PUT OKO SVIJETA
03.11.2018 u 08:18

GENIJALAN PUTOPIS IZ LONDONA: četiri prijateljice iz Grada su odlučile: kud Todorić, tud' i mi...

Iako je moja noga već nekoliko puta kročila na tlo Velike Britanije, nekako bi mi London uvijek izmicao. Dok na kraju (proljeća) nisam čvrsto odlučila: Kud’ Todorić, tud’ i ja. I tako ja nagovorim svoje “besties” (Aidu Sorajić, Helenu Brautović i Sanju Šantić) da me doprate do te obećane zemlje hrvatskih tajkuna. Jedna od njih, inače profa engleskog počne mi pjevušiti promuklim glasom (valjda se prije toga dobro izderala na jadnu dječicu): “Let me take you by the hand and lead you through the streets of London, na na na naa naaaaa…

Napisala:  Mara Dabrović Šimunović


komentara  0

Trebalo je samo još kupiti avio karte i pronaći smještaj. “Ja ću karte”, kažem ja njima (valjda to znam, iako mi je malo falilo da kupim karte za Ny-London na Svalbardu, čisto jer mi super zvuči)  “a vi smještaj, da nam ne rezerviram u nekoj londonskoj pustopoljini, 2 minute od stanice podzemne željeznice “Wasteland”.
I to je bilo to. Non refundable karte bile su zapravo jamčevina, ješka, navlakuša da neka slučajno ne odustane, pod izgovorom: “Ma uzmi te, vidiš koliko su jeftinije!”

Sad je još preostalo dočekati kraj listopada.
Nakuhala sam sarme ko da idemo na skijanje u Bad Kleinkirchheim, napunila frižider sirom i parizerom, napisala upute (tko, kad, gdje, što, zašto, kome, za koga za četiri dana) na papirusu dugom kilometar i po. Moju verziju Svitaka s Mrtvog mora prikeljila sam na vidljivo mjesto u stanu tako da se moraju spotaknuti i zastati kad prolaze pored, da slučajno nešto ne preskoče dok mene nema. Došao je i taj dan. Ljubimo djecu, muževe, kučke, mačke i odlazimo.

Day 1

Slijećemo u 14.35 na Heathrow. Brzinom svjetlosti (gore nisam spomenula da putujemo po sistemu OMMP ili“Omnia mea mecum porto”, ili u prijevodu “Imate li prtljagu? Ne, imam samo ovu bursicu na ramenu.”, koju ću zafrljačit čim stupim na Oxford street, ali to aerodromski službenik naravno ne čuje) prolazimo sve formalnosti i brzinom elektromagnetskih valova ulazimo u podzemnu.

Iskrcavamo se na stanici Baywatch (ha ha), Bayswater. U tišini koračamo prema apartmanu. Utapamo se u crnim mislima. “Bože dragi, znam da nismo rezervirali apartman à la Todorići, ali daj barem da ima tople vode da se možemo plahnut”. Na recepciji nas dočeka pravi Londončanin: omanji, crnomanjasti, debeljuškasti lik, mislim da se zvao Hasaan.”Da nam upute do apartmana: “Go daun, tru dis dor, end den daun d sters, and den open sekond dor, end den go strejt end den go left, end den ju arajv.” “Što se ovo upravo dogodilo?”, pitamo se u nevjerici. “Ma ništa”, kažem ja,” bliski susret pete vrste, nego gledaj kud ćeš s tom bursicom!” Otvaramo vrata apartmana, uhhhhh, dobro je. Ima dovoljno postelja za nas četiri princeze,i posteljine, tople vode, šugamana, kuhinjica, ma sve živo.

Ostavljamo saketiće s bjankarijom u hotelu. Opet ulazimo u podzemnu, ovaj put laganijim tempom. Iskrcavamo se na Oxford Circus stanici. Lagano šetamo ulicom Regent u smjeru Piccadilly Circusa. E ovo mi sad nećete vjerovat. Toliko je svijeta na ulici Regent da sam na trenutak promislila da sam na Stradunu. I baš u tom trenutku prođe pored mene jedan par iz Grada, i ja ih najnormalnije pozdravim s “adio”. Ukoliko želite provjeriti, podaci para poznati su uredništvu.

Insoma, dođemo do Piccadilly Circusa, kad ova moja profa počne k’o da je cijelo ljeto napamet učila “Top 10 London”: “Ljudi se već godinama skupljaju ispod simbolične figure Erosa koja je prvotno zamišljena kao anđeo milosrđa, ali je preimenovana u grčkog boga ljubavi. Spretno zadržavajući ravnotežu, s lukom u ruci – Mara ne slušaš!!! – Eros je postao gotovo zaštitni znak glavnog grada…” Ok, ok, shvatila sam. Piccadilly je trg, puno ljudi, vrište neonske reklame, ulaz u područje zabavnog života grada s kinima, kazalištima, noćnim klubovima, restoranima. Idemo prvo provjeriti restorane, pa ćemo onda kazališta. Izabrale smo restoran Steak & Co. vođeni intenzivnim mirisom dobro pečenog mesa, poput onog buldoga Spikea iz crtića Tom i Jerry. Tripadvisor je mala beba ako imaš dobar nos. I nismo pogriješile. Dobro najedene i napijene, s kartama u džepu za mjuzikl Fantom iz opere, krenusmo u Her Majesty's Theatre, u ulicu Haymarket. Predstava se zaredom igra već 31 godinu u ovom kazalištu, pa je to nešto što nismo smjele propustiti. Doduše, malo sam ubila oko onako punog stomka i već pomalo umorna od puta, ali Fantom nije dao mira mom slušnom aparatu. “Maraaaaaaaaaa, naciljat ću i spustiti ovaj ogromni kristalni luster točno iznad tvog sjedala! Probudiiii seeee!”, neprestance mi je šaptao i tako me održavao budnom. Publika je bila oduševljena predstavom, a mi zadovoljno otišle na počinak.

Day 2

Nakon što smo raskrmeljale prvu kafu, napravile smo plan za drugi dan. Prvo kultura pa šoping. Tim redoslijedom, ali ne nužno u istom omjeru. Na brzaka ćemo obići Tower of London (“nema se tu što puno ostajat”, čitali smo jedna drugoj šutke iz očiju), a onda ćemo se konačno riješiti ovih starih, iznošenih, zakrpanih bursica koje potežemo iz domovine i nabaviti “it” komade. Jupi!

Iskrcali smo se na stanici Tower Hill. Ugledavši Tower pomislih u sebi:“Pa ovo će biti brži obilazak nego što sam mislila.”  Međutim, Top 10 London javi se negdje iz pozadine: “Velikim dijelom svoje 900-godišnje povijesti Tower je bio simbol straha. Oni koji bi uvrijedili vladara bili bi zatvoreni unutar vlažnih i hladnih zidova. Mnogi odande nisu izašli živi; bili bi mučeni prije nego bi dočekali okrutnu smrt.” Profino predavanje grubo prekine čovjek u jarko crvenom odijelu sa smiješnom kapom. Budući da nas je dan dijelio od Noći vještica ili Halloween, glasno sam komentirala kako mu je super kostim, ali da mi nije jasno zašto dopuštaju maškare na tako historijskom mjestu kao što je Tower. Nije to u redu. Top 10 mi je objasnila da su to Beefeaters ili Yeoman Warders, to jest pripadnici kraljevske straže koji čuvaju Tower i žive ovdje. Nastavila je pričati o Bijeloj kuli, Zelenoj kuli, Wakefield kuli, kapeli sv. Ivana, vratima izdajnika, gavranima podrezanih krila i kući dragulja. Aaa, tu me dobila, mislim moju pažnju. Diamonds Are a Girl's Best Friend. “Krunski dragulji”, samouvjereno nastavi Top 10 shvativši da je tema pogođena, “su kraljevski simboli vlasti, kao što su i krune, žezla i kugle s križem i mačevi koji se koriste na krunidbama i drugim kraljevskim svečanostima.

Nemoguće ih je procijeniti (ma moš’ mislit, sve ima svoju cijenu, promrmljam sebi u bradu), no njihova cijena je nevažna u usporedbi s golemim značenjem u povijesnom i vjerskom životu kraljevstva. Bla, bla, bla, bla, u Toweru je izloženo 10 kruna. Imperial State Crown kraljica nosi na otvorenju Parlamenta. Kruna je napravljena 1937. za Georgea VI. Za safir koji je postavljen u križu kaže se da ga je u prstenu nosio Eduard Ispovjednik koji je vladao 1042. – 1066.” I tako ona priča li ga priča dok se vozimo na pokretnoj traci pored dragulja. Ko kuferi na putu do utrobe aviona. Ko Charlie Chaplin u filmu Moderna vremena. I tako nam razgledavanje jedne, pa druge, treće, pete prostorije Towera poremeti prvobitno jako dobar plan.

Ostalo nam je tek nekoliko sati za šoping tajm, kao što bi naš Hasaan rekao. Uđemo na Tower Hill stanici, a izađemo na Marble Arch, početak Oxford ulice, najtrgovačkije ulice u Europi. 

“Ulica je nekada bila dio ceste koja je spajala London s Oxfordom”, kaže znate već tko. Jednom profa, uvijek profa. No, čim smo došli do jednih od velebnih vrata robne kuće Selfridges naše zanimanje za povijest naglo je splaslo. Razbježali smo se po butizi glavom bez obzira, kao rakova djeca, kao djeca kad ih pustiš na igru. Provele smo tamo neko vrijeme, pa smo odšetale do sljedeće šoping stanice, Victoria’s Secret u New Bond ulici. Butiga je bila prepuna Viktorijinih anđelica (dobro nisu baš tako izgledale) ali i muške pratnje, svaki u svom kantunu, strpljivo čekajući svoje žene da obave šoping. Svi su imali jednaki, tupi pogled u daljinu, naslonjene glave na prsima, sklupčani na skalinima ko vjerni psi, bez nade da će uskoro doći i njihovih pet minuta kad će ih bolja polovica odvesti na neko hladno pivo u obližnjem pubu.

Opet smo umorne, ali zadovoljne šopingom. Odlazimo do Leicester trga kupiti karte za još jedan mjuzikl, a koji nam je preporučio onaj dubrovački par s početka priče. “Idemo sad kupiti karte za Kinky buts”, predložim svojim suputnicama. “Za štooooooo?”, zgroženo će profa. “Kakva je to predstava? Ja to neću gledati! Vi možete, a ja idem na svoju stranu, u Globe pogledati Shakespearea!”, uvrijeđeno će ona. Zbunjena njenom reakcijom pogledam još jednom poruku na mobitelu onog para s početka priče. “Sori, sori, Kinky BOOTS”. Kupile smo karte, vratile se u hotel i sručile na krevet.

Day 3

Za doručkom smo isplanirale dan. Valjalo je posjetiti još neke znamenitosti Londona. Pješke smo odšetale do Kensington Palace. Top 10 započne s edukativnim predavanjem: ”Kad su William III. i njegova žena Mery došli na prijestolje 1689., kupili su rezidenciju koja potječe iz 1605. i zaposlili Christophera Wrena da je pretvori u kraljevsku palaču. On je napravio odvojene apartmane za kralja i kraljicu. Bla, bla, bla, bla, nakon smrti princeze od Walesa, Diane, 1997. zlatna vrata južno od palače postala su središnje mjesto okupljanja tisuća ožalošćenih koje su okružile vrata gomilom cvijeća”. U to mi pogled pobjegne na plakat ispred palače: Diana: Her Fashion Story. “Idemo to pogledati!”, uzbuđeno predložim prijama. “Izložba se zatvara u veljači 2019. Sad ili nikad!” kaže jedna. Dočekao nas je hladan tuš. Naime, palača se otvara tek u 10 sati. A ja se bunim kad na Stradunu u 7 nemam gdje popiti kavu!!! Poljubili smo vrata i Dianu, sjeli na podzemnuu Queensway i iskrcali se na stanicu Westminster. Prošetale smo oko Parlamenta, Westminsterske katedrale, gledali zamotani Big Ben (zapravo se zove Elisabeth Tower) iz kojeg viri samo sat, čekali 5 minuta na mostu ne bi li ga i čuli (ali nismo, ostao je bez stasa i bez glasa, i tako sve do 2022.), dali nešto siće prezgodnom Škotu koji je puhao u svoje gajde na Westminsterskom mostu (malo je puhao on u gajde ali više vjetar koji je bio izrazito jak, hladan i neugodan), pratili pogledom London Eye kako ide u krug sve dok nam se nije zamantralo, sjeli na podzemnu i iskrcali se na stanici Covent Garden.

“Nekoć predjel oronulih ulica i skladišta, Covent Garden bi živnuo jedino u sumrak kad su prodavači voća i povrća prodavali svoje proizvode. Sad se potpuno preporodio. Kavane na otvorenom, ulični zabavljači, otmjene trgovine i tržnice čine ovaj dio grada primamljivim za posjetitelj”, evo ti opet nje. A nama se stomak zalijepio za leđa. Ali sva sreća pa su i profe ljudska bića (bar neki) pa moraju i oni jesti. Opet smo se koristili dobrom, starom provjerenom metodom traženja restorana. I opet smo pogodile. Nedaleko restorana kojeg smo izabrale nalazi se i kazalište Adelphi. Udobno smo se smjestile i odgledale mjuzikl. Neću sad pisati recenziju za predstavu Kinky Boots, samo ću reći da ju vrijedi pogledati, dok još igra. Nego, htjela bih ispričati što se u kazalištu dogodilo. Naime, na početku vas lijepo upozore da nema snimanja mobitelom. I to treba najozbiljnije shvatiti. Nije šala. Ako vas primijete da snimate za vrijeme predstave, pa čak i ako ne snimate nego vam se mobitel slučajno upali, odmah će vas zaposlenici kazališta doći upozoriti (valjda im u opisu radnog mjesta stoji samo: budno pratiti uključene mobitele za vrijeme predstave i kažnjavati imaoce istih dok ne priznaju svoj grijeh). Koliko god puta upalite mobitel toliko puta će vas doći upozoriti. I to ne baš nježno. Zadovoljne i ispunjene, već treći dan zaredom, odlazimo na počinak.

Day 4

Zapravo smo bile 3 dana u Londonu. Četvrti dan smo ustale u 5 ujutro i taksijem se dopotezale do Heathrowa. Ali mi nekako bolje zvuči četiri čarobna dana u Londonu nego tri. Zbog aliteracije.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
maroko0
PUT OKO SVIJETA
0      17|11|18 u 11:01
PUTOPIS: Putovanja prijateljica su očito trend - Romana i Sandra bile su u Maroku!
mario_obuljen_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      10|11|18 u 08:30
DNEVNIK Marija Obuljena: na maratonu u New Yorku pobijedio sam sebe
turska_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|10|18 u 09:20
Koji ludi putopis! Putovale su dvije mlade poduzetnice iz Stona
milano_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      20|10|18 u 11:31
PUTOPIS: kako su dvije prijateljice spojile nogomet i arhitekturu u Italiji
bruxelles_putopis
PUT OKO SVIJETA
0      14|10|18 u 08:04
PUTOPIS: Zašto Bruxelles nije tako skup i dosadan?






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija