PUT OKO SVIJETA
29.10.2017 u 12:23

PUTOPIS: Maldivi, otočje na koje putuju oni koji žele samo uživati, uživati i uživati...

Znate kako ljudi sami sebe uvjere da nešto nije za njih, pa automatski to ne žele i misle da im ne treba? Tako sam i ja kad bih pričao prijateljima kako Turkish Airlines grupu novinara vodi na Šri Lanku, uporno ignorirao Maldive. Neš' ti Maldiva, neko tamo otočje, izrežirane plaže i resorti za bogataše… Tako sam razmišljao dok nisam nogom kročio na recepciju na plaži, pa sam skoro zaboravio da sam prethodno bio na Šri Lanci. Po dolasku na aerodrom u Male, osim uobičajenih zabrana alkohola i droge, primijetio sam da su zabranjeni i psi. Pomislio sam da je zabranjeno turistima dovoditi svoje pse, no ispalo je da na cijelom otočju psi nisu omiljene životinje, toliko ih ne vole da ne postoji nijedan pas u cijeloj državi.

Napisao: Igor Mlinarić


komentara  0

Vožnja gliserom nekih 25 minuta od aerodroma i kročili smo na pješčani raj zvan Velassaru. Iako je bila noć i zapravo ništa još nismo vidjeli, naše oduševljenje prijemom i smještajem bilo je neopisivo. Ja sam bio smješten u najmanje luksuznoj sobi, bez izlaza na more i bez bazena. Meni je hit bio i tuš na otvorenom. Na savršeno izrežiranim Maldivima misle na sve, pa su nas u sobama dočekali šampanjac i voće. Teški luksuz nema što. Svaki detalj kućice u kojoj sam bio smješten je pomno osmišljen i stvoren samo za uživanje i hedonizam.

Maldivi su valjda jedno od rijetkih mjesta na svijetu koji bolje izgledaju uživo nego na fotografijama. More, plaže, palme - zvuči kao nešto što imamo i mi u Hrvatskoj, ali ovo je jedna sasvim druga priča. Cijeli otok obiđe se u 20 minuta, posvuda šetate bosi i osjećate se kao da ste u reklami za rafaelo. Nakon Šri Lanke koja je bila intenzivna i pomalo kaotična, ovakav odmor pao nam je kao "budali šamar". Nema se tu što posebno razgledavati, na Valessaru se dolazi samo odmarati i uživati. Nakon obilnog doručka po programu smo imali dogovorenu masažu. Od gusta, zaboravio sam ime čovjeka koji je mene masirao, ali nikad neću zaboraviti osjećaj kad mi je krenuo masirat dlanove. Od tolike ugode ispustio sam i neki čudan zvuk.

Ljudi koji rade na Velassaru su iz cijeloga svijeta. Iz Kostarike, Švedske, Filipina, a meni najdraža Nadija je iz Maroka. Svi svoj posao odrađuju na tako visokom nivou da mi je u par navrata i bilo neugodno koliko me tetoše.  Izmiču mi stolicu kada idem sjest, skaču oko mene kao da sam kakav princ… Jedno jutro momčić koji je čistio moju sobu/kućicu/apartman probudio me, promijenio je 7 boja kad sam mu onako izlempan otvorio vrata. Nikako mu nije bilo drago što me vidio -"sorry, sorry…" a zapravo mi je učinio uslugu, jer bih prespavao dan.

Jedini posao na Welassaru bio nam je uživanje i jedenje. Svi restorani na otoku su odlični, ja koji najviše volim pizzu i sličnu hranu, tih par dana trpao sam u sebe tunu, raznorazne ribe, jastoge i sve ono što doma nikad ne
bih pojeo - jer nije to za mene. Ako mene želiš usrećiti vodiš me u Castra ili Tabasca, eventualno u pivnicu na Babinom kuku, međutim na ovaj maldivski režim mi je skroz okej pao. Obišao sam svaki komadić otoka, izgleda savršeno sa svih strana. Postoje različiti sadržaji za turiste, tako da osim izležavanja i uživanja bez brige i pameti, ako ste od akcije možete iznajmiti jet ski, uživati u pogledu iz padobrana dok vas gliser vozi između otoka, različite pedaline i slične sadržaje. Moguće je i plivati s dupinima i čak s morskim kornjačama, ali zato vam treba malo više novca.

S plaže na plažu, tako su izgledali naši dani na Velassaru. U dva dana bio sam crn skoro kao da sam "njihov". Iz cocktail bara u restoran i obrnuto, baš sam se uživio u ulogu bogatog Europljanina, nije bilo loše.

 

Vjerovali ili ne od previše luksuza čovjeku može i pozliti. Krenulo je kada su nas ubacili u jedan stari jedrenjak u đir i promatranje zalaska sunca. Lijepo iskustvo, ali odmah ću vam reći da se po zalascima ne mogu mjeriti s Dubrovnikom. I tako vozimo se po oceanu, pijemo šampanjac, pa još malo šampanjca i eto nas nazad. Imali smo još vremena do večere pa sam odlučio popiti još malo šampanjca - jer imamo ga i previše, šteta da propadne. Do večere sam već bio poprilično nestabilan. Do mene je sjeo jedan od menadžera hotela, sjećam se kako sam očajnički molio Nenada koji je sjedao sa druge strane da ga zabavlja jer sam ja "u balunu". Večera je opet bila na nivou, nisam ni znao što jedem, ali iz pristojnosti sam jeo sve što su pred mene stavili. Sommelierka iz Švedske je također jedna od dražih osoba kojih ću se sjećati iz Velassara, ali malo sam se razočarao kad sam skužio da među vinima iz cijelog svijeta u ponudi nemaju nijedno iz Hrvatske. Imaju čak i slovenska vina, tako da aludiram na svoje prijatelje vinare da naprave nešto po tom pitanju. Što se na Maldivima ne bi pio Crvikov Tezoro ili Milošev plavac?

"Menadžer od užitka", Karlos iz Kostarike posjetio je Dubrovnik i Split, oduševljeno je pričao o rakiji i veselim i prijateljski raspoloženim Hrvatima. Restoran u kojemu smo sjedali mjesto je gdje Abramović dočekuje Novu godinu, mislili su nas impresionirati s tom informacijom, ali objasnio sam im kako Abramović svoju jahtu tanka u mene ispred kuće i da nam on nije toliko napet, koliko god milijardi imao. Već sam bio na rubu kada je stigao desert, i to neki čokoladni savršeni, nisam mogao odoljet i morao sam i to pojest. Samo sam čekao da se netko digne od stola, previše je tu bilo svega za mene… 

Na Velassaru vam može biti bolje od ovoga jedino ako ste u paru. Razina privatnosti i intime na otoku zadovoljava svačiji ukus. Ovaj otok stvoren je za ljubavne parove, medeni mjesec na Velassaru preporučio bih svakome.

Nakon tri dana na Velassaru već smo se sprijateljili s Nadijom i drugim osobljem, tako da nam je i bilo malo žao što mijenjamo otok, ali raspored, plan i program morali smo ispoštovati. Nakon fotografiranja i zagrljaja ubacili smo se u gliser i uputili na Kurumbu. Po dolasku na Kurumbu što znači kokos dobili smo nekakav sladoled/kremu/nešto od kokosa što je bilo toliko savršeno da sam stalno htio još. Za razliku od Velassaru koji je baš za parove i ljubav, Kurumba je za obitelji s djecom, tu smo upoznali jednog malog Kineza kojeg smo stalno sretali, svaki put kad bi pomislili da slađi ne može biti on bi nas iznenadio novim kostimićem i reakcijama. Kad god bi ga sreli slao nam je poljupce. Na kraju sam pitao njegovu mamu je l' okej da napravimo selfie.

Na Kurumbi isto kao i na Velassaru različite kategorije luksuza, ali i dalje samo luksuza. Vidjeli smo apartman u kojemu odsjeda Clinton kada dođe na odmor. U ponudi imaju različite sportske terene, tečajeve ronjenja, različitih morskih sportova, ma zapravo što god vam padne na pamet. Mi smo se odlučili za đir po oceanu gdje smo trebali vidjeti dupine. S obzirom na to da nam je to bio zadnji dan na Maldivima, a ja sam već poprilično izgorio, prije dupina zalijepio sam se nekim losionom za kožu da malo umirim crvenilo. To je bila pogreška. Na sred oceana, skupa sa desetak drugih brodica, na valovima između dupina stalno sam klizio i nisam mogao ni fotoaparat držati u rukama koliko sam "klizav" bio. Nije mi bilo baš napeto tako na sred oceana, neka čudna nervoza i možda strahopoštovanje prema tolikom moru. Na Kurumbi smo imali priliku vidjeti i tradicionalni Maldivski ples, naravno samo muškarci plešu, tako feminizirane pokrete ni ja ne znam otplesati, naravno sve u tim nekim haljinama … Neka ih.

Neću vam lagati, zadnje popodne sam se već pomalo štufo, dosta mi je bilo luksuza i uživanja. Jedva sam se dočekao ukrcati u Turkishev avion. Naravno prije aviona preostale dolare ostavio sam u duty free shopu, jer zašto ne! Nakon što smo ušli u avion, nakon što su mi dali posteljinu, dekicu i kušin zamolio sam ih da me ne bude zbog hrane. Probudio sam se raspoložen i odmoran taman pred slijetanje u Istanbul, popio kavu i zapjevao "Stonski kono, Kobaš, Broce" jer sam osjećao da sam skoro doma.

Danas, kad sam već promijenio dva sloja kože, još uvijek pun dojmova s ovog putovanja, razmišljam kako svatko zaslužuje par dana tetošenja i uživanja na ovakvoj razini. Hvala svima koji su nama novinarima omogućili ovo iskustvo! Od Aitken Spence agencije na Šri Lanci, do Velassaru i Kurumbe na Maldivima, a ponajviše Turkish Airlinesu.

Dolaskom u Dubrovnik nije mi palo raspoloženje, isto sam jedva dočekao uletjet u redakciju i vratiti se u "rutinu" zbog koje sam i dobio ovu nevjerojatno priliku.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija