PUT OKO SVIJETA
10.11.2018 u 08:30

DNEVNIK Marija Obuljena: na maratonu u New Yorku pobijedio sam sebe

Pripreme za njujorški maraton počele su za našega sugrađanina Marija Obuljena prije četiri godine. Tu 2014. započeo je s novogodišnjom željom da krene sa zdravim načinom života i trčanjem. Popeo se na Srđ i krenuo, kilometar po kilometar. Sa nadom da će jednoga dana razviti barjak sv. Vlaha na cilju njujorškog maratona. To mu se prije nekoliko dana i ostvarilo. Mario nam je napisao dnevnik sjećanja i doživljaja, iskreno priznajući kako je u New Yorku pobijedio sam sebe - oslabljen bolešću i temperaturom trebao je izvući posljednje atome snage da bi istrčao posljednjih pola kilometara do cilja. Ali, uspio je i to je jedino što se pamti.


komentara  0

Dragi moji prije svega zahvaljujem vam se na pažnji i bezuvjetnoj podršci koju ste mi pružali svo vrijeme na ovom putu ka ostvarenju moga sna u trčanju, sna da istrčim New York City Marathon.

Ni sam ne znam je li sanjam ili se uistinu dogodilo da sam sudjelovao i istrčao NYC Marathon pa vam sad  po povratku u Lijepu našu i jedinu nam domovinu Hrvatsku pišem zahvalu i osvrt na period od same odluke, zatim vezivanja tenisica i priprema od 16 tjedana za ovaj izazov, pa do onog za mene najponosnijeg trenutka a to je po završetku istrčanog maratona razvijanje zastave Svetog Vlaha na sred New Yorka, točnije u Central Parku na maratonskom cilju!

Vratimo se malo u prošlost kada je sve započelo, a bilo je to novogodišnje jutro, novogodišnje buđenje kad sam donio odluku da se idem malo testirati i vidjeti koliko uopće mogu trčati kilometara, mislio sam se da li mogu 15 ili možda 20 km?

Tako inspiriran da novu godinu, 1.1.2014 započnem na zdrav način vodeći se onom starom krilaticom “U zdravom tijelu – zdrav duh” pošao sam na Srđ trčati. Da, dobro ste pročitali, pošao sam na Srđ jer u to vrijeme se nije moglo sresti nikoga da trči po Gradu pa sam se mislio idem gore da me tko ne vidi pa da se ne “zabrine” da li je sa mnom sve u redu… Tako sam krenuo i istrčavši 20km te vidjevši da mogu, odlučio sam se na 25km ali na 23km mi je postalo teško, ali sam sebi rekao gle sigurno ovo nećeš ponoviti ajde stisni zube pa istrči tih 30km, ma to je svega 5km više od 25km, a ipak je onda prva trojka. Istrčao sam 30km jedva jedvice, uf iskreno sad ni ne znam kako sam uspio, što me sve vodilo ka tome, da li onaj predivni pogled na naš Grad, na otoke ili svi oni spomenici na Srđu, Bosanci oko kojih sam kružio sakupljavši kilometre, spomenici naših najmilijih koji su utkali svoje dragocjene živote u temelje nam neovisne domovine Hrvatske pa u njihovu čast sam rekao sebi ajde možeš ti to, možeš za njih!

Nakon istrčanih 30km taj dan u razgovoru sa prijateljima kad sam im prepičao jednostavno sam donio odluku ma idem se spremiti za maraton, idem probati a nakon istrčanog svog prvog ljubljanskog maratona odlučio sam i dalje trenirati te ponosno predstavljati naš Grad Dubrovniku u svijetu, trčeći u dresu atletskog kluba Dubrovnik, ponosno sa velikim grbom na prsima.

Uvijek mi je bio san koji  me gurao da budem ustrajan, discipliniran u treningu, san koji me gurao da treniram je bio baš taj da svoj trud jednog dana nagradim sa  upadanjem i sudjelovanjem na NYC Marathonu.

Iskreno, nije sve bilo do mene, upravo ste svi vi bili moja podrška i motivacija, svi vi koje ste mi nakon svakog istrčanog maratona i razvijanja našeg barjaka čestitali, pružili ruku, podršku ali i poklonili ono najljepše a to je vaš osmijeh, osmijeh koji me gurao u najtežim trenucima, koji me podizao kad je bilo najteže i baš zato hvala Vam od srca!

Moram se ovom prilikom od srca zahvaliti izuzetnim domaćinima, organizatorima na gostoprimstvu i maksimalnoj susretljivosti Davidu Monti i Jane Monti, zaista divnim i posebnim ljudima s kojima se uvijek s veseljem susrećem. Posebno se moram zahvaliti cijeloj mojoj obitelji, a da ne duljim izdvojiti ću roditelje, oca Nikšu i mamu Jasnu, braću Antonija, Ivicu i sestru Zdenku bez kojih ovo danas ne bi bilo moguće, a uz njih se izuzetno moram zahvaliti na neprestanoj podršci, motivaciji mog paisana Lise Nemec koja me uvijek bodrila, motivirala i inspirirala!

Nakon osvrta na “prošlost”, početke vratiti ću se na te predivne momente u New Yorku, kojim sam zaista bio impresioniran, njihovim građevinama, mostovima, muzejima koje sam nakon jutarnjeg treninga u Central Parku obilazio dva dana po čitave dane i razgledavao.

Zahvaljujući Katie Kingsbery koja me neumorno vodila po NYC-ju započevši avanturu razgledavanja od: Time Square, Broadway, park High Line, Whitney museum, Central Park, Brooklyn Bridge, Metropolitan museum…
Zaista se ima što vidjeti, ali bome treba i vremena odvojiti.

No, da se vratim na maraton, bio je 4.11.2018 u 9:50 sam imao start, ali morao sam se probuditi u 4:00 kako bih mogao u miru doručkovati pa se u 4:50 uputiti na brod koji je isplovio u 5:45, a po dolasku su se predavale stvari koje su nas dočekale iza cilja.

Na startnu liniju smo se uputili u 8:20 a u 9:50 sam startao. Startalo se na Staten island pa se trčalo preko mosta u Brooklyn, Queens, The Bronx i Manhatan a cilj je bio u Central Parku. Kako sam tjedan dana prije puta bio bolestan i imao sam temperature, a iza toga su me sinusi mučili odlučio sam trčati sporije jer nisam znao kako će mi organizam podnijeti taj napor, ali dan prije i na jutro maratona sam se osjećao super i baš motivirano, u glavi sam bio baš jak pa kad sam startao maraton 1km sam trčao “sporije” jer je to bio uspon na most a onda sam krenuo, imao sam odličan osjećaj i motiviranost pa sam trčao tempo za koji sam se spremao i do 25km sam ga držao. Tih prvih 25km mi je proletilo bez problema, ali onda na ogromnoj uzbrdici na mostu sam počeo osjećati slabost organizma, ipak je prehlada učinila svoje pa sam pao malo u tempu, ali nakon 35km mi je tijelo počelo popuštati, zadnja 2km noge su mi počele otkazivati i tu je započela najveća borba u glavi. Ne znam ni sam kako sam uspio izvući tih posljednjih cca 400 metara, jedino sam znao da ne smijem usporiti mada je tijelo dovoljno usporavalo pa sam pokušavao ubrzati barem malo jer u suprotnom je sve vodilo da stanem ali eto dragi moji USPIO SAM, definitivno sam pobijedio sam sebe!

Zaista je bio poseban osjećaj trčati u tako dobroj organizaciji gdje je sudjelovalo preko 10 000 volontera, 50 000 trkača iz cijelog svijeta, ulice pune ljudi koji su bodrili, navijali, urlikali, pjevali, slavili zaista neopisivo dobra atmosfera, a tek razvijanje našeg barjaka, našeg Parca Svetog Vlaha u Central Parku je nešto neponovljivo! Razviti barjak na kojemu stoji natpis LIBERTAS je uistinu posebno, pogotovo kad se samo prisjetimo kako oba dva grada baštine slobodu, a ne zaboravimo kako je Dubrovačka Republika prva na svijetu priznala Sjedinjene Američke Države!

Dragi moji za kraj još jednom od srca da vam se zahvalim na podršci i motivaciji, hvala vam, hvala od srca i živili vi meni!






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija