PUT OKO SVIJETA
28.01.2017 u 10:01

PUTOPIS Mara Konjevoda po Južnoj Americi (2): na brazilskoj Copacabani u điru su tange

Nakon Argentine i Urugvaja, muško društvo iz Grada nastavlja svoje putovanje u Čile i Brazil - dojmove s "ekspedicije" zapisuje Maro Konjevod. Vino, lijepe žene, čedni poljubac u desni obraz otkrio je običaje i toplinu Južne Amerike, ali se i još jednom potvrdilo kako je svijet mali - u Santiagu su upoznali mladića koji je nosio "Jugovu" majicu i znao sve o "Jugu", na čijoj je utakmici u Gradu i bio. Na čuđenje prolaznika, čak se i zapjevalo - "tres, tres, trese se...".


komentara  0

MENDOZA - argentinski Peljašac s bilijun litara vina godišnje

Dolazak iz Buenos Airesa u  Mendozu koja se nalazi na istočnoj obali Argentine "uzeo" nam je 13 sati putovanja autobusom. Vozeći se izuzetno luksuznim autobusom tvrtke Andesmar to nismo ni osjetili. Super udobna sjedišta koja se mogu transformirati u potpuno ležeći položaj, kušini, dekice, mogućnost gledanja filmova, surfanja i slično, zavjese kojima se sa svih strana možeš separirati, ukusni obroci, topli napitci i zalogajčići - ovo su putovanje napravili iznimno komfornim (90 dolara po osobi ) i dali nam mogućnost da stignemo na našu novu destinaciju svježi, odmorni i spremni za nove izazove.

Područje pokrajine Mendoza smatra se najblagorodnijim područjem vinove loze u Argentini. U cijeloj pokrajini nalazi se oko 1000 vinarija od kojih gotovo nijedna ne proizvodi manje od 1.000.000 litara vina godišnje. Ta regija bilježi uvjerljivo najbolje rezultate u količini proizvedenog vina u Južnoj Americi od čega je većina vrhunske kvalitete.

Nismo propustili priliku obići neke od najpoznatijih vinarija u regiji  Lujan de Cuyo udaljenoj oko 30 minuta vožnje od grada Mendoze.

Vinarija Dominio del Plata je moderno zdanje impresivnog izgleda. U pozadini prekrasnog imanja vide se Ande čiji potencijal koriste svi vinari u smislu opskrbe vodom, snijeg koji se otapa s Anda sustavom kanala dovodi vodu u akumulirana jezera koja su neprocjenjivo važna u ovim relativno sušnim područjima. Njegovani  travnjaci, nasade cvijeća i palme nalaze se ispred nepreglednih plantaža vinove loze. Sve je vrlo uredno i simetrično.

Na imanju postoji nekoliko kušaonica vina različitih veličina koje su odijeljene jedna od druge i domaćini u isto vrijeme mogu primiti nekoliko grupa turista.

Degustacija vina nije klasično osmišljena, prezenteri se maksimalno trude animirati goste djelujući interakcijski.
Ispred svakoga od nas uz nekoliko luksuznih čaša servirane su nakupine čipsa, rikule, svježeg sira i karamela. Prije ispijanja dragocjenih kapi nove sorte  vina, sugerira nam se prethodna konzumacija snacka ili namaza, kako bi ocijenili uz što vino najbolje ide i koju aromu imamo u ustima nakon sljubljivanja preporučenih supstanci.

Vinarija Decero je spoj tradicionalnog i modernog. Uživali smo u u sjajnim vinima: Malbec, Syrah i Pinot Noar .
Obišli smo i Nacionalni muzej vina u Taipu, 15 km južno od Mendoze.

Završio je naš posjet Mendozi i krenuli smo prema Santiagu. Koristili smo autobus koji je bio nešto lošijeg standarda od prethodnog, ali je i takav komfor neusporediv s bilo kojim sličnim na našim prostorima. Ovome smo se posebno veselili jer nas je ovaj dio puta vodio kroz Ande do nadmorske visine od 3200 metara što je zvučalo i avanturistički.

Inače, ova ruta prema Čileu, odnosno Santiagu  prohodna je samo četiri mjeseca u godini.

I zaista, prolazak kroz Ande bio je iznimno uzbudljiv i neobičan. Cesta je prilično uska i vijugava, prepuna serpentina, uz to vlažna, a vidljivost ograničena zbog gustih oblaka. Dosegnuvši najveću točku od 3200 metara počinje strmoglavo spuštanje koje nije ugodno, reklo bi se čak i  prilično zahtijevno za manje hrabre osobe. Oteo bi se u autobusu poneki uzvik za vrijeme spuštanja, ali naš vozač je djelovao vrlo vješto i sigurno.

ČILE - "skidaj se do gola"!

Približili smo se čileanskoj granici. Izlazak iz autobusa, svrstavanje u red sa kuferima pored sebe, približavanje pasa koji njuše tovarni prostor i naše stvari, strogi pogledi policajaca i egzotika samog graničnog prijelaza, sugerirala nam je ozbiljnost situacije.

Ovdje su pregledi vrlo temeljiti, prvo kufer, osobne stvari u ruksaku ili torbici, pa onda sama osoba podvrgavaju se opsežnoj kontroli uz nekoliko prolazaka kroz rentgenske kontrolne točke, postavljaju se i pitanja o razlogu ulaska u Chile i slično. Ako nije ništa sumnjivo, slučajnim odabirom iz svake grupe se bira po jedna ili dvije osobe koje se odvajaju i doslovno ih se "skida do gola". Očito da ovdje cvjeta krijumčarenje opijatima koje se pokušava prevenirati na svaki mogući način .

SANTIAGO - i Čileanci nose majice VK Juga

Evo nas konačno u Santiagu. Po izlasku iz autobusa nevjerojatnom brzinom su nam prišli razni tipovi nudeći koješta, od čega smo samo razumjeli riječ taksi. Istodobno, uz nas se stvorio policajac i izvukao nas iz tog grotla, organizirao nam taksi te dao neke korisne informacije i upute. Uz niti malo reprezentativan izgled autobusnog kolodvora, ova epizoda nije nam baš ulila osjećaj sigurnosti. Ulaskom u grad i približavanjem centru uz izuzetno ljubaznog taksistu s kojim smo pokušavali komunicirati služeći se našim oskudnim  španjolskim, osjećaj je bio sve bolji i bolji. Ovdje gotovo svi s velikim poštovanjem spominju Mirka Jozića koji je bio dugogodišnji trener renomiranog nogometnog kluba Colo colo, a na listi popularnosti slijedi i Mirko Filipović – Cro cop.

U Santiagu smo se smjestili u apartmanima u samom centru. Apartmani se nalaze u omanjem neboderu, vrlo su prostrani i dobro opremljeni. Doručak je uključen u cijenu i služi se u obližnjem restoranu. Cijena od 90  dolara za ovakav standard smještaja doima se i više nego korektnom.

Santiago je lijep, uredan i vrlo moderan grad. Pored niza kulturno povijesnih znamenitosti koje odskaču atraktivnošću, stilom i ljepotom (Teatro Municipal, Biblioteca Nacional de Chile, Basilica del Salvador, Palacio de la Moneda i impozantna Metropolitan Cathedral), brojnih skulptura i velikog broja muzeja  pažnju zaokuplja i naglašeno urbanizirani dio grada sa visokim neboderima, staklenim pročeljima i tornjevima koji su vrlo lijepo strukturirani i uklopljeni u prostor. Ubrzana urbanizacija i modernizacija grada potencirana je i katastrofičnim posljedicama potresa iz 2010. koji je pogodio Čile te oštetio ili potpuno devastirao mnoge nastambe u Santiagu.

Nismo propustili posjetiti Gran Torre Santiago u centru Costanera, luksuzni neboder s tornjem visokim 300 metara. Rijeke turista hrle doprijeti na najveću građevinu Južne Amerike odakle se zaista pruža nesvakidašnji pogled. Mnogi tu borave satima čekajući zalazak sunca kako bi napravili što spektakularniju fotografiju. Iz ove perspektive Grad okružen sniježnim vrhovima Anda djeluje još grandioznije.

Razgledanje Santiaga uglavnom smo obavili na klasičan način autobusom (hop on – hop off ). Opet smo imali izuzetno povoljne vremenske prilike koje su pomogle  koncentraciji  u praćenju audio vodiča na engleskom jeziku, općoj percepciji viđenog i neumoljivoj produkciji kvalitetnih fotografija. I onda, na jednoj od autobusnih stanica Željan je zamijetio čovjeka koji je ušao u autobus u majici VK Juga. Dobio sam mandat da ispitam ovu situaciju. Došao sam do mladog čovjeka i pitao ga za povijest majice rekavši da dolazim iz Dubrovnika.

Oduševljenju nije bilo kraja jer smo naletili na Brazilca,  jednog od najboljih prijatelja Felipe Perrone - a, koji je to jutro došao iz Rio de Janeira na jednodnevni izlet u Santiago u pratnji supruge.

Brazilac zna puno o  "Jugu", bio je u Dubrovniku, nazočio je lani Final 6-u u Budimpešti, i gle čuda, bio je u gledalištu tik do našeg Željka s kojim se, nakon prepoznavanja, srdačno izgrlio i izljubio. Potom se zapjevalo "Tres, tres, trese se k'o u Juga dirne se … ".
Zamislite, sve ovo dogodilo se u gradu od 7,5 milijuna, sa širom okolicom 16 milijuna stanovnika. Zaista je svijet mali!

U Santiagu smo bili u nekoliko odličnih restorana. Ipak, peruanski restoran i njihova nacionalna kuhinja zavrijedili su najveće ocjene. Santiago je uz ostalo ponudio i primarnu vizualnu ugodu. Ovdje definitivno obitavaju najzgodnije žene na ovim prostorima, a uz to su i modno  najosvještenije.

VALPARAISO i VINA DEL MAR - poljubac u desni obraz

Poludnevnom izletu u Valparaiso i Vina del Mar prethodio je moj dogovor sa zaposlenicom agencije s kojom se susrećem prvi put. U dogovoreno vrijeme prišla mi je mlada i izuzetno zgodna djevojka s osmjehom od uha do uha, privukla me k sebi i poljubila u desnu stranu obraza. Smionu, dominantnu, ali i neobičnu prisnost nisam pridavao ljepoti mojih vjeđa ni šarmu sijedih uvojaka, no dobar osjećaj odložio je potrebu za analizom njezinog postupka.

Potom smo naručili kavu i dogovarali detalje izleta. Po okončanom dogovoru zamolio sam konobara da naplati račun, no ona se odlučno usprotivila i krenula prema blagajni. Nakon obavljene transakcije došla je do mog stola, pozdravila se sa mnom i opet me poljubila. Nedugo zatim i ja sam odlučio otići iz kafića, pozdravio sam konobara i izašao, ali je on potrčao za mnom i kazao da nije plaćena moja kava. Usput sam od njega saznao da je u Čileu običaj uz rukovanje poljubiti osobu u jednu stranu obraza neovisno o tome da li se znate ili ne i da li vas veže privatni ili poslovni interes.

Krenuli smo prema Valparaisu udaljenom 110 km od Santiaga.To je izlet koji su nam mnogi preporučili i tu smo imali najmanje dilema kada smo radili program ove turneje. Nadomak samog Valparaisa kratko smo se zadržali u najpoznatijem čileanskom ljetovalištu Vina del mar kojega karakterizira predivna plaža na koju su naslonjeni brojni hoteli. Plaža pruža ugodu sunčanja i bavljenja sportovima na pijesku, ali nipošto kupanja, ovdje je temperatura mora 12 stupnjeva Celzijusa tijekom cijele godine.

Valparaiso je jedna od najznačajnijih luka u Čileu koja je do otvaranja Panamskog kanala imala veliku važnost. Grad je okružen brežuljcima koji su sa obalnim područjem povezni povijesnim žičarama. Trošne i uske žičare putem tračnica savladavaju vrlo strme dionice, vožnja je izuzetno spora i naizgled nesigurna. Valparaiso  su sredinom 19. stoljeća intenzivno nastanjivali emigranti iz raznih europskih zemalja kreiravši osebujne stilove gradnje i šireći svoje običaje, tradiciju i kulturu. Stara gradska jezgra nalazi se pod zaštitom UNESCA od 2003.godine.

Grad je definitivno neobičan, prevladavaju uske i strme ulice dekorirane bogato koloriranim grafitima s motivima pjesme, plesa, zabave i razonode. Drveno – metalne kolibe kolorirane u jarke boje koje „"vise" na omanjim brežuljcima vrlo su atraktivne i u njima se kriju galerije ili  restorani u kojima se jede vrlo solidno. Obilazeći Valparaiso naletili smo na palaču Baburizza (Pasko Baburica sa Kalamote) poznatiju kao Museo de Bellas Artes i kuću zvanu La Sebastiana u kojoj je živio Pablo Neruda.

U Gradu je osnovana i prva banka u Čileu, a posebna zanimljivost je da ovdje zasjeda i čileanski parlament.
Generalno, Valparaiso je daleko od mjesta iz bajke. Prepun je smeća i pasjeg izmeta, vidljiva su zamjetna oštećenja stepeništa i ograda, puno je devastiranih kuća i zgrada. Ostali smo pomalo zbunjeni zbog očito nedostatne Unescove skrbi, a dodatno kritični zbog izgleda Grada u kojem živimo i koji je besprijekoran u usporedbi s mnogim razvikanim turističkim biserima diljem svijeta. Vrijedno je spomenuti da smo pri povratku u Santiago posjetili vinariju Casas del Bosque, vrlo glamurozno zdanje. Obišli smo vinograde i prisustvovali organiziranoj vinokušnji. Mahom se radilo o mladim vinima koja nam baš nisu mogla zaviriti u dušu. Promidžbeni tiskani i ini materijali vrlo su luksuzno i znalački napravljeni. U sklopu vinarije nalazi se fantastičan shop u kojem uz bogat izbor vina možete kupiti sjajno osmišljene suvenire i uporabne predmete sa logotipom vinarije.


RIO DE JANEIRO - Corcovado, Copacabana, Maracana

Primicalo se vrijeme povratka kući. Poletjeli smo iz Santiaga prema Dubrovniku preko Rio de Janeira gdje smo imali pauzu od 8 sati koju smo maksimalno iskoristili. U zračnoj luci dočekao nas je ujak Filipe Perrone - a s kojim smo prethodno dogovorili izlet.
Obilazak Grada u kombiju, prolazak pored nezaobilaznih favela i zaustavljanje na Copacabani. Temperatura zraka i mora bila je 24 stupnja tako da ovaj put nismo propustili kupanje. Kupanje ovdje podrazumijeva mogućnost ulaska u more do nekih 20 - tak metara od obale.

Dalje ne možete zbog prilično velikih valova. Dakle, teško da možete plivati, što nama predstavlja suštinu kupanja. Ipak, okrenuti se leđima valu i pustiti da te nosi do obale bio je istinski užitak i povratak u dane djetinjstva. Brazilci doslovno žive na Copacabani. Tu zasigurno ima dobar dio onih koji opće i ne ulaze u more. Igra se nogomet, odbojka na pijesku, ljudi se zabavljaju, plešu, posvuda odjekuje zarazni latinoamerički ritam salse.

Tange su još uvijek u modi, stječe se utisak da ovdje i ne možete kupiti drugačiji kupaći kostim. Felipe Perrone počastio nas je ručkom u restoranu nadomak Copacabane. To je bio pravi gastronomski doživljaj, možda i najbolji obrok na ovom putovanju. Iznimno bogati švedski stol sa hladnim i toplim predjelima, a potom mesni specijaliteti koje konobari donose nabodene na kratkim sabljama i na vaš mig režu vam koliko hoćete i onaj dio mesa koji želite. Ta igra traje dosta dugo, a raznovrsnost i kvaliteta konzumiranog je na izuzetno visokoj razini.

Nakon ručka nastavili smo izlet odlaskom na Corcovado, brdo na kojem se nalazi čuvena statua Isusa Krista Iskupitelja. Do Corcovada smo stigli vlakom putem koji prolazi kroz područje bujne vegetacije.
Usudio bih se reći da egzotiku i ljepotu Ria ne možeš sagledati dok se ne uzvisiš na Corcovado. Čini mi se da je to grad kojeg sam najbolje doživio iz jedne ovakve perspektive.

Skulptura Isusa zaista je impresivna. Mnoštvo turista i vjernika nalazi se na platou ispod statue. Zbog guste  magle koja se u pravilnim razmacima diže i povlači, treba strpljivo čekati trenutak za par dobrih fotki.
Slijedi spuštanje sa Corcovada i nastavak obilaska Ria. Prolazimo kraj sambodroma, stadiona koji prima 45 000 gledatelja. To je pozornica kojom prolazi karnevalska povorka i poprište je svih događanja vezanih za karneval. Zanimljivo je da u Brasilu imate ligaško natjecanje u sambi. Postoje prva i druga liga. Za kraj, zaustavljanje  ispred nekad najvećeg, ali još uvijek najčuvenijeg nogometnog stadiona Maracana, kratki obilazak i povratak na zračnu luku.

Let iz Ria preko Frankfurta do Dubrovnika protekao je u najboljem redu. Vratili smo se prepuni dojmova, ali i svjesniji ljepote koju svakodnevno gledamo i u kojoj živimo.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija