PUT OKO SVIJETA
18.06.2017 u 09:40

Otkrivamo dragulje skrivene u močvarama Neretve

Putuju Dubrovčani po cijelome svijetu, osvjedočili smo se tome u putopisima koje gotovo dvije godine sa raznih strana svijeta pišu naši čitatelji, no ne treba ići daleko da se otkriju ljepote, osvjedočili smo se na jednodnevnom izletu u Neretvu. Nisam očekivala puno, samo jedan ležeran dan, bez sjedanja za kompjuterom, no iznenadio me još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal ovog kraja. Vid, Norin, Metković, a sigurna sam da ima još lokacija koje se mogu otkrivati.

Napisala: Katarina Fiorović


komentara  0

Krenuli smo oko 9 sati iz Grada, a uz obvezno zaustavljanje u Neumu na "kiflicama" i živahan razgovor u kombiju stigli smo, po meni, jako brzo do Vida. Moj doživljaj vremena je ipak bio pogrešan, jer smo kasnili 30-ak minuta.

Arheološki muzej Narona futuristička je zgrada smještena između kućeraka od kojih su neki autentični ostatci kamenih neretvanskih kuća, a drugi obnovljeni s raznobojnim fasadama. Postojao je, kaže nam kustosica Konstanta Bukovac, plan da Muzej postupno otkupljuje okolna zemljišta i nastavi istraživanje lokacije te uređenje arheološkog parka, no jako niska cijena zemljišta mještanima nije bila privlačana, pa su radije na svojoj zemlji posadili vrtove i masline.

Samo je pet posto lokaliteta rimskog trgovačkog središta Narone, za koju se pretpostavlja da je imala oko 15 000 stanovnika, istraženo. Gornja Narona na brežuljku okružena je zidinama, a donja je danas pod močvarom, pod vodom rijeke Norin. Muzej se nalazi točno na granici gornjeg i donjeg grada, na mjestu nekadašnjeg rimskog Foruma, gradske vijećnice i hrama Augustenuma.

Kad su u Vidu tijekom istraživanja 1995. i 1996. na lokalitetu Plečašove štale pronađeni ostaci rimskog hrama – Augusteuma i 17 mramornih skulptura nadnaravne i naravne visine, rodila se ideja o otvaranju muzeja in situ, što se 2007. ostvarilo. U središnjem dijelu muzeja u centru pažnje je, kako mu to i doliči, ponosno stoji car August.

S lijeve strane je božica ljubavi Venera, roditeljica svih Rimljana, a dalje s lijeve strane njegovi nasljednici, prinčevi koji nikada nisu došli u priliku preuzeti carsko prijestolje. Umrli su pod neobičnim okolnostima, a moguće je i da je njihovim sudbinama upravljala carica Livija, čiji je sin Tiberije postao carom. Livijino mjesto, desno od Tiberija i danas je prazno jer se njezin torzo nalazi u Opuzenu, a glava u Londonu. Da bi glava stigla u Vid uvjet je da Opuzen daruje Muzeju Livijin torzo. Na žalost volje za tim nema, pa Livijino mjesto 10 godina stoji ispražnjeno. A njezina glava u London je stigla kao dio kolekcije poznatog britanskog arheologa sir Arthura Evansa koji je za šešir razmijenio s jednim od neretvanskih seljaka davne 1878. 

Svi kipovi osim cara Vespazijana su bez glave, jer su ovaj poganski hram kršćani pokušali uništiti, a veliki kipovi su se rušili s postolja i, pretpostavlja se, tako ostali, bez glava.

Život u močvarnom području nije bio baš ugodan, pogotovo ljeti, no Narona se nalazila na Jantarnom putu i bila važno trgovačko središte. Pretpostavlja se da su trgovinu za svoje vlasnike u Naroni vodili mnogi robovi, koji su se potom obogatili i kupili svoju slobodu, ali ne i ugled. Ugled i sudjelovanje u javnom životu, mogli su dobiti njihovi unuci ili praunuci, a nakon što su oni uložili dobar dio svog bogatsva u izgradnju i održavanje hramova, kao što je i naronski Augustenum.

Ovo je samo dio zanimljive priče koju nam je ispričala kustosica, vodeći nas kroz muzej prebogat eksponatima. Odmah sam počela zamišljati što se tek krije ispod močvare, možda amfiteatar, možda i neka vrsta termi...Tko zna hoćemo li ikada saznati? S tarace muzeja vidimo nepreglednu ravnicu i tršćake, i među njima crkvicu sv. Vida, kraj koje su pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike, tek dio onoga što je nekoć bila Narona.

Izlazimo iz muzeja, iako imam još stotinu pitanja, raspored je raspored. Deset koraka dalje je restoran i pansion "Mate i Đuđa". Ulazimo u ugodan kameno-drveni ambijent. Vatra gori u kominu gdje se peče kruh pod saćem, a iz kuhinje osjećam onaj karakteristični miris crvene paprike.

Odjednom stvorio se tu i novi gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan i župan Nikola Dobroslavić, direktorica DUNEA-e Melanija Milić...Kratko službeno obraćanje i krećemo s lađama na vožnju Norinom, inače izvorom pitke vode koji napaja Korčulu i Pelješac. 

U lađi nas časte trešnjama i nektarinama, likerima i rakijom, a tu su i nezaobilazni svirači. Vožnja Norinom je poseban doživljaj, premda, moram reći da bi bilo puno bolji doživlja da smo se vozili na vesla, bez buke motora, koja je ispred nas tjerala sve živo u bijeg. Jedva da smo vidjeli koju pticu, a zvukove prirode od motora i svirača nismo mogli čuti. 

Dolazmo u močvarno izletište u Norinu, gdje su mladi voditelji restorana "Mate i Đuđa" Jure Taslak i Ivan Ilić uredili malo izletište. Ovdje prirodu i njene zvukove uistinu možemo osjetiti. Naši domaćini kažu tu ćemo pojesti predjelo. Pohane žabe s tartar umakom, domaći pršut, tri vrste domaćeg sira, povrće, masline, sve uzgojeno i spravljeno u krugu od 500 metara. Prava lokalna priča, a o okusima ne moram ni govoriti. 

Upoznala sam zanimljivo društvo žena, novinarki iz Metkovića s kojima je bilo jako ugodno razgovarati, ali i jednu kolegicu iz Dubrovnika, koju prije nisam poznavala, a ugodno me iznenadila svojom osobnošću. Neću spominjati ime, prepoznat će se.

Direktorica metkovske Turističke zajednice Magdalena Medar za objedom nam je ispričala neke zanimljivosti o Metkoviću, pa sam tako saznala da mu ime potječe od slavenskog plemena Metkovići i da ga tako i danas zovi svi starosjedioci, rivalski Opuzen zovu Misto, a Grad je samo jedan, Dubrovnik.

Mlada teletina s patatama ispod peke za nas kojima je jegulja prejaka, pa i ova restoranska "blaga" verzija. A za one gastro znalce pura s brujetom od jegulje. Bila sam uvjerena da su Mate i Đuđa supružnici, a dvojica mladića koji su nas dočekali njihovi sinovi. No nije tako; Mate i Đuđa su Mate Ilić i Davor Taslak (Đuđa), prijatelji koji su 1993. otvorili restoran i uspješno ga vodili 20 godina. 2014. predali su ga svojim sinovima Juri i Ivanu, koji su ponudu proširili i na pansion i na izletište, a imaju još puno planova za budućnost, no o tome drugi put. U restoranu rade i njihova braća i sestre, a i roditelji još pomažu, pa smo u kuhinji zatekli mamu Taslak, koja nam je sramežljivo rekla: slikajte brujet, ne mene.

Štrudel na kraju i jedva smo se digli sa stolica. Opraštanje s ljubaznim domaćinima i idemo dalje u Metković u posjet nedavno otvorenom Prirodoslovnom muzeju posvećenom pticama. 

Ispred muzeja prekrasan je mali vrt mediteranskog bilja ukrašen umjetničkim instalacijama, a u zgradi metkovske Vage, koja je nekad bila otkupna stanica Duhana za Neretvu i pola Hercegovine, dočekuje nas mlada pripravnica Paula Šunjić.

Njezino oduševljenje onim što nam je predstavljala svih nas je zarazilo, pa smo kao dječica neprestano pritiskali puce i slušali glasanje raznih ptica. Otvarali ladice i razgledali kukce, uvlačili ruke i raspoznavali oblike.

Prirodoslovni muzej u Metkoviću je interaktivan u pravom smislu te riječi, potiče znatiželju. Bogatu zbirku ptica i kukaca prikupio je orintolog Damir Rucner, djed poznate čelistice Ane Rucner, koji je bio zaljubljen u Neretvu i njezinu prirodu te je često sa suprugom u njoj i boravio te u suradnji s lokalnim lovcima prikupio zbirku, u kojoj je i primjerak pelikana koji je nekad živio na danas isušenoj laguni, jezeru Modrič na ušću Neretve.

Neretvanske ptice podijeljene su u tri kategorije, prema staništima: močvarne, one koje žive uz ušće i bočatu vodu te one krške na brdima poviše doline. Posebno mjesto zauzima crna liska, o kojoj često čujemo u crnoj kronici, jer je kao gastro specijalitet često love i izvan lovne sezone.

Pregled cijelokupne doline na interaktivnom ekranu uz savršene vizualizacije još je jedan impresivan detalj ovog muzeja koji svakako, uz onaj u Naroni, trebate posjetiti.

Vremena je malo, ne znamo koliko ćemo čekati na granici, pa moramo pomalo krenuti doma. U tišini razmišljam o činjenici da mi je sve do danas Neretva bila usputna stanica prema Splitu ili Mostaru, a njezina dva muzeja daleko su sofisticiranija i zabavnija od većine koje sam posjetila. Uz egzotičnu gastro ponudu s polja na stol i misterioznu močvaru s tršćacima, Neretva ima sve potrebno da postane utočište turistima koji traže i voljni su platiti autentičnost, kvalitetu i mir.

Posjet Neretvi za novinare organizirala je Županija Dubrovačko-neretvanska i razvojna agencija DUNEA s ciljem predstavljanja ponude restorana i pansiona "Mate i Đuđa", koji su ove godine dobitnici nagrade "Zlatna naranča" za najbolji primjer razvoja ruralnog turizma.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija