PUT OKO SVIJETA
21.01.2017 u 08:37

PUTOPIS: IMPRESIJE Mara Konjevoda s putovanja po Južnoj Americi

Plan "ekspedicije" za Južnu Ameriku izgledao je  pretenciozno, ali za družinu koja zajedno putuje godinama, predstavljao je samo malo veći izazov. Obići 4 zemlje, Argentinu, Urugvaj, Čile i Brazil, svakako posjetiti 4 glavna, odnosno najznačajnija grada, Buenos Aires, Montevideo, Santiago i Rio de Janeiro i uz to vidjeti, doživjeti i osjetiti  što više u 11 dana. To je bio i svojevrsni moto putovanja. Što je najviše oduševilo muško društvo iz Dubrovnika? Tango, arhitektura, lijepe žene ili sjajni mesni pripravci - pročitajte u putopisu kojega svakako treba pročitati, a kojega potpisuje Maro Konjevod.


komentara  0

Iskreno, primarni motiv putovanja bio je čarobni Buenos Aires koji je u mojoj glavi oduvijek figurirao kao dio "svete trilogije", valjda po uzoru na zlatnu ribicu, jedna od one  tri stvari koje želiš vidjeti, doživjeti i osjetiti, te se na stanoviti način osjetiti ispunjenim.

Prvu želju odavno sam realizirao i to na najtemeljitiji način, film "Once upon a time in Amerika" Sergia Leone - a odgledao sam bar 5, 6 puta, druga želja bila je posjetiti Buenos Aires, a za ovu treću još ima vremena, Novogodišnji koncert u Beču.

Sedam članova ekspedicije krenulo je 16.11. na dugačak put iz Dubrovnika preko Frankfurta prema Buenos Aires - u. Njemačka zrakoplovna perjanica Lufthansa kojom smo putovali ponudila je dio njemačkog karaktera: čvrstinu , red, racionalnost, ali i nekomfornost. Putovati 14 sati u njihovoj letjelici u ekonomskoj klasi predstavlja ozbiljan ispit za sve one koji su izvan standarda ili više nisu u cvijetu mladosti pa imaju uobičajne poteškoće sukladne  tim godinama.

Izgled BA okupanog suncem već nas je dojmio pri slijetanju zrakoplova. Vozeći se taksijem s aerodroma prema hotelu Dazzler polo u četvrti Palermo, prošli smo kroz predgrađa u kojima smo mogli primijetiti devastirane zgrade, neuređeni okoliš i natruhe bijede. Približavajući  se širem centru, sve je postajalo ljepše, skladnije i monumentalnije.

Nakon dugog puta i brzog check in - a valjalo je odmah kušati daleko čuvene i opjevane mesne odreske o kojima sanja svaki prosječan muškarac. Ako je produhovljeni vlasnik sarajevskog restorana Brajlović na Ilidži napisao za njihove mesne  specijalitete „Čudesa od mesa", ne znam koja bi sintagma bila dovoljno dobra da predoči ovu mesnu raskoš. Mada maksimalno pripremljeni, u već poodavno rezerviranom restoranu "Don Julio", pustili smo da nam domaćin donosi sljedove mesa po svom nahođenju, kako bi sve ili što više probali. Sočni bifteci i ostale vrste mesa nevjerojatnih veličina, nasrnuli su na nas i mi smo se opirali koliko smo mogli. Sve što je ponuđeno, karakterizira iznimna mekoća, kompaktnost i iskonski miris mesa koje nije podvrgnuto nikakvom prethodnom tretmanu, pajcu, niti zahtijeva umake i bilo kakav dodatak. Kada ovako kvalitetno meso sljubite sa jednom od najčuvenijih sorta crnog vina Malbec, imate gastronomski doživljaj kojega je teško opisati i odjedanput shvatite da su sva zadovoljstva ovog svijeta podređena obredima uživanja u hrani i piću.

Uvečer smo pošli u Puerto Madero, bivšu teretnu luku koja je koncem 19. stoljeća, kada je izgubila na važnosti zbog potrebe izgradnje veće i prikladnije luke, transformirana u iznimno lijepu i modernu četvrt s pregršt restorana, kafića, barova i noćnih klubova. Kroz nju se proteže lijepa šetnica kojom možete obići cijeli prostor ex luke. Na cijelom platou šetnice ostavljene su teretne dizalice koje se, naizgled, ne uklapaju u ambijent, ali zapravo daju cijelom prostoru jednu posebnu dimenziju. Tu su niknuli moderni neboderi sa staklenim pročeljima koji služe kao uredi, ali ima i onih koji su isključivo namijenjeni stanovanju. Rečeno nam je da je u ovom predjelu najskuplji kvadrat stambenog prostora u BA i  da iznosi oko 8.500 Eura.

Klasičan razgled grada s turističkim autobusom na kat otvorenog tipa, hop on, hop off, uvijek je najbolji uvod u razgledanje metropole kakva je BA. To je grad prekrasne arhitekture, monumentalnih građevina, širokih avenija, skulptura, fontana i prostranih parkova koji su naprosto penetrirali u sve pore grada i daju mu poseban pečat. Budući da je za vrijeme našeg boravka u BA vladalo poodmaklo proljeće, sve je bilo rascvjetano i u perfektnoj harmoniji: palme, golemi fikusi, pijano drveće (palo borracho) i drveće sa cvijetom nalik jorgovanu, ostavili su na nas izniman dojam hortikulturalne posebnosti i predane skrbi o okolišu kakvu do sada nisam vidio. Nije čudno da BA zovu Parizom Južne Amerike, mada tu ima sličnosti koje dolaze i iz drugih podneblja i kultura.  Utjecaji su vidljivi, sa svih strana, ali i to gradu i daje posebnu magiju.

BA ima tri najznačajnije i najatraktivnije zone. Osim Puerto Madera, to je područje oko Obelisca, koji je svojevrsni simbol i ikona BA. Ovaj spomenik visok 67,5 metra, karakterističnog, ali i zadanog oblika i izgleda, podignut je 1936. u spomen na 400 godina utemeljenje BA. Kroz povijest, Obelisco je bio i poprište raznih vandalizama, grafiti i manja oštećenja, ali i sugestivan izraz političkih i inih promidžbi. Najbolja priča vezana za Obelisco datira iz 2005. kada je u spomen na svjetski dan AIDS - a, na njegov falusoidni oblik navučen divovski kondom roze boje. Do Obelisca vodi Avenida 9 de Julio, koja se sa svojih 110 metara, smatra jednom od najširih ulica na svijetu. U neposrednoj blizini Obelisca nalazi se i čuveni Teatro Colon, jedna od najznačajnijih opernih kuća u svijetu, te modernistička statua Don Kihota.

Ipak, središnji gradski trg nalazi se na Plaza de Mayo, gdje se nalaze značajne građevine i palače, poput Casa Rosada, predsjedničke palače koja ime duguje rozoj boji, Cabildo, nacionalni muzej i Metropolitanska katedrala, argentinska prvostolnica, iznimno lijepa katedrala atipičnog izgleda s pročeljnim monumentalnim stupovima, spojenim u trijem bez tornja sa zvonikom. Unutrašnjost crkve je također očaravajuća. U samoj crkvi se nalazi mauzolej generala San Martina, osloboditelja Argentine, Bolivije i Čilea, nad čijim posljednjim počivalištem bdije počasna straža.

TANGO - više od plesa

Sinonim i prva asocijacija na Argentinu je tango. Tu svetkovinu pokreta, senzualnosti i erotike (tango je nastao u bordelima), imali smo priliku pogledati i poslušati u jednom od mnogobrojnih tango klubova u BA.

Aranžman koji nas je vodio u klub Madera tango i obuhvaćao transfer, večeru s uključenim pićem, tango show, poduku iz tanga i DVD sa cijelim spektaklom, koštao je 90 dolara po osobi, što se pokazalo dopbrom vrijednošću za izdvojeni novac. Obično su dvorane u kojima se priređuju ovakve večeri, kapaciteta između 400 i 500 osoba i vrlo često se uspiju prodati i 2 izvedbe za jednu večer. Klub je bio ispunjen do posljednjeg mjesta , izuzetno lijepo dekoriran i intiman s brižljivo osmišljenim  osvjetljenjem. Sam performans bio je impresivan, perfektna kostimografija i scenografija dočarale su duh tanga na najbolji mogući način, ispričavši nam priču od njegovih začetaka do današnjih dana.

 

Svi izvođači su predani, strastveni i profesionalni, doima se da istinski uživaju u onome što rade. Plesne numere su se izmjenjivale s pjevačkim i to je bio izvrstan mix. Pojedine numere bile su senzacionalne. Iako je svako snimanje zabranjeno, nisam odolio, pa sam "zaradio" nekoliko ozbiljnih upozorenja, ali mi nije krivo. Uspomena je tu.

Tango ovdje nije samo ples, to je i način života. U dosta restorana diljem BA postoje male bine na kojima se izmjenjuju plesni parovi, što ugođaj u restoranu čini ljepšim. Vlasnici restorana ne plaćaju plesače, a oni nakon svoje izvedbe idu od stola do stola, upoznaju se s gostima, malo popričaju, umjereno koketiraju, obasipaju vas osmjesima, te nude mogućnost zajedničkog fotografiranja, dok ne popustite i udijelite neki dobrovoljni prilog.

Tango se pleše i na ulicama u slobodnoj izvedbi, ljudi se okupljaju na trgovima, obično neradnim danima i uživaju u plesu. To smo najbolje vidjeli u San Telmu i u La Boci (Caminito). Kad sve ovo vidite, čini vam se i da sam Lionel Messi, igrajući nogomet, ono što najbolje zna i radi na svijetu, zapravo izvodi modificirani tango, toliko je gracioznosti i virtuoznosti u tim pokretima.

HRVATSKI DAN

U nedjelju, 20.11. nazočili smo misnom slavlju u Hrvatskom vjerskom središtu SV. Nikole Tavelića u San Telmu, najstarijoj četvrti BA. Popričali smo s našim iseljenicima, naslušali se njihovih priča o samom dolasku u Argentinu, čuli niz zanimljivih podataka o njihovim korijenima, načinu života, druženju i obilježavanju značajnih blagdana. Nakon mise smo obišli čuveni buvljak u San Telmu na kojem možete vidjeti i kupiti puno zanimljivih sitnica. Nezaobilazno mjesto bio je i jedini hrvatski restoran u BA, "Dobar tek", koji se nalazi u četvrti San Telmo. Vlasnica je Adriana Rusendić iz okolice Makarske koja je i glavna kuharica u restoranu.

Restoran je uređen jednostavno, ali ukusno. Na zidovima se nalaze hrvatske zastavice i razna hrvatska obilježja, uokvirene domoljubne pjesme i slično. Konobari i konobarice su obučeni u dresove hrvatske nogometne reprezentacije. Na meniju se nalaze neka domaća jela, mi smo izabrali buncek s kiselim kupusom. Osoblje govori ponešto hrvatski i mogli smo sporadično komunicirati. Ključni trenutak dogodio se kad smo u trenutku nadahnuća počeli pjevati domoljubne pjesme koje su kulminirale hrvatskom himnom. Tada su gosti restorana počeli prilaziti našem stolu i shvatili smo da su gotovo svi podrijetlom iz Hrvatske. Nastavilo se s pjesmom i dobrom atmosferom. Domaćini su izvadili na stol Pelinkovac, Vlahovac, Kruškovac, domaću rakiju, tako da smo, onako u zanosu, pomalo izgubili kontrolu. Srećom da je najstariji član naše ekspedicije bio trezven i da je na vrijeme naručio taksije, jer bismo se i dulje sjećali ugodnog boravka u restoranu "Dobar Tek".

LA BOCA - tamo gdje priča o nogometu nikada ne prestaje

Gotovo jedan cijeli dan ostavili smo za razgledanje četvrti La Boca u kojoj se nalazi čuvena Bombonera, nogometni stadion Boca Juniors, i ništa manje poznati Caminito. Bio sam na mnogim nogometnim stadionima diljem svijeta, ali je ovaj zaista jedinstven, on se bukvalno nalazi „na putu", tik do uskih uličica koje ga okružuju sa svih strana.


Na vanjskom dijelu stadiona nalazi se fan shop. Ispred samog ulaza, možete susresti najveće nogometne  legende koji igraju ili su igrali u BJ u obliku drvenih figura u prirodnoj veličini. Teško je odoljeti i ne napraviti fotku sa takvim veličinama kao što su Riquelme, Palermo,Tevez i Maradona - bivšim igračima BJ i nogometnim  božanstvom - Leom Messijem koji je jednostavno neizostavan, bez obzira što nikada nije igrao za Bocu. Unutar stadiona smješten je i velebni muzej Boce napravljen po svjetskim standardima. Ulaznica od 23 dolara je prilično jeftina za obilazak ovakvih kultnih mjesta. U sklopu obilaska obavezno je i zaustavljanje na tribinama stadiona, tik do travnjaka. Stadion je prilično strm i visok, jer se nalazi na razmjerno uskoj površini, a prima oko 49.000 gledatelja.

Postoje planetarno popularni nogometni klubovi koji imaju mnoštvo pristaša i navijača fanatično predanih Klubu, postoje Klubovi koji svojom poviješću, tradicijom i rezultatima izazivaju respekt i divljenje, no ovaj Klub zaista je poseban. Šetajući ulicama četvrti La Boca koju su prvotno naselili talijanski iseljenici, gotovo da ne možete susresti osobu koja nije obučena u Bocin dres ili nema neko obilježje Kluba. Zaista impresivno. Ovdje je Boca doslovno religija, ljudi koji peku roštilj na ulicama, ulični prodavači različitog tipa, konobari, animatori i neradnici koji pasivno leže zavaljeni gdje stignu, neprestano izvikuju navijačke parole i uglavnom pričaju samo o nogometu.

Kartu za Bocinu utakmicu nije moguće nabaviti u slobodnoj prodaji. Naime, ukupan broj sjedećih mjesta prati i broj godišnjih članskih iskaznica. Zbog ogromnog interesa, utakmicu ipak možete pogledati ako putem povjerljivih kanala uspijete dobiti, tj. posuditi nečiju člansku iskaznicu i posebnim protokolom ipak se nađete među sretnicima koji uđu na Bomboneru. To zadovolčjstvo košta oko 100 dolara i plaća se unaprijed. Zna se dogoditi da u konačnici ne vidite utakmicu, a ostanete bez novaca, ali puno je onih koji su za ovakvo zadovoljstvo spremni riskirati.

Inače, Boca je siromašan, živopisan radnički kvart, prljavih ulica, nesređenih fasada, neuglednih prolaznika i vidljivo je da se gotovo svaki pojedinac grčevito bori za svoju koricu kruha. Glavna ulica u Boci i ujedno najekstravagantnija ulica u BA je Caminito. To je živopisna ulica koja vjerno oslikava talijanski duh, prepuna je živosti, presreću vas zabavljači, animatori, svi vam nešto nude i to rade s puno šarma.

Tu se možete slikati sa dvojnikom Maradone, možete dobiti poduku iz tanga garniranu dojmljivim foto sessionom, slikari boemskog izgleda spremni su narisati vaš portret ili vam prodati crteže s motivima Caminita ili BA, a kostimirani čudaci prodavaju vam DVD-e s nejasnim sadržajem, ali posve jasnom nakanom, uvjeriti vas da ga kupite, i vjerujte, uspijevaju. Tzv. "ubacivači" uporno vas uvjeravaju da je restoran kojega zastupaju najbolje mjesto za vas, kada shvate od kuda dolazite,  nepogrešivo vas pokušavaju kupiti skandiranjem imena nacionalnih nogometnih vedeta: Modric, Rakitic...Koliko je nogomet popularan i koliko ga pozorno prate, imali smo se priliku uvjeriti kada nam je jedan gaucho zapjevao jednu od navijačkih himni Hajduka sa točnim poznavanjem riječi i melodije. Caminito (puteljak) je u stvari i vrsta tanga koji je zapravo i začet u ovoj četvrti u prvim klubovima - bordelima. Ulica duga tek nešto više od stotinjak metara, s trošnim kućicama izrađenim od metala i drva nudi jedinstveni kolorit jer su sve fasade opiturane u razne boje, a trošni balkoni ukrašeni drvenim figurama poznatih osoba poput Pape Franja, Evite Peron i drugih poznatih Argentinaca. Caminito svojom art dimenzijom zapravo uspješno skriva primjetnu bijedu, oskudnost i neuglednost. Caminito je pod državnom zaštitom i 1959. proglašen je "ulicom muzejom".

 

MONTEVIDEO – URUGVAJ

Jednodnevni izlet iz BA u Montevideo superluksuznim  trajektom San Francisco, navodno najbržim na svijetu i nazvanim u čast pape Franja, bio je najzahtjevniji u smislu rezervacije. Na kraju smo jedva uspjeli zbog iznimnog interesa turista i kompliciranog sustava rezervacije i kupovine karata. Neobično je da trajekt prometuje samo jedanput dnevno i to u 7 h ujutro jer potražnja uvelike nadilazi ponudu. Uz to, cijena izleta je 200 dolara po osobi, što uključuje transfer, razgled grada i ručak. U Gradu vrijedi vidjeti nekoliko lijepih građevina, Palacio legislativo - zgrada parlamenta; Teatro Solis, Montevideo Metropolitan Cathedral i palača od kojih izdvajam Palacio Salvo zbog iznimno specifičnog stila gradnje, pandan palači Barolo iz BA.

Montevideo je prepoznatljiv po pješčanoj plaži dugoj 18 km i nimalo primamljivoj smeđoj  boji mora uzrokovanoj  blizinom ušća rijeke La Plata. Osim što smo po uzoru na mlađahne turiste zataknuli još  jednu zastavicu na našem hodoljublju, uredno se poslikali i "osvojili" još jednu metropolu, Montevideo nas ničim nije  impresionirao.

OSTALE ZANIMLJIVOSTI U BUENOS AIRESU

Za sve sretnike koji imaju priliku posjetiti ovaj fantastičan grad, evo popisa znamenitosti koje bi, prema mom iskustvu, trebalo obići: Palača Nacionalnog kongresa, La  Recoleta, povijesno groblje kojega svi preporučuju kao jednu od glavnih atrakcija BA, s grobnicama mauzolejskog tipa. Tamo počiva i tijelo najvoljenije argentinske heroine, Evite Peron koju Argentinci i dan danas naprosto obožavaju, Palača Barolo, vjerojatno najprepoznatljivija građevina BA, Botanički vrt itd.

Buenos Aires ima 3,5 milijuna stanovnika, a s okolicom čak 12 milijuna. Broj stanovnika ove velike zemlje još uvijek bitno zaostaje za brojem krava, kojih ima 65 milijuna, dok je stanovnika 45 milijuna. Budući da je prije nešto više od 10 godina broj krava iznosio preko 100 milijuna, kažu nam da je država napravila ozbiljne restrikcije na izvoz goveđeg mesa. Govedo se ne smije zaklati dok ne dostigne 300 kg težine, a kazne su za nepoštivanje toga vrlo rigorozne.

Lanac restorana koji posluje pod nazivom Siga la Vaca - ili u prijevodu, "slijedi kravu", iznimno je popularan kod lokalnog stanovništva. Tu možete, za cca 20 dolara, uz bogati  švedski stol jesti meso do mile volje. Definitivno je to vrijednost koja odgovara uloženom novcu i za vlasnike i za krajnje korisnike. Ipak dominira činjenica da Argentinci ne mogu kvantitativno parirati našim dečkima. Da smo malo duže ostali u BA, zasigurno bi vlasnici  Siga la Vaca podigli cijene za barem 20% ili bi bili izloženi gubicima.

Život u BA je značajno sporiji nego u Europi. Ovdje se nikome previše ne žuri, doima se da su ljudi ravnodušni, nevelikih prohtijeva i ambicija. Taksi praktički ne možete pozvati telefonom, ima ih nevjerojatno puno, stalno kruže i zaustavljate ih mahanjem ruke. Gotovo nijedan taksi ne posjeduje navigaciju, tako da smo u nekoliko navrata izlazili iz taksi vozila jer nas vozač nije znao ili htio odvesti na odredište.

U par navrata došli bi na taksi stajalište gdje je istovremeno bilo slobodno 10-tak vozila, ali bi oni vrlo hladnokrvno rekli da pričekamo 10 minuta jer imaju pauzu za ručak ili marendu. Unatoč velikom broju turista koji su doduše uglavnom iz Brazila, Čilea i Urugvaja, lokalno se stanovništvo praktički ne služi nijednim jezikom osim španjolskim. Čak i u hotelima s 4 zvjezdice, uglavnom svega jedan recepcionar govori engleski. U restoranima, suvenirnicama i dućanima možete zaboraviti mogućnost da s nekim popričate ako ne znate španjolski. Indikativno je da smo u BA, pa i na cijelom putovanju susreli tek nekolicinu neizbježnih i sveprisutnih turista s Dalekog Istoka, što je ipak bilo malo iznenađenje.

Ono što je za europske prilike neobjašnjivo, je to da gotovo niti u jednom restoranu, shopping centru, javnom prostoru i slično, nemate mogućnost spajanja na WI - FI. U hotelima imate WI – FI, ali je signal neujednačen i slab, pa ste i tu limitirani.

Cijene svih vrsta turističkih usluga su na razini dubrovačkih. Primjerice: cijene izleta su od 100 -180 dolara po osobi (transfer, razgled i određene aktivnosti ovisno o tipu izleta, snack ili obrok sa dozirano uključenim pićem), u dobrom restoranu možete pristojno jesti i umjereno piti za 40 dolara po osobi. Hotelski smještaj smo uspjeli dobiti po cijeni od cca 100 dolara za  sobu (rukovodimo se time da smo tamo bili mjesec dana prije kalendarskog početka ljeta). Hoteli su starijeg tipa sa vrlo prostranim sobama i može se reći da je cjelokupna usluga vrlo pristojna.

Sljedeću subotu...čitajte nastavak putovanja u Mendozu, Santiago, Valparaiso i Rio de Janeiro.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija