PUT OKO SVIJETA
15.04.2017 u 08:54

PUTOPIS Tamare Luković: Poljska i Baltičke zemlje - snovi na putu do Madagaskara

Ovaj putopis započet ću citatom: “Remember Your Dreams” (Sjetite se svojih snova). Pitate se zašto? Pa, eto jednog kišnog zagrebačkog dana, čekajući vizitu, koja je kasnila, u jednoj od bolnica, tratila sam vrijeme gledajući TV.  Na programu je bila dokumentarna emisija o Tallinnu - glavnom gradu Estonije. Dokumentarac snimljen u kasno proljeće prikazao je bajkovito šarenilo grada, koji sam odmah poželjela posjetiti. Društvene mreže točnije Facebook, učinile su san željom, a želja se ostvarila desetodnevnim putovanjem, na koje sam krenula sama s košarkaškim ruksakom, posuđenim od mlađeg sina. Sama sebi sam rekla: “ti to možeš” i krenula na putovanje dugo 5.500 kilometara kroz Poljsku, Baltičke zemlje, Skandinaviju i Finsku.

Napisala: Tamara Luković


komentara  0

Putovanje je organizirala jedna agencija iz Zagreba, koja slovi kao agencija za mlade, željene dobrog putovanja po izuzetnim cijenama. Iako ne spadam baš u tu dobnu skupinu, svjesna svojih godina, ipak sam odlučila otputovati i ostvariti svoju želju.

Iako nikad nisam spavala u hostelima, a putovanje autobusom na relaciji Dubrovnik-Zagreb smatrala sam “kaznom”, ovaj put činio mi se sudbonosnim, privlačnim, izazovnim. Naravno i cijena je bila prihvatljiva. Shvatila sam sa da moram pobijediti sve svoje strahove, sumnje, predrasude i krenuti na moje putovanje života, bar za sada, dok ne dođem do Madagaskara.

Na autobusnom kolodvoru počelo se okupljati šaroliko društvo. Čulo se tu svih dijalekata Lijepe Naše od dubrovačkog, međimurskog, primorskog, dalmatinskog pa do nezaobilaznog hercegovačkog i slavonskog govora. Vožnja kroz Hrvatsku, Mađarsku i Slovačku do prvog odredišta, Poljske.

Poljsku susrećemo na mjestu gdje bi se svaki čovjek današnjeg svijeta trebao naći s razlogom i zapitati se : ZAŠTO? Naravno to je spomen muzej i mjesto na kojem je bio najveći  koncentracijski logor Birkenau – Auschwitz  u kojem je ubijeno 1.100.000 ljudi.

Prostranstvo jeze, tuge, straha, patnje, poniženja, mučenja, silovanja... zbog kojeg je na osuđeničku klupu svijeta sjeo samo Rudolf Hess, upravitelja logora.  On je 1947. osuđen na smrt i pogubljen dok su Mengele i  drugi zločinci pobjegli pravdi. Podatak da je samo 10 posto nadređenih njemačkih vojnika i osoblja ovog logora bilo osuđeno za zločine, pravdu proglašava mrtvom. Ali ostavimo rat, jer smo ga na najgori način i sami proživijeli i doživjeli. Kao i tada i danas svjetska politika, mjesta razaranja i logore ne smatra značajnim niti pravovremeno djeluje u sprječavanju zločina.

Prostranstva tuge ostavljamo iza nas i stižemo u Krakow.

Grad u južnoj Poljskoj jedan je od turističkih bisera ove zemlje, a prema legendi osnovao ga je vojvoda Krak, ubivši zmaja na obali rijeke Visle, gdje i danas postoji Zmajeva špilja i spomenik zmaju, pored kojeg klinci voze bicikle, a labudovi se prave važni.

Krakow se oduvijek smatrao kulturnom prijestolnicom Poljske, zbog svoje ljepote te inteligencije s poznatih krakowskih sveučilišta i akademija. U gradu su dijelovali mnogi renesansni umjetnici pa se stječe dojam kao da šećete nekim talijanskim gradom, recimo Veronom ili Firenzom.

Krakow je bio značajan trgovački centar stoga je u gradu živjelo mnogo Židova pa je jedna od prvih sinagoga Europe izgrađena upravo tu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Krakow je bio sjedište njemačke okupacijske vlasti u Poljskoj, gdje su židovske i poljske intelektualce posebno s krakowskog sveučilišta zatvarali i ubijali. 1978. Krakowski nadbiskup je postao i Karol Wojtyla, papa Ivan Pavao II, a iste godine je povijesna jezgra ovog grada upisana na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Glavni trg izgrađen još u srednjem vijeku, najveći je trg u Europi. Divno je bilo provesti popodne ispijajući kavu i gledajući u remek djelo Igora Mitoraja – skulpturu ljudske glave, a u isto vrijeme biti i dio seta filma, koji se upravo snimao na trgu.

Nakon odmora u Krakowu uputili smo se u Rudnik soli – WIELICZKA – koji se također nalazi na popisu UNESCO-ve svjetske baštine. Riječ je o kapelici i katedrali 120 metara ispod zemlje i jedinstvenom rudniku koji se proteže tunelima dugim 330 kilometara, dakle kao od Zagreba do Dalmacije. Pješačka ruta od 15 kilometara prirpremila nas je za ostatak puta. 

Varšava je sve ono što nisam očekivala. Prostrana, bogata, moderna, lijepa i vesela. U njoj se zapravo na najbolji način vidi velika industrijska i gospodarska ekspanzija Poljske u Europskoj uniji, a ima i svoj vlastiti „novi Manhatten“, kako domaći zovu “novu Varšavu”.
Moram se vratiti u povijest i napomenuti da je u Drugom svjetskom ratu osamdeset posto grada bilo potpuno sravnjeno sa zemljim, a da je od židovske zajednice i Getta ostala samo jedna ulica.

Gledajući Varšavu danas, sasvim sam sigurna da ću se ubrzo vratiti i provesti u njoj neko duže vrijeme, jer ipak sam propustila obići jednu od najdomljivijih građevina Varšave, zgradu tj. Palaču kulture i znanosti. Impozantna građevina izgrađena je u vrijeme kad je Poljska bila pod snažnim utjecajem SSSR-a, a bila je svojevrsni Staljinov dar Varšavi. Zanimljivo je kako su u vrijeme komunističkog režima u ovoj zgradi tajni koncert održali i Rolling Stonsi i to u  jednoj od dvorana i soba kojih ima 3 tisuće, a iz svake puca prekrasan pogled na grad i Poljsku, jer ovo je ujedno i najviša građevina u državi visoka 231metar. U Varšavi se osjećaju utjecaji i zapadne i istočnoeuropske kulture. To je moderna metropola u kojoj se mogu vidjeti brojni stilovi arhitekture od gotike, baroka, klasicizma i socrealizma do suvremenih građevina. Prepuna je ugodnih restorana, barova, odličnih trgovina i zato dobar odabir u svako godišnje doba.

Put nas je odveo dalje, prema planu, do Litve i Vilniusa. Vozimo se kroz noć, otežano. Naime poljske regije su najbolje iskoristile sredstva iz EU fondova  na regijonalnoj/lokalnoj razini. Poznati su po kompetenciji, a slijedom toga prema Litvi se trenutno europskim novcima gradi jedan od najmodernijih autoputeva, naravno bez farbanja tunela i otimanja kamenja s odmorišta. Zajednička vizija razvojne politike je u širem nacionalnom kontekstu Poljske. Nakon autocesta, najviše se ulaže u zdravstvo, infrastrukturu, inovacije, turizam, kulturu, zelenu energiju. 80 milijardi eura europskog novca u 10 godina i  temeljita 10-godišnja reforma Poljske, nameće nam pitanje, gdje smo bili mi do sad?

Vratimo se autoputu, svitanju, nepreglednim šumama i malim zemljama i njihovim tužnim sudbinama. Litva je pusta, kuće su razbacane po putu, bez seoskih središta, a ljudi nekako bez vlastitog nacionalnog osjećaja. Razlog tome su stoljeća gaženja i zatiranja zemlje i naroda od strane Rusije, Njemačke i Poljske pa nije čudo što je ovo zemlja s najvećim postotkom samoubojstava, velikim udjelom alkoholičara, zemlja kojom vlada kolektivna apatija.

Ipak i u Litvi ima čarobnih mjesta kao što je TRAKAI povijesno-nacionalni park. Okružena nepreglednim jezerima Galve, šarenim drvenim kućama, rivijerom u nastajanju, apartmanima koji se grade, mirom i tišinom koja očarava, gledam i razmišljam o proljeću i zelenilu koje se budi s dolaskom ptica, a u toj ljepoti smješten je i romantični dvorac od opeke. Prava ljubavna priča, prepuna romantike.

Put nas vodi u Vilnius, grad bogate arhitekture i još jedan u nizu naših odredišta pod zaštitom UNESCO-a u kojem je zanimljiva Katedrala sv. Stanislava i Vladislava. Zapanjujuće skupi dućani svjetskih marki i skupocjeni automobili koji prolaze kroz grad u suprotnosti su s oronulim kućama i pročeljima u pokrajnim ulicama povijesne jezgre.

Najdojmljiviji dio Vilniusa je samoproglašena republika UŽUPIS s jedinim tibetanskim trgom, van Tibeta. U doslovnom prijevodu “Republika s druge strane rijeke”, često se uspoređuje s Freetownom (Slobodnim gradom) Christiania u Kopenhagenu. To je mjesto gdje vladaju umjetnici, kojih ovdje stalno živi oko 1000. Imaju vlastiti ustav, upravu, valutu i zastavu, a samostalnost su proglasili 1997. Tada su sebe imenovali  novom vrstom ljudi “homoartisticus”. U naselju je i skulptura Isusa Krista s ruksakom na leđima, koja ga opisuje kao prvog svjetskog putnika.

Nakon Vilniusa  vraćamo se u naš živopisni autobus i ponovo krećemo na vožnju dobrim cestama prema još jednoj Baltičkoj zemlji, Latviji i njenom glavnom gradu, Rigi. Smješteni u samom srcu grada novom, modernom hostelu, bježimo u noć hladnih ulica Rige u potrazi za zabavom. Ljudi se ovdje ne gledaju direktno u oči jer je to domaći tumače kao poziv na flert ili još gore kao agresiju. Treba paziti i na gestikulaciju rukama, jer ni to ovdje nije baš uobičajeno.

Riga je stari lučki grad smješten na rijeci Daugave koja prolazi središtem. Prepun je mostova koji šareno svijetle u noći, a po danu je veliki trgovački centar, koji je kroz povijest bio član HANZE  te je razvio trgovačko-političku uniju sjeverne Njemačke i Baltika. Jutarnja šetnja, kupovina po dućanima i marketima na trgovima, ostavlja dojam jednog sigurnog i mirnog grada s lijepim starim središtem. Istaknut ću „Kuću Crnoglavih“ sagrađenu u 14.stoljeću za potrebe gradskih čelnika i trgovaca, koja ima najveću kolekcijom srebrnih predmeta na svijetu.

Nakon nekoliko hostela, dolazimo u Tallinn, glavni grad Estonije. Odsjeli smo u hotelu u centru grada. Dolazim u svoju bajku, dolazim u grad zbog kojeg sam krenula na ovaj put. Tallinn voli žene, to se vidi posvuda, na ulasku u stari dio grada dočekuje nas na desetine cvijećarnica  u nizu, punih predivnog šarenog i mirisnog cvijeća.
Tallinn je bajka boja, šarenih kuća, vrata, kostima, fasada, turista iz cijelog svijeta, novih galerija, otmjenih restorana, visokih nebodera, najljepših žena (po glavi stanovnika imaju najviše top-modela), ali i elegantnih muškaraca. Nakon razgledavanja grada, odlazim na večeru, pod dojmom ruske katedrale Alexandra Nevskog, utvrda, ali i spomenika jednoj od najvećih pomorskih tragedija današnjice, koja se dogodila u blizini Tallinna 1994., a u kojoj su poginule 852 osobe. Restorani su puni, na preporuku dolazim u Pegasus gdje se uz pristupačne cijene jede dobar losos, haringa i deserti koji su gastronomska čuda. Uživam u Tallinnu, u toj baltičkoj ljepotici, novoj silicijskoj dolini Europe, i razmišljam o uzimanju e-državljanstva koje nude svima.

Iz Tallinna smo krenuli trajektom preko Finskog zaljeva kroz Finsku, a potom opet trajektom za Stockholm pa dalje prema Norveškoj, zemljama bez većih ratova, zemljama LAGOM-filozofije. O tome čitajte slijedeći tjedan.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija