstvo, tko se više izlijepi pobjednik!

Dan drugi – s Petrom u Petri

Eh, ta Petra. Da odmah na početku razjasnimo jednu stvar, za koju nisam ni ja znala, priznajem! Ono što vidimo na razglednicama je Riznica Khazne al-Firaun - predivna arhitektonska građevina isklesana u prvom stoljeću prije Krista. No, to nije ulaz u veličanstveni izgubljeni grad Petru, ali je njegov zaštitni znak.

Do grada se dolazi nakon 1.30 h pješačenja kroz kanjon (Al Siq). Cijeli grad je zapravo uklesan u stijene roze boje, zato ga još nazivaju “Rose city”. Nakon izlaska iz kanjona, Riznica Khazne al-Firaun (“the Treasury”) je prva građevina na koju nailazimo i koja ostavlja bez daha. Upravo ovdje je svojevremeno sniman film Indiana Jones, pa se za postizanje savršene Instagram fotografije potrebno uspeti po stijenama do ‘Indiana Jones photo point-a’. Nije baš jednostavno, vrlo je strmo i sklisko, ali isplati se. Nikako, ali nikako se nemojte penjati bez lokalnog vodiča. Šetajući dalje kroz grad, mogu se vidjeti grobovi uklesani u stijenama, amfiteatar, hramovi, rimska arena, ima i ‘restorana’, beduinskih trgovina, štandova…, svi vas zovu kod njih na čaj, jako su veseli i vrlo ležerni. Beduini, nisu siromašni, ali to im je način života, stvarno i dan danas žive u špiljama, jašu svoje magarce koje nazivaju “Ferrari”, love se s devama, jure kroz grad s kočijama i jači su šmekeri od Talijana.

Za obilazak grada je potrebno oko 8 sati. Ono što oduzima najviše vremena i snage je penjanje do fascinantnog El-Deira (20-ak km + oko 850 stepenica) Na izlazu s područja nekadašnjeg grada, nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, El-Deir (samostan). Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je zbog njegovog jednostavnog, ali monumentalnog stila. Ogroman je, sama urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom visoka je 9 m. Što dalje imam govorit’.. Taj grad je toliko fascinantan i uzbuđenje te nosi, da ni ne znaš da toliko hodaš, dok ne dođeš do kraja i staneš, ali svaki se uzdah i “ajme meni koliko još” isplatio.

Iako se o Petri ima mnogo toga za napisati, Jordan nudi još jedno, ništa manje vrijedno mjesto – pustinju Wadi Rum. Tu završava dan drugi i započinje dan treći.

Većina se pri pomisli na pustinju sjeti vrućine, nedostatka vode i zamornog prostranstva pijeska. Ova pustinja je sve samo ne to. Nevjerojatni spektar boja koji se mijenja ovisno o položaju sunca iskustvo je koje se nikad ne zaboravlja. Domaćini su još ujutro “zakopali” večeru u pijesak i ostavili da se meso ispeče do našeg dolaska. Nakon beduinske večere, ležanje u pijesku i pogled u nebo je nešto savršeno. Mliječna staza, ja ne znam kako bi to opisala, ne može se to prenijeti fotoaparatom ni riječima. Uživaš u tišini i pogledu, razmišljaš o ljepoti života, zaželiš želju, dvije i na kraju se smrzneš!

Dan četvrti – Jerash

Iduća destinacija bio je Jerash, 4 h vožnje od Wadi Rum-a. Jerash je grčko-rimski gradić čiji su ostaci sačuvani do danas. Unutar njega su pronađeni predmeti, kao i ljudski ostaci koji potiču još iz vremena 7000 g. pr. Kr. Unutar grada se nalaze Adrijanova vrata, Zeusov i Artemidin hram, hipodrom, klasični Rimski teatri… Hodajući ulicama ovog antičkog grada imam osjećaj da hodam po Ateni u nekom drugom vremenu jer ovdje kao da je vrijeme stalo i nema veze s ničim što sam do sad vidjela. To zato što je baš tu bilo glavno trgovačko raskrižje, susret svih kultura i najveća tržnica ovog područja.

Dan peti – Rijeka Jordan, Planina Nebo i Madaba

Zadnji dan posvetile smo vjeri. Prva stanica bila je rijeka Jordan i mjesto gdje je Ivan Krstitelj krstio Isusa. Bez obzira da li ste vjernik ili ne, ova mjesta ostavljaju poseban pečat i bude duhovnost, a energija koja se tamo osjeća se teško opisuje. Na mjestu krštenja ostao je samo izvor i mogu se vidjeti i ostaci 5 malih crkava izgrađenih u Isusovu čast. Na rijeci Jordan se ljudi krste i u današnje vrijeme, a ono što je posebno zanimljivo je to što je rijeka  široka samo 2 metra, a istovremeno predstavlja granicu Izraela i Jordana. Tako da bez velike dreke s Jordanske strane možete pričati s Izraelcima. Međutim, komunikacija je zabranjena zbog zategnutih odnosa i na svaki nelegalni prelazak rijeke, vojnici imaju nalog da pucaju bez izuzetka. Također, prvo upozorenje od vodiča bilo je: “Ne izdvajajte se iz grupe, mogli bi dobiti metak!”

Idući očaravajućim predjelima stižemo do mjesta gdje je Bog pokazao Mojsiju obećanu zemlju. Ime planine je Mount Nebo (čita se "nibo", a ne "nebo").  Za razliku od prethodnog predjela, ovdje je veoma vjetrovito i temperatura je znatno niža. S vrha (817 m nadmorske visine) se pruža pogled na rijeku Jordan, povijesni grad Jericho i Jeruzalem. Po vjerovanju, ovdje je sahranjen Mojsije i u njegovu čast je podignuta crkva, čiji su ostaci sačuvani do sada. Vidjeli smo i maslinu koju je posadio Ivan Pavao II. Mjesto je puno mozaika i arheoloških ostataka iz pradavnih vremena.

Nakon silaska s ove božanstvene planine stižemo u grad Madaba. Drugi po veličini grad Jordana, poznat po ostacima crkve u kojoj se nazire najstariji očuvani mozaik koji predstavlja mapu svete zemlje. Također, ovdje se mogu uočiti i Kršćanski i Islamski simboli, što se najbolje vidi na pravoslavnim ikonama s arapskim slovima na njoj.

Povratak u Amman značio je povratak u gužvu. Milijunski grad, stalno si u koloni, nema prometnih pravila, svi voze kako im padne na pamet, mimoilaze se u dlaku, ali nitko se na nikoga ne dere (!) i da, nasred puta stoji kamionet koji prodava banane. Opet fascinantno! Herkulesov hram i Rimsko kazalište kao najvažnije znamenitosti pali su u drugi plan. Janjetina lešo u nekakvom njihovom jogurtu je točno onakvog okusa kako i zvuči. Hrana je začinjena, ali sa soli se nisu sreli. Alkohol postoji samo u Duty free shopovima, koji se nalaze u centru grada poput najobičnijih supermarketa, samo ti je potrebna putovnica. Svugdje drugo je apsolutno zabranjen, čak i u ugostiteljskim objektima, al se zato puši uvijek i svugdje. Cijene u globalu nisu visoke, ovisi od mjesta do mjesta, al tako je svugdje. Vizu, ulazak u Petru, Jaresh i još par ulaznica pokriva Jordan pass koji se plati online $99, nosi se u mobitelu i štedi vrijeme i novac. Nisam baš osjetila nekakve komplikacije na ulasku/izlasku u ovu zemlju koju prate razne predrasude o zatvorenosti i opasnosti.

Jordan oduševljava, kako svojom neopisivom prirodom, tako i impresivnom tradicijom i poviješću. Ako ste ljubitelj aktivnog odmora, zaljubljenik u nesvakidašnje ili jednostavno želite posjetiti mjesto koje će vas ostaviti bez teksta u svakom pogledu - Jordan je vaša iduća destinacija.


Antea Mlinarić




KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija