PUT OKO SVIJETA
03.06.2017 u 09:08

PUTOPIS iz Ukrajine: "Putin se prezire javno, možete kupiti wc papir ili otirač s njegovim portretom i riječima "obrišite noge"

Ukrajina većini nije na popisu destinacija koje žele posjetiti, a ako je i stavljena na taj popis – daleko je pri dnu. Ja sam joj odlučila dati priliku. Ova je država više od Černobila, ona je više od bivše sovjetske države, Ukrajina nije samo Krim, ili "sukobi na istoku" – iako, nažalost, između ostaloga jest i to. Ne toliko od straha zbog sukoba, koliko zbog nerazvijenosti cestovne infrastrukture i manjka vremena, odlučile smo posjetiti samo Lavov – grad smješten na zapadu Ukrajine, svega 2 sata autobusom od poljsko-ukrajinske granice.

Napisala: Josipa Iličić


komentara  1

Putovanje u Ukrajinu ponajviše se plaća vremenom, jer je to država dosta jeftinija od Hrvatske, a vrijeme je provedeno u njoj dragocjeno. Unaprijed smo upozorene na višesatna čekanja na granici, ali kako i mi imamo svoje granice i svoje sezone, to nam se nije učinilo osobitim izazovom. Ohrabrilo nas je što smo čekale samo sat vremena na ulazu u Ukrajinu, a taj nam je gubitak nadoknadila vremenska razlika od jednoga sata (Ukrajina se ravna po istočnovremenskoj zoni). Sreća nas je zato zaobišla pri povratku u Poljsku, odnosno na ulasku u EU. Tada smo provele pet sati na granici u autobusu punom Ukrajinaca koji trbuhom za kruhom i potvrdama o zaposlenju (ponekad i nevažećima) žele ući u Poljsku. Nakon toga je uslijedila dubinska kontrola. Na upit policajca tko ide raditi u Poljsku, samo smo nas dvije ostale spuštenih ruku.

Cijene u ugostiteljskim objektima, cijene namirnica i režija, transporta i drugoga barem su 50 % niže nego u Hrvatskoj. Zvuči dobro, ali to znači i niži životni standard. Prema jednom od istraživanja, Hrvatska je na 16. mjestu po kvaliteti života, a Ukrajina tek na 59. Tu su i problemi javnoga zdravstva, korupcije, stare infrastruktura, loše organiziranoga javnoga gradskoga prijevoza i sl. Prosječna plaća u cijeloj Ukrajini je otprilike 220 €, dok se samo u Kijevu penje do 360 €. Službena valuta je ukrajinska grivnja (100 kopijki je 1 grivnja), uvedena 1996. Omjer eura i grivnje jest 1:29, a 1 kuna je 4 grivnje. Kada obrok platite 200 grivnja (što se teško može dogoditi, ali zamislimo), mislite da ste dali puno više od 50 kuna. Jedina pogreška koju u Lavovu možete napraviti jest razmijeniti previše novca pa ga ne biti u mogućnosti potrošiti.

Kada smo stigle na lavovski autobusni kolodvor, mislile samo da smo pogriješile i da to ne može biti to. Nije valjda moguće da jedan grad s preko 700 000 stanovnika ima kolodvor gotovo na makadamu, a autobuse kakvih se ni Libertasov "drvenjak" ne bi posramio. Srećom, kolodvor nije oličenje grada, a sam Lavov nije isključivo crno-bijeli, već postoji čitav spektar boja između kolodvora i palača. Lavov je uz Kijev još od 13. stoljeća ukrajinsko političko i kulturno središte.

UNESCO je povijesnu jezgru grada 1998. uvrstio u popis svjetske kulturne baštine. Ponekad se grad naziva muzejom na otvorenom, a ja se više ne čudim zašto. Gradom se može danima šetati samo promatrajući velebna zdanja poput lavovske opere, zgrade sveučilišta, kraljevske vile s dvorištem, armenske katedrale i brojnih pravoslavnih crkava.

Ukrajina je raspadom SSSR-a 1991. proglasila nezavisnost, ali kao da se još uvijek pokušava riješiti ostataka komunizma i sovjetske vlasti pa se između ovakvih velebnih zdanja provlači bijedni javni gradski prijevoz, neuređene i prljave ulice, izbijaju oronule zgrade komunističke arhitekture. Netrpeljivost prema Rusima nije završila te 1991., ona je aktualna i stvarna, a sukobi na istoku države nisu samo mrtvo slovo na papiru. Putin se prezire javno, pa je tako moguće nabaviti suvenire u obliku wc-papira s Putinovim likom i vrlo uvredljivim opisom ili otirač s njegovim portretom i riječima na ukrajinskom "obrišite noge".

Prvi smo dan iskusile mržnju prema Rusima kada smo posjetila muzej stare ljekarne, a prototip "babuške" nas pratio sve do izlaza. Nakon što smo joj na pitanje odgovorile na ruskom, toliko se naljutila da bismo vjerojatno bile izbačene, da već nismo bile na izlazu. Početnička pogreška prevladana. Nakon toga ruski više nismo pokušavale govoriti, već smo radije govorile na hrvatskom "s ruskim naglaskom" i razbacivale se s 10-ak ukrajinskih riječi koje smo u međuvremenu naučile. Odnos prema ruskom jeziku nevjerojatno je zanimljiv jer dok smo u Lavovu gledane ispod oka zbog poznavanja ruskoga, na istoku države bismo se puno bolje provele. Ondje se preferira ruski jezik, bez obzira na političko opredjeljenje i potporu Putinu koju većinom nema ni na istoku države, a malo tko koristi ukrajinski iako svi znaju oba jezika. Povijesne su okolnosti utjecale na to da se na istoku koristi ruski i da to bude današnja Ukrajina.

Željele smo iskusiti pravi domaći način života pa smo umjesto restorana za turiste odabrale objekt nalik restoranu, štoviše menzi, ali u svakom slučaju samoposlužni restoran s nasmiješenim sredovječnim tetama za šankom koje viču kad ti je jelo spremno kako bi došao po njega. Probale smo boršč i peljmene iz pjata oslikanih cvijećem i za obrok dale ni 10 kuna. Ovaj odabir mjesta omogućio nam je i neponovljivo ukrajinsko iskustvo u kojem društvo u srednjim godinama za stolom do nas vadi votku iz džepa jakne i časti se nakon obroka, a tete za šankom ni da trepnu. S druge strane našega stola, je opet, tipični istočni Slaven oduševljen što su turisti u obliku dviju Hrvatica u gradu zasipao imenima hrvatskih nogometaša počevši od Šukera i Prosinečkoga sve do Srne i Modrića.

Osim boršča i peljmena, definitivno treba probati vožnju maršrutkom – što je jedna vrsta javnoga gradskoga prijevoza. Ta vožnja stoji 4 grivnje (što je 1 kuna!). Nije da vožnja maršrutkom puno više od toga vrijedi, ali je ipak vožnja. U takav oblik prijevoznoga sredstva definitivno ne bih ušla bez pratnje nekoga od lokalaca.

Prvi razlog je taj da maršrutke nemaju raspored vožnje. Postoje rute s brojevima autobusa, ali nikad ne znaš kada koji očekivati. Najbolje je stati na stanicu i biti uporan. Zatim, to su zapravo minibusevi ili kombiji vjerojatno iz vremena od prije osamostaljenja – koji ako ikad stanu, više nikada ne bi krenuli – i koji su puni kao desetka ljeti u podne. To te ipak ne može spasiti od plaćanja karte. Ako si ušao na druga vrata i nisi platio, vozač neće krenuti dok mu se ne plati – jer on uvijek zna koliko ljudi ima u svojoj maršrutci. Ako je gužva pak tolika da se čovjek ne može probiti do vozača, on jednostavno da svoje 4 grivnje prvoj osobi do sebe, ona će proslijediti sljedećoj i tako sve do vozača, pa ako je potreban kusur, i to će se uredno vratiti osobi koja je platila kartu. Ne trebam ni spominjati da fizičke karte nema.

Sudjelovati u preuzimanju grivnja u maršrutci uz riječi: "proslijedi" i predati ih dalje prema vozaču – neprocjenjivo. Osim maršrutki Lavovom kolaju i tramvaji te trolejbusi u kojima karta postoji i mora se poništiti uporabom sile na malom stroju s polugicom ispod koje se umetne karta.

Ukrajina nisu samo ni babuške, votka, ostatci bivših komunističkih samoposlužnih restorana ili maršrutke. Ukrajina je puno više od svoje nedavne prošlosti.

Posljednji smo dan birale između izleta na Karpate i etnomuzeja na otvorenom. Odlučile smo se za muzej jer smo tako još uvijek pola dana mogle provesti u gradu. Muzej na otvorenom je bio pravo iznenađenje. Na 60 hektara prostire se muzej s originalnim spomenicima arhitekture prenesenima ponajviše iz zapadnih dijelova Ukrajine - s Karpata. Eksponati su podijeljeni u 6 zona po geografskom položaju i predstavljaju autentične primjerke karpatske ne samo arhitekture već i kulture u cijelosti jer su neka drvena zdanja crkve, u nekima su škole, mlinovi, muzeji glazbala, tkaonica, a na otvorenom se mogu vidjeti košnice, streljana, staje i slično. Ulaz u ovaj sadržajem bogat i jedinstven muzej stajao nas je svega 50 grivnja, što je oko 10 kuna. Uz ulaznice smo dobile i puno lijepih riječi o Hrvatskoj, a u svaku od kućica koju smo posjetile bile smo dočekane s osmijehom jer smo iz Lijepe Naše. Hrvatska je riječ koja nam je otvarala vrata i ondje gdje nismo smjeli ući, pa često i bez naplate ulaza. Hrvate Ukrajinci smatraju "bratskim narodom", "narodom koji je sišao s Karpata", "narod koji je iz Bijele Hrvatske otišao na more".

Došlo je vrijeme i da se oprostimo od Lavova te smo prepune doživljaja vratile svoje satove na staro i ostavile Ukrajinu iza sebe. Naravno da postoji i "turističkiji" obilazak Lavova od našega, ali smo se mi povele za onom koja vrijedi svugdje "dok si u Ukrajini, ponašaj se kao Ukrajinac" i nismo požalile. 






KOMENTARI / Komentiraj
   
   

u





Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija