PUT OKO SVIJETA
18.11.2017 u 12:26

PUTOPIS iz Sibira: šamani, tuljani, vožnja po ledu na petom oceanu svijeta...

Daleka i egzotična odredišta prepuna prirodnih ljepota i rijetkosti svakom su prirodoslovcu oduvijek bila poseban izazov. U kolovozu je skupina hrvatskih botaničara krenula na putovanje u Sibir. Odredište nam je bio grad Irkutsk, grad s oko 600 tisuća stanovnika smješten nedaleko od obale Bajkalskog jezera, najdubljeg i najstarijeg jezera na Zemlji.

Napisao: Nenad Jasprica


komentara  0

Irkutsk je glavno industrijsko, kulturno i obrazovno središte u istočnom Sibiru. Popularno je ljetovalište za mnoge Moskovljane, naročito za one koje uplovljavaju u bračne vode. To je grad s 20 kazališnih kuća, velikom filharmonijom i dvije velike koncertne dvorane, znanstveno-istraživačkim institucijama te muzejom likovne umjetnosti Sukačev, koji ima jednu od najbogatijih zbirki ruskih umjetnina.

Prva asocijacija na Sibir jesu prošla vremena kada su ta velika i hladna prostranstva bila mjestom progona i egzila mnoštva ljudi. Danas su putovanja sibirskim tajgama i plovidba Bajkalskim jezerom ugodan i nezaboravan doživljaj.

Nakon nekoliko sati vožnje zrakoplovom iz Praga stigli smo na međunarodni terminal zračne luke Šeremetjevo u Moskvi. Nakon petnaestak minuta vožnje ne baš udobnim autobusom prebacili smo se na terminal domaćeg prometa. Nakon vrlo stroge provjere na ulazu u aerodromsku zgradu, čekaju vas uistinu sati neizvjesnosti. Zrakoplov za Irkutsk kasnio je u polasku više od šest sati, a toliko je i trajao let od Moskve do Irkutska za vrijeme kojeg smo promijenili pet vremenskih zona. Sličnu situaciju smo proživjeli i pri povratku iz Irkutska za Moskvu, kada smo u zračnoj luci u Irktusku proveli punih deset sati. Upravo zbog toga još uvijek vrijedi pravilo da se zrakoplovne karte na domaćim letovima ne vezuju za međunarodne letove. Tako je neplanirano noćenje u hotelu uz moskovsku zračnu luku povećalo naše putne troškove.

Ali sve smo to brzo zaboravili nakon što smo skoro tri tjedna proveli u prekrasnoj prirodi – u šumama, uz pješčane i šljunkovite obale te na otocima Bajkalskog jezera. Dobro pripremljena i ukusna hrana s ribljeg menija, začinjena nezaobilaznim koprom koji se uzgaja u svakom vrtu uz jezero, uz izvrsne i raznolike slastice poboljšali su opći utisak.

Bajkalsko jezero je najdublje i najstarije jezero na Zemlji. Nastajalo je jakom tektonskom aktivnošću tijekom posljednih 25 milijuna godina, a posljedni vulkan je utihnuo prije nekoliko tisuća godina. Najveća dubina jezera je 1637 m (samo su šest jezera na Zemlji s dubinom većim od 500 m). U tom se jezeru nalazi 20% cjelokupne slatke vode na planetu, uključujući led i snijeg. U jezero se ulijevaju 300 rijeka i riječica, a samo jedna – Angara, koja nema klasični izvor, već samo odvodi vodu iz jezera. Na rijeci Angari, dužine 1840 km, izgrađeno je nekoliko velikih hidrocentrala i jedna je od najvećih svjetskih izvora električne energije.

Bajkalsko jezero svega je 100 km „kraće“ od Jadranskog mora, ali je i uže (širina jezera je 30-80 km) pa s jedne obalu možete vidjeti drugu. Na jezeru je 26 otoka, a najveći je Olkhon koji je ujedno i jedini naseljeni, s oko 1000 stanovnika. Gradić je tek nedavno elektrificiran, a mi smo upravo stigli u vrijeme dok su se u pojedinim dijelovima gradića još odvijali radovi na lokalnoj mreži. Na Olkhonu je najviše Burijata. To je najbrojnija sibirska etnička skupina koja njeguje šamanizam – spiritističko-magijski oblik religije koji njeguje vjerovanje u duhove koji se smatraju gospodarima prirode. Obredna mjesta i poneki hram mogu se vidjeti na mnogim otocima. Dio Burijata živi u Mongoliji čija je granica od južnog dijela Bajkalskog jezera udaljena svega stotinjak kilometara.

Voda u jezeru je izuzetno hladna. U kolovozu rijetko dostiže temperaturu od 12,5ºC, najčešće nije viša od 10ºC. Sretnici spas mogu potražiti u brojnim toplim izvorima na sjevernim obalama jezera. U njima možete provesti svega 15 minuta jer je temperatura vode oko 50ºC, a miris sumporovodika je izuzetno jak. Nakon toga kupanje u jezeru je sasvim ugodno. Jezero se počne lediti u studenome. Kako oko jezera naselja nisu povezana kopnenim vezama, jedini način kojim se povezuju tijekom zime jest vožnja automobilima po ledu trasom tzv. Ledene ceste. Naravno, to je vrlo opasna avantura koja je više puta, zbog loših procjena, završila tragično. Naime, debljina leda mora biti najmanje 70 cm da bi izdržala težinu manjeg automobila.

Plovidba i promet jezerom, načini i alati izlovljavanja ribe, ali i metode znanstvenih istraživanja jezera su nalik onima na morima i oceanima, pa zbog toga Rusi Bajkalsko jezero rado nazivaju petim oceanom.
Režim kontrole plovidbe na jezeru je izuzetno strog. Turističke brodske rute traju najviše pet do šest dana jer toliko mogu izdržati brodske rezerve namirnica (voda tamo nije problem), jer osim u polaznoj luci Listvyanki (Листвянка), nigdje ne postoji mogućnost opskrbe, odnosno obnavljanja rezervi namirnica. Drugo, spremnici otpadnih voda mogu, također, izdržati do šest dana, s obzirom na manju tonažu brodova i broj putnika na njima.

Svi se pridržavaju vrlo strogog režima zaštite. To znači da brod, prije nego što uplovi u Bajkalsko jezero, u luci posebne namjene prethodno mora pod kontrolom lučkih vlasti isprazniti svoje spremnike s prethodne plovidbe. Tek nakon što kapetanija pregleda spremnike na brodu, lučki kapetan izdaje dozvolu za ponovnu plovidbu jezerom.

Visoki stupanj endemičnosti jedna je od glavnih značajka jezera. Od ukupno 3500 vrsta biljaka i životinja, njih 80% žive samo tamo i nigdje više, pa je Bajkalsko jezero jedan od najvećih endemičnih centara na Zemlji. Znanstvenici Limnološkog instituta Ruske akademije znanosti iz Irkutska godišnje opišu prosječno 20 za znanost novih životinjskih vrsta.

Od svih životinja u jezeru, najpoznatiji je sibirski tuljan – jedina vrsta tuljana koja živi u slatkoj vodi. Pretpostavka je da taj sisavac, ali i još neke vrste riba, potječu od pradavnih predaka koji su stigli u jezero još u doba kada je ono bilo vezano s Arktičkim oceanom. Procjena je kako u jezeru, i to u glavnom u njegovom sjevernom dijelu, živi između 65-100 tisuća jedinki sibirskog tuljana. Dostiže starost do oko 50-55 godina. Sibirski tuljan je pravi šampion u ronjenju jer može zaroniti do 400 m dubine i tamo se zadržati do 45 minuta. Tijekom zime ne izlazi na površinu, a diše pomoću posebnih otvora koje napravi još u vrijeme dok je led tanak. Hrani se ribom i rakovima. Jedna jedinka godišnje pojede oko tonu ribe. No, to ne predstavlja problem za ekosustav jezera jer ribe ima u izobilju.

U području oko jezera nalazi se nešto manje od 2000 vrsta biljaka. Sibirski bor, ariš i jela najčešće su biljne vrste koje izgrađuju prekrasne prostrane šume četinjača koje činu tajgu. Uz njih, česte su smreke, breze i različite vrste borova. Neke od tih šuma danas propadaju jer snažna seizmička aktivnost (potresi) ugrožava korijenje stoljetnih stabala. Godišnje je tamo oko dvije tisuće potresa, a svake pete godine jedan je jačine preko 8 stupnjeva Richterove ljestvice.

Uz ribarstvo i preradu ribe kao najvažnije gospodarske grane, u posljednje vrijeme obala Bajkalskog jezera postaje atraktivno turističko odredište. Posebno se povećava broj turista tijekom zime, unatoč tome što je prosječna zimska temperatura -18ºC, a najniže zimske temperature ponekad se spuste ispod - 40ºC. Iako je jezero mjesto svjetskog naslijeđa UNESCO-a od 1997., prijeti mu onečišćenje zraka i vode zbog naglog razvoja industrije u okolnom području. Uz to, može ga ugroziti izgradnja transsibirskog naftovoda, čija bi trasa trebala biti udaljena svega 500 m zračne linije od sjeverne obale jezera. Tomu se protive mnoge građanske udruge i šira javnost.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija