PUT OKO SVIJETA
20.01.2018 u 17:20

Šri Lanka - zemlja koja ostavlja bez daha

Dok smo jedno ljetno popodne momak i ja razmišljali o tome gdje ćemo sljedeće otputovati, sinulo nam je zašto ne bismo ove godine otišli na zimsko ljetovanje, i tako nam se od svih zemalja najzanimljiviji učinio otočić koji se nalazi u Indijskom oceanu, južno od Indije.Putovanje je bilo uplaćeno dosta unaprijed tako da smo imali vremena sve istražiti i pročitati razne članke i savjete vezano za samu destinaciju, međutim, kada smo napokon kročili na taj rajski otok shvatili smo da nijedan blog ni članak ne mogu prenijeti čaroliju koja nas je tamo dočekala.

Napisala: Mirela Muslić


komentara  0

Nakon 11 sati dugog leta ukrcali smo se na autobus za gradić Kandy, bivšu prijestolnicu Šri Lanke koja se nalazi na umjetnom jezeru na 500 metara nadmorske visine,  usred džungle. Prvi šok koji smo doživjeli nakon što je autobus krenuo bio je promet, njihovo glavno pravilo je da pravila ne vrijede. Unatoč tome što postoje dvije trake toga se nitko ne pridržava, busevi, kamioni, tuk tukovi svi se ubacuju jedni drugima, prestižu i baš kad vide da je stani pani naglo koče. Jednom kad smo se privikli na kaos u prometu počeli smo uživati u krajoliku otoka, sve oko nas je bilo toliko zeleno, s jedne strane gledaš kokosove palme i polja riže dok s druge strane gledaš stabla banana i malene potoke. Krajolik nas je toliko očarao da unatoč tome što smo preletjeli pola svijeta nismo oka sklopili u autobusu jer nismo željeli propustiti nijedan trenutak u toj magičnoj prirodi.

Smjestili smo se u Kandiju i odmah krenuli u istraživanje tog malog gradića. Kandy je poznat po tome što se u njemu nalazi Hram zuba koji čuva Budin zub koji je u 4.stoljeću, prema predaji, donio iz Indije jedan budistički misionar. Hram je danas mjesto dolaska velikog broja budističkih hodočasnika. Poslije hrama smo se samo gubili u uskim, krivudavim ulicama i malim tržnicama gdje smo uživali u okusima banana, ananasa, manga, papaje, voća strasti, mirisima začina i priči s lokalnim stanovništvom koje nas je dočekalo s osmjehom i pozitivnom energijom.

Nakon što smo se naspavali uz pokoje buđenje zbog raznih zvukova životinja koji su dopirali iz džungle krenuli smo prema Sigiriyi i Dambulli. Prva postaja nam je bila Sigiriya, monolitna stijena koja strši na 200 metara usred ravnice. Na stijeni se  nalaze ruševine nekadašnje palače kralja Kashayapa. Stijena je okružena ostacima raskošnih vrtova, te je od 1982. godine pod  zaštitom UNESCO-a, a razmišljalo se o tome da se  uvrsti kao 8. svjetsko čudo. I tako je krenuo naš uspon na stijenu dok je sunce grijalo sa svojih 30 stupnjeva. Željezne konstrukcije na određenim dijelovima stijene definitivno nisu pomagale u usponu, ali su nas zato cijelim putem zabavljali majmuni koji su skakali oko nas i pokoji lokalac koji je prolazio s pitonima i kobrama.  Kada smo se napokon uspeli na sami vrh dočekao nas je pogled koji oduzima dah, kilometri zelenila koji idu u nedogled. Ostali bismo malo duže uživati u tom pogledu da nas nije uhvatio pljusak, mislim da smo tek tamo naučili što znači pravi pljusak, nakon 10 sekundi si komplet mokar bez obzira na to koju vrstu zaštite od kiše nosiš sa sobom. Sva sreća da im pljuskovi ne traju dugo!

Kada je kiša stala, krenuli smo na ručak i uživali u švedskom stolu punom tipične šrilankanske kuhinje koja se dosta bazira na kokosovom ulju, curryju na razne načine te zanimljivoj kombinaciji začina i umaka koji nerijetko budu dosta ljuti. Probali smo kotu – tradicionalno šrilankansko jelo koje čini nasjeckani roti, povrće, jaja, meso – sami birate što ćete staviti unutra, a jelo u doslovnom prijevodu znači nasjeckan. Također smo uživali u rotiju koji je nalik našoj piti,  punjen je raznim sastojcima, može biti slatka i slana varijanta. Za slatka jela najviše koriste bananu, pa je pripremaju na razne načine, nama se najviše svidjela pohana s medom i sladoledom.

Nakon ručka smo krenuli prema Dambulli koja je poznata po kompleksu budističkih hramova u špiljama. U špiljama Dambulle je oko 80 hramova, a pet velikih međusobno povezanih čine tzv. Zlatni hram. U hramovima se nalaze 153 Budine statute,  tri kipa kraljeva i četiri kipa bogova i boginja. Zidne slike prikazuju Budin život.

Sljedeće jutro uputili smo se prema Pinawelli, sirotištu za slonove. Šri Lanka je duge 33 godine bila u ratu s Tamilima sa sjevera otoka. Rat je okončan 2009. godine te su posljedice vidljive i danas. U ratu je stradao veliki broj slonova, koji su inače nacionalna životinja otoka, unatoč tome što im na zastavi stoji lav. U sirotištu smo imali priliku vidjeti kako se lokalci brinu o slonovima, pomogli smo im hraniti slonove i vidjeti prekrasni prizor kada se slonovi odvode na obližnju rijeku gdje ih kupaju s kokosovim ljuskama. Na izlasku iz sirotišta nalazi se maleni dućan u kojem se prodaju proizvodi napravljeni od slonove kakice. Nakon tog prekrasnog izleta krenuli smo prema jugu otoka, na obalu. Jugozapadna obala je 2004. godine bila pogođena valom visokim 18 metara u kojem je živote izgubio veliki broj ljudi, te se obilježja i posvete stradalima mogu vidjeti na raznim mjestima na otoku. Dio obale još uvijek nije obnovljen te su i dalje vidljive katastrofalne posljedice nesreće.

Kada smo napokon došli u maleno ribarsko selo Hikkaduwu imali smo što vidjeti: nestvarno duge plaže,kilometri pijeska, kokosove palme, zvukovi oceana, mali beach barovi, baldahini od trske, mnoštvo surfera i lagana muzika koja dopire iz obližnjih barova, jednom riječju raj na zemlji. S druge strane plaže nalazi se živopisna ulica duga tri kilometra puna dućana, suvenirnica, restorana,centara za masažu i tuk tukova koji lete na sve strane. Mislim da ne treba puno pisati o idiličnim danima koje smo tamo proveli ispijajući tropske koktele, cijeđeno voće, kokosovu vodu, kupajući se, roneći s gigantskim kornjačama i uživajući u morskim plodovima i ayurvedskim masažama. Dok smo boravili na samom jugu otoka vozili smo se čamcima zelenom lagunom te posjetili otok cimeta, probali fish spa tretman, posjetili farmu kornjača i rudnik mjesečevog kamena. Jedan dan smo otišli i u grad Galle koji se u potpunosti razlikovao od svega ostalog što smo vidjeli zbog velikog utjecaja Nizozemaca koji su se tu zadržali dugi niz godina, tamo smo napokon popili svoju prvu pravu kavu nakon deset dana. Nekih 45 minuta vožnje od Gallea prema jugu nalazi se plaža Mirissa koja glasi za najljepšu plažu na otoku, tu smo proveli ostatak dana.

Unatoč prekrasnoj prirodi, tropskim plažama, zelenim lagunama, džunglama, plantažama čaja, hramovima, drvima kakaa, cimeta, plantažama banana, prekrasnim životinjama, ono što nam je ostavilo najljepši dojam su ljudi. Unatoč svim katastrofama koje su pogodile taj otok oni su uvijek nasmiješeni, spremni pomoći, prijateljski raspoloženi i spremni podijeliti sve s tobom. Kada bi morali sažeti ovaj otok u par rečenica to bi bilo - otok za divljenje i otok za uživanje!


Mirela Muslić








Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
nasloovna_putopis_tanzanija
PUT OKO SVIJETA
0      10|02|18 u 13:03
PUTOPIS: Nakon Afrike nisam ista - HAKUNA MATATA mi i dalje odzvanja u ušima
putopis_juzna_afrika_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      04|02|18 u 09:03
PUTOPIS NIVES FRANIČEVIĆ: Na stazi sv. Vlaha u Južnoj Africi
putopis_moshi_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|01|18 u 19:59
PUTOPIS: Uspon na Kilimandžaro – visinska bolest nije šala
dolores_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      13|01|18 u 08:55
PUTOPIS iz planinskog grada na jezeru gdje često boravi George Clooney
putopis_oberan
PUT OKO SVIJETA
0      06|01|18 u 10:32
PUTOPIS: adventski đir po europskim gradovima






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija