PUT OKO SVIJETA
08.12.2018 u 12:01

Tenerife - miris oceana i zov prirode, najbolje ga je posjetiti zimi

Kada se živi u Dubrovniku glavna i osnovna djelatnost je turizam, i vrlo je velika vjerojatnost da se time i bavite. Upravo iz toga razloga nekada propuštate sve čari ljeta, mora i sunca, plivanja i ispijanja koktela na plaži. Kada sezona prođe i dođe zima onda nemate što raditi nego putovati. S obzirom kako moja jača polovica (ali doslovno) sudjeluje upravo u tome dubrovačkom turizmu i najviše radi ljeti, odlučili smo se na putovanje sredinom 11. mjeseca u malo egzotičnije i toplije krajeve, zahvaljujući postojanju godišnjeg odmora kod onih koji rade preko cijele godine (hvala redakciji i pravima radnika). Tenerife smo planirali Bernard i ja već dvije godine, a na kraju smo ih uspjeli i realizirati. Nismo požalili, ali smo se i pomalo iznenadili. 

NAPISALA: Elizabeta Jelić


komentara  0

Tenerife je španjolski otok najveći u skupini Kanarskog otočja, u blizini je obale zapadne Afrike. Otok je udaljen stotinjak kilometara od obala Maroka, dok je od matične države Španjolske udaljen oko 1500 kilometara. Povoljna je klima i s pravom je nazvan otokom vječnog proljeća, a njegovi svestrani sadržaji omogućuju trajanje sezone svih dvanaest mjeseci u godini. Upravo na Tenerifima u hotelu Bitacor uhićen je Ante Gotovina 2005. godine.

S obzirom kako nema izravne konekcije iz Dubrovnika za Tenerife, odlučili smo se zbog najpovoljnije cijene karte ići preko Madrida. Bilo je pitanje hoćemo li uopće poletjeti s Čilipa, pista se proširuje, letovi su otkazani i jedina aviokompanija s kojom mi idemo u tome trenutku nije otkazivala svoje letove. Smjestili smo se u avion zrakoplovne kompanije Iberia, kad odjednom naglo ubrzanje, majstor ga je ubrzao u mjestu, imali smo osjećaj da ćemo poletjeti bez ikakva zalijetanja, i onda scena kao u filmovima, otvoriše se vrata ormarića i krenulo je sve ispadati, i traje i traje, samo smo se svi letimično pogledali, a za nekoliko trenutaka majstor pilot je uspio, poletjeli smo i uspješno našli vagu među oblacima. Zahvalila sam se nebesima i svim svecima, promislivši što li će biti kada se budemo vraćali.

Uzbuđenjima tu nije kraj. Dan prije leta za Tenerife saznajem činjenicu od koje me oblije hladan znoj. Letimično prelazeći pogledom preko karata Madrid - Tenerife u rukama upadaju mi u oko tri slova TFN, što znači Tenerife Norte - aerodrom na sjeveru otoka, a mi smo smješteni na jugu. Sreća imaš razumnu jaču polovicu, koja uvijek ima rješenje za sve. Tako je Bernard rekao da pođemo na pult i pitamo koliko su udaljena ova dva aerodroma i može li se što napraviti. Vrlo ljubazni mladić vidjevši mene onako uzrujanu objasnio je kako se ne trebamo ništa brinuti te da je vrlo lako i jednostavno doći s jednog kraja na drugi, postoji javni prijevoz ali i mogućnost iznajmljivanja auta. Kaže Bernard: „Eto sad ćemo još lijepo vidjeti i cijeli otok i malo se provozati“, pa čovječe odakle ti crpiš toliku pozitivnu energiju. Međutim, njegovoj sreći kraja, uzet ćemo auto, a on će voziti, što možda najviše i voli, voziti i putovati.

Stigli smo na nesretni sjeverni aerodrom, kiša, hladno, rekla sam: „A da se ipak mi vratimo doma“. Uzeli smo auto, posljednji valjda na cijelome aerodromu, Fiat 500 (mali bijeli talijanski fićo), slatko i romantično, ali nije romantično kada imate dečka visokoga dva metra. Opet njegov entuzijazam: „Ne brini mogu ja to“. Muka mi je svakako već bila, što od vremena, što od vremenske razlike, sat vremena je manje nego kod nas. Rekla sam pali i vozi, pa šta bude. Samo nekoliko kilometara dalje osmijeh mi se vratio na lice kada sam ugledala sunce, ocean i prekrasne ceste, a tek priroda uokolo. Srce mi je počelo pomalo ubrzavati što smo se više približavali jugu.

 

 

Upregnuo je Berni Fiću kao da je Audi, i tako smo obilazili zapadni dio otoka gdje su smješteni mali gradovi i općine okruženi velikim pješčanim plažama. Prva koja nas je oduševila na tome putu bila je plaža El Medano, žuta pjeskovita plaža i ugodnih 24 stupnja. Pomalo još uvijek u šoku zbog nagle promjene temperatura, trebalo nam je nešto za okrjepu i naravno kava (općepoznata je činjenica kako novinari piju hektolitre kave, a kako i ne bi). Pojeli smo u El medanu odličnu riblju platu, a i kava je dobra bila.

Prvi dojam otoka je kako je vrlo lijepo uređen, ceste su sređene, autocesta se ne plaća, a i javni prijevoz na otoku je prilično redovit, iako ga nismo nikako koristili. Auto smo iznajmili na dva dana, a ostale dane smo pješačili.

Na Tenerifima smo proveli šest dana, obilazeći otok sa svih strana jer je zapravo vrlo jednostavno, uživali smo u suncu, oceanu, čija je temperatura ugodnih 22-24 stupnja. Temperatura na otoku dok smo bili sredinom 11,  mjeseca bila je dobra, a pogotovo za one aristokratske puti, od 22 do 26 stupnjeva (vjerujte i na ovoj temperaturi se može pregorjeti, jače je ovo afričko od našega europskoga), u noći se spusti do 20-ak stupnjeva, što je opet ugodno.

 

Posjetili smo fenomenalni aqua park Siam, koji ima toliko različitih stvari za adrenalin, ali i za djecu, čak su napravili i umjetnu plažu s umjetnom vodom i valovima.

 

 

Nažalost njihov najpoznatiji zoološki vrt - Loro nismo stigli posjetiti jer smo došli kada se već zatvarao, a mi smo prije toga brali banane i istraživali upravo taj grad gdje se Loro i nalazi - Puerto de la Cruz, predivan je s predivnom crnom plažom. Nismo mu mogli odoljeti, a morali smo ostaviti nešto i za drugi put. Pa Loro park vidimo se nekom drugom prilikom.

 

 

S Tenerifa se ne može poći, a da se ne posjeti treći najveći vulkan na svijetu - Teide koji se nalazi na visini od  3 718 metara, do njega je najlakše doći s autom do određene točke gdje je parking, a onda dalje ide žičara. Najbolje je kupiti kartu preko interneta, a treba pratiti i vrijeme jer kada su veliki vjetrovi žičara ne radi.

 

 

Vrlo je važno obratiti pozornost na odjeću kada se ide na Tenerife, jer se prolazi kroz različite klimatske zone, gdje se na obali ljudi kupaju, na sjeveru pada kiša, a na vulkanu u isto vrijeme zna pasti i snijeg. Krajolik oko vulkana je fascinantan i očaravajući, teksture i boje stalno se mijenjaju, fotografije ne mogu dočarati njegovu ljepotu koja je u trenutku i na tome mjestu.

 

 

Otok je za one koji žele pravi odmor, kupanje, sunce, guštanje u hrani i živoj glazbi koje ne nedostaje. Nogometne utakmice su u svakome kafiću, Hrvatsku i Španjolsku skoro pa nismo mogli odgledati, glavni posjetitelji su Englezi, Skandinavci i Amerikanci pa je tako i ponuda prilagođena njima. Ipak, u jednome velikome pub-u od 10- ak televizora našli smo jedan ekran koji je prikazivao upravo „kockaste“, sami smo gledali, jer naravno svi su bili u onome gdje se prikazivala Engleska iste večeri.

 

 

Dobro je znati i da je otok jako jeftin, PDV je 7 posto, gorivo je jeftinije, pivo se u kafiću može popiti od 1.5 eura za pola litre pa nadalje, prave i domaće banane upravo s Kanara prodaju se kilogram za jedan euro, a najpoznatije pivo Dorada može se kupiti 12 u pakiranju za šest eura. Kava s pogeldom na Teide odakle ide žičara je oko dva eura, zamislite koliko bi bila da je taj vulkan u Dubrovniku. Otok još uvijek nije toliko iskomercijaliziran, ali opet ima što za ponuditi, najpoznatije biciklističke staze, adrenalin u različitim sportskim aktivnostima kojih ima pregršt, dobru klimu, hranu, ukusne banane i prekrasne plaže. Na kraju nismo mogli poći s otoka, a ne ponijeti kreme od aloe vere koja se proizvodi upravno na ovome otoku uz šećernu trsku, agrume, bademe, rajčice, duhan, vinovu lozu i žitarice, a kaktusi i palme su najveći ukrasi ovoga predivnog otoka.

 

 

Godišnji odmor smo polako privodili kraju u hladnome Madridu gdje nas je dočekala temperatura od 10 stupnjeva. Jedva sam obukla kaput na sebe jer smo izgorjeli od afričkog sunca. U Madridu smo posjetili jedan od najpoznatijih svjetskih muzeja takve vrste - Prado gdje se nalaze djela velikih slikara poput Velazqueza, El Greca, Rafaela, Rubensa, Rembrandta, ima se što proučavati cijeli dan, a posjetili smo i Kraljevsku palaču – Palacio Real, zanimljivo je bilo za vidjeti koliko su kraljevi bili željni moći, pokazivanja, kića i ostalih kompleksiranih stanja. Obožavali su imati 16 različitih vrsta pribora za jelo i slično. Svaka soba je uređena od posebnih materijala i ukrasa i svaka ima svoju priču, a palaču je dao izgraditi Filip V. po uzoru na raskoš dvorca Versailles.

 

 

Na kraju smo se složili kako nam za godišnji odmor ipak više odgovaraju Tenerifi i njihov doručak u 11 sati te izležavanje na plaži uz koktele. Tamo su ljudi neopterećeni i sretni, briga ih što ih Španjolci ne vole, što ih smatraju zapravo Afrikancima, ali briga ih i što ne prijavljuju goste u apartmanima, imaju svoje prioritete. Gracias amigos y adios!






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija