PUT OKO SVIJETA
25.02.2017 u 10:45

Životni putopis Joza Jozipovića: kako se "mali iz Grada" navikao na život na Otoku

Znam da ste vjerojatno za neudobnim stolicama i stolovima i usput ste vidjeli ovaj naslov i odlučili pročekirati što to mali iz Grada radi "vanka". Vole ljudi ove tekstiće, kaže mi prijatelj novinar. Ovo što slijedi, malo više je od samog putopisa. Životoputopis. Možda će mi tok misli katkada zalutati, nemojte zamjeriti. Možda ću nekad i pokušati dati svoj uvid u situaciju, nemojte zamjeriti. Mladost - ludost. A ludosti nekad treba više nego što mislimo.

Napisao: Jozo Jozipović


komentara  0

British Air, 13.01.2017., 12:55.
Stjuardesa žurno traži osobu koja je ostavila ruksak u njihovom prtljažniku. Ne želim se javiti da mi ga ne vrate jer će mi onda bit tijesno nogama. Evo tog trenutka sam već znao da će ovo biti jedna velika igra.  Plan je bio sljedeći, London pa Sunderland - finalno odredište na tko zna koliko. Životoputopis, rekoh.

Hajdemo prvo od početka. London, centar centara. Camden, Soho, Notting Hill, Hyde Park, Trafalgar i Leicester Square. Obavezno. Camden je bio i zauvijek će ostati dom sve divote koje je Amy Winehouse za svog života stvorila, ali isto tako i dom najboljem marketu u gradu. Ako želite vidjeti najviše različitosti na jednom mjestu, trk u Soho. Hyde i Regent Park mjesta su za opuštanje i bijeg od gradske vreve (ironično, u red su grada). Desetak dana Londona - devet sunčanih, značilo je jako puno obilazaka. Definitivna preporuka je Tate Modern koji se nalazi na samoj Temzi. Toliko ljudi, toliko umjetnosti. Sretna djeca, još sretniji roditelji. Čista sreća u malom.

Tips and tricks: Oyster - bog i batina podzemnog života. Mislim da čak postoji i stara latinska, u slobodnom prijevodu Oyster - početak i kraj. Mislim, nisam siguran. Čisto da bude jasno, Oyster je kartica za prijevoz podzemnom - popularno zvano Tube. Na početku komplicirani sistem par dana nakon boravaka u Nottin Hillu postao je "komad torte" za upravljati s njime. London je podijeljen u zone, pa sukladno s time i karte za metro drugačije su cijene ovisno o duljini puta. Kako god okrenuli, naš Libertas na kraju ispadne ko sir iz Neuma. Skoro đabe. Kad malo bolje razmislim, cijeli život Hrvata u rodnoj mu domovini naspram Londre jesu bosanski cigari nasuprot našima. Jeftiniji. Ali da, brzo gore i često duhan ispadne iz rizle.

Govoreći o tome, ima i ona narodna: "Sine kud ćeš gorika, opelješit će te. Nije ti to ko tu. Skup je to sport!" Istina, iiiistina. Ali mjesto na kojem se nikad nećete osjećati sami. Mjesto na kojem se odvija život Europe, mjesto s toliko duše da je jednostavno nemoguće ne dobiti neku vrstu emocije koje nudi. Sve što je potrebno je samo stati, na jedno uho slušati uličnog svirača koji dere po Beatlesima, na drugo zarazan britanski humor koji se ori Picadillyjem, pogledati lijevo kvazi sportaša koji pokušava zaraditi trikovima s loptom i okrenuti pogled na desno i samo vidjeti to more ljudi koji uživaju u nekoj neopisivoj konekciji. Jedini sport koji bi htio skupo platiti.

Nemojte se zavarati, London nudi, ali i uzima. Na vama je koliki ćete omjer dogovoriti kad sklapate ugovor. Ima još jedna stvar u kojoj se ne smijete zavarati, London nije Velika Britanija. Velika Britanija je potpuno drugačija priča, imamo vremena, samo opušteno.

Bilo je to prije mjesec dana, otada pa do dana današnjeg preselio sam se u grad na sjeveru, u kojem ću provesti još najmanje 11 takvih. Sunderland.
Prvoligaš Premiera, časno brani dno ljestvice. U Sunderland sam došao noćnim busom iz Londona. 500 km, 6 sati vožnje, 7 funti jedan smjer. Ne, nije isto ko Croatia Bus za Zagreb. U Nationalu imaš svoju utičnicu za struju, kožna sjedala, moraš se vezati po propisima. I ne staje se svako dva sata, jer WC u autobusu uistinu funkcionira.

Nakon lagane vožnje, iskrcaj u nepoznato. Lagani šok u rano jutro, pola 6. E moja Milena, da si mi rekla prije godinu i pol da će moji tabani dotaknut ovo tlo, pošteno bi ti se nasmijao. Moja dva kufera i ja krenuli smo prema adresi stanovanja. Ništa drugo nisam ni očekivao. Sigurno znate o čemu vam govorim, gledali ste britanske crnohumorne filmove i serije. Male kućice istog plana, u redu, vrata do vrata jedna do druge, i moj broj 29 u sredini. Idilična divota. Zamišljeno, ostvareno! Živote u UK-u, započni.

Sad naravno na red dolazi papirologija. Upis na fakultet. Otvaranje bankovnog računa. Ugovor za stan. Ispunjavanje papira za radnu dozvolu. National insurance number, zamjena za naš OIB. Koliko god da vam one reklame izbjeglih Slavonaca u Irsku zvuče primamljive i "piece of cake" stila, vjerujte mi, nije sve toliko lagano i bajno.

Sunderland je "mali" gradić na sjeveru Ujedinjenog Kraljevstva s punih 310 tisuća stanovnika. Točnije, spada u regiju Tyne i Wear, zajedno sa Newcastleom. Specifičan mali gradić, rekao bih. Koliko god da je drugačiji od Londona, ima i Sunderland svoju dušu. Sunderland je klasična Velika Britanija. Mali centar grada, a ustvari jako veliki grad. Mali broj ljudi na ulicama, a ustvari jako veliki broj stanovnika. Ljudi tu ne žive balkanskim načinom života, Sunderland nema svoj DOC u kojem se popiješ dvije kave u toku radnog vremena. Ljudi tu s posla ravno idu svojim kućama. Nemaju potrebe za velikim centrom, velikim kafićima i terasama. Sam sebe grizem za jezik već mjesec dana jer još uvijek ne mogu prijeći preko toga da ne mogu s guštom popiti kavu i zapaliti cigar. Naviknut ćeš se Jozo, ima vremena. U zraku grada se osjeti atmosfera Sjevera, ako me možete shvatiti. Hladan zrak i tople ljudske duše. Čovjek ne može uopće pojmiti koliko ga riječi popu "dušo, dragi ili srećo" od strane prodavačice/konobarice mogu učiniti posebno sretnim.

Razlog zbog čega sam ustvari došao po svoju porciju veselog sjevera je diplomski studij medijske produkcije za film i TV na sveučilištu u Sunderlandu, sveučilištu s 20 tisuća studenata sa svake točke na koju uperite na globusu. Prva i glavna razlika, referada. Zaposlenici referade nisu ljuti/nervozni/PMSovani/gladni/žedni 99 posto vremena. I rade cijeli dan. Čudesa.

Druga razlika, ljudi zaista grizu. Nema više sutra neću na predavanje, preksutra bi mogao na kavu, pa ako zazove netko u menzu preskočit ću seminar. Svi su na vrijeme, svi uzimaju bilješke, ne samo prvi red. Sudjelovanje i konverzacija s profesorom su na apsolutnoj razini, ali to se i očekuje od studenata. Pristup informacijama, protok znanja i prijateljski odnos profesor - student po meni su samo neki od dijelova šire slike.

Kad podvučem crtu nakon mjesec i pol života na Otoku do sad, nije loše. Dapače. Još jedna energija koju čovjek ne može dobiti na našem dragom poluotoku. Balkane, znam da si ovaj stih čuo previše puta, ali ovaj put ti to zaista i želim. Budi mi silan i dobro mi stoj.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija