PUT OKO SVIJETA
07.01.2017 u 11:15

PUTOPIS: Novogodišnje odluke u Švicarskoj

Nakon odabira lokacije putem precizne matematičke formule zvane “ja sam bila ođe, ti si bila tu, tamo mi se fakat ne ide, ovo je preskupo...” izbor se uspio svesti na Zürich, valjda zato što nam je grad jednako nepoznat i interesantan i naravno, nimalo skup.

Napisala: Bruna Gamulin

Foto: Barbara Krilanović


komentara  0

U rujnu sad već prošle 2016. godine Barbara mi je u poruci na popularnoj “Liceknjiga” stranici poslala poveznicu našeg najvećeg komercijalnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa u kojoj nude povoljne povratne letove od 119 eura za europske velegradove, želeći me obavijestiti kako je sad pravo vrijeme da kupim povratnu kartu za London, gdje je moj dragi prijatelj Bruno upisao diplomski studij International Film Business. Ipak, ova primamljiva ponuda je vrijedila za letove do ožujka 2017., prerano za moju vizitu Londonu, a kako Barbara i ja već godinama planiramo putovanje (na Kubu), spontano sam joj predložila kupnju povratnih karata za jedan od ponuđenih gradova, jer za Kubu ni ovaca ni novaca. Nakon odabira lokacije putem precizne matematičke formule zvane “ja sam bila ođe, ti si bila tu, tamo mi se fakat ne ide, ovo je preskupo” izbor se uspio svesti na Zürich, valjda zato što nam je grad jednako nepoznat i interesantan i naravno, nimalo skup.

Interesantna činjenica broj 1: Švicarska se može pohvaliti sa četiri službena jezika: njemački, francuski, talijanski i retoromanski. Premda se u školama uči njemački, Švicarci imaju svoj dijalekt Schwyzerdütsch, kojeg svakodnevno upotrebljavaju.

Korisna informacija broj 1: U Švicarsku se odnedavno može ući samo s osobnom iskaznicom, ne mora biti ona najnovija čipirana, dovoljno je da je važeća.

Smještaj je našla Barbara te ga i platila odmah po kupnji povratnih avionskih karata. Sasvim pristojan apartman u blizini centra s dvije spavaće sobe, kuhinjom i banjom, dostatno za četvero putnika. Barbara i Ivan su doputovali večer prije nas te im je Uberov vozač objasnio kako lokalci našu ulicu Friesstrasse zovu Balkanstrasse. Naime, u prizemlju naše zgrade nalazi se ćevabdžinica, kafići Balkan i Mali raj, a niže u ulici restoran Goranac s Turkische & Balkanische Grillspezialitaten. Osim zvuka balkanskog melosa u noćnim satima, Balkanstrasse uljepšava ergela luksuznih automobila poput Lamborghinija i Porschea.

Smještajni kapacitet u Zürichu za vrijeme zimskih blagdana se jako brzo puni mjesecima unaprijed, što je popraćeno poskupljenjem preostalih smještajnih jedinica, tako da smo mi vrlo dobro prošli s 35 eura za noćenje po glavi. Usporedbe radi, hostel bi nas izašao duplo skuplje. Nakon što smo riješili dvije glavne stavke putovanja, prijevoz i smještaj, krenulo je stezanje kajiša, odnosno štednja do 27. prosinca.

Odmah po dolasku, očarala nas je jednostavnost javnog prijevoza. Za grad od oko 400.000 stanovnika tako dobra mreža tramvajskih linija je čak i suvišna. A dodajmo tome autobuse, lokalne vlakove te besplatni najam bicikli po centru. Karte koštaju par franaka, ali mi smo se kao pravi Balkanci počeli švercati jer smo nakon nekoliko kupljenih karata primijetili da nema konduktera. U Švicarskoj se očito podrazumijeva da će osoba kupiti kartu jer zašto istu ne bi kupila? Pa automati za karte stoje na svakoj stanici te bi i trogodišnjak mogao skontati kako ih koristiti.

Ne isplati se jesti u restoranima obzirom na njihove cijene, pa bismo ujutro pojeli obilan doručak, a preko dana u šetnji sendvič ili bi svratili do njihovog lanca butiga Coop koji ima nevjerojatan izbor gotove hrane po povoljnim cijenama. Za suvenir najbližima kupili smo puno švicarske čokolade. Laderach i Sprüngli čokolaterije ručno rade svoje čokolade sa raznoraznim dodacima, a Lindtove, Tobleroneove ili Freyeve čokolade imate u svakoj butizi. Za popit kavu, prigrist nešto slano ili slatko svidio nam se Delish u dijelu grada zvanom Neiderdorf, ulica Marktgasse.

Interesantna činjenica broj 2: U Švicarskoj je prostitucija legalizirana te vlasnici klubova u kojima se pružaju takve usluge moraju poštivati određene zakonske propise, što uključuje i zdravstveno osiguranje radnica i radnika.

Korisna informacija broj 2: Ukoliko planirate posjetiti puno muzeja te učestalo koristiti javni prijevoz, pa i kupovati suvenire, informirajte se u Infopointu Zürich Hauptbanhofa (glavnog kolodvora) o popustima koje možete ostvariti s kupnjom Zürich carda. Neki muzeji su čak besplatni uz predočenje Zürich carda, dok je u drugima karta jeftinija.

Svaki dan smo dugo šetali pokušavajući otkriti što više Züricha. Isplati se odvojiti nekoliko sati za razgled Landesmuseuma, odnosno Nacionalnog muzeja, u kojem je prikazana švicarska povijest: preko kulture, ekonomije, migracije, ratova, religije, politike, odjeće, satova itd. Posebno me dojmila mala soba posvećena švicarskoj ekonomiji u kojoj možete pogledati kratki dokumentarac o švicarskoj bankarskoj tajni i način na koji su privukli ogroman kapital u zemlju štiteći klijente iz inozemstva u utaji poreza, obzirom da se prema njihovim zakonima kaznom zatvora kažnjavalo otkrivanje osobnih podataka o klijentima.

Potpuno izgubivši pojam o vremenu, u muzeju sam se zadržala sat vremena duže od ostatka naše ekipe, pa sam nam skoro poremetila planove za ostatak dana. Srećom, muzej FIFE u koji su išli dečki i s kojim su se oduševili iziskivao je ipak kraće vrijeme za razgled te nam je ostalo vremena za vizitu Kunsthausu gdje smo sa zadovoljstvom promatrali slike renomiranih umjetnika poput Van Gogha, Gauguina, Cezannea, Moneta, Matissea, Rubensa, Mondrianija, Modiglianija i mnogih drugih.

Obišli smo i muzej Rietberg koji sadrži kolekciju umjetnina iz Azije, Afrike te Amerika (Sjeverne, Srednje i Južne). Uz stalnu postavu kolekcije kineskog porculana iz različitih dinastija, svetih figurica indijskih božanstava te afričkih ratničkih plemenskih maski, tu se trenutno nalaze i djela Ito Shinsuia, majstora drvoreza, autora prekrasnih crteža japanskih žena u svakodnevnim životnim situacijama.

Nekoliko sati proveli smo u Zoološkom gdje smo sa hrpom djece razgledavali divlje životinje. Bila sam malo žalosna ne vidjevši lemure koji su mi inače najinteresantniji radi hiperaktivnosti i neumornog međusobnog otimanja za komad voća ili granu.

Jedna od nezaobilaznih ulica je svakako Bahnhofstrasse, u zimskom razdoblju decentno okićena visećima lampicama i popratnim dekoracijama.

Niederdorfstrasse i Limmatquai su također vrlo prometne ulice, privlačne svakom turistu i lokalcu radi mnoštva kafića i restorana. Napomena za pušače: u većini kafića pušenje je zabranjeno, ali gotovo svaki ima vanjsku taracu s pepeljarama i udobnim krznatim navlakama na stolicama.

Noćni život odvija se u klasičnim pubovima, kafićima i diskotekama. Nama su se najzanimljivijim učinili “Safari bar” u kojem smo upoznati Martina Rengela, živahnog švicarskog redatelja koji nas je zabavio svojim pričama, “Kontiki” gdje smo se smjestili nakon dočeka Nove godine na jezeru i u kojem su u prizemlju puštali metal, a na katu kombinaciju starijih i novijih hitova te “Corazon” - sva tri bara u samom srcu grada.

Na Staru godinu stigli smo posjetiti Luzern, mali bajkoviti gradić, vlakom udaljen od Züricha manje od ure vremena, poznat po srednjovjekovnim drvenim mostovima i grandioznom kipu lava uklesanom u stijenu u čast švicarskim stražarima koji su poginuli za vrijeme francuske revolucije.

Interesantna činjenica broj 3: Zürich se može pohvaliti sa stanovnicima 169 različitih narodnosti.

Korisna informacija broj 3: Preporučam nabaviti Zürich In Your Pocket (Infopoint) jer su informacije servirane na zanimljiv način i neće vas preopteretiti podacima kao neki klasični vodiči.

Zadnji dan smo prerano uputili na aerodrom. Došavši tamo, imali smo što za vidjeti; niz butiga s odjećom i obućom, zalogajnica, restorana, kafića, kozmetičkih salona, kemijskih čistionica, itd. Laganim korakom prošli smo ono za što smo mislili da je prijava za ukrcaj u avion, međutim, tek smo nakon nekoliko minuta isto tako lagane šetnje prošli sigurnosnu provjeru gdje su Ivanu  ispraznili cijeli ruksak i isti ponovno provukli kroz rendgen sve zbog poklona za našu Vinku (male staklenke od 100 grama s pate au chocolat).

U jednakom tempu nastavili smo koračati kroz labirint aerodroma, diveći se ljepoti arhitekture i  velikom zaslonu na kojem su se prikazivali skijaški skokovi. Spustivši se konačno u prostoriju koja je izgledala kao naša destinacija za ukrcaj na autobus koji će nas odvesti do aviona, čuli smo kako teta na razglasu na razgovijetnom engleskom ponavlja prezimena Gamulin i Dean [Diiin] te smo panično počeli trčati prema zaposleniku koji nam je mahao rukom.

Tek smo onda prošli pravu prijavu gdje su nas obavijestili da možda naši kuferi neće stići istim avionom kao i mi. Stigli smo na avion u 19 manje 5 malim kombijem koji je posebno čekao nas, hrvatsku specijalnu postrojbu. Avion je na kraju umjesto u 19 poletio oko 19 i kvarat s objašnjenjem da kasnimo jer  “čekamo utovar prtljage”. Hm, pitam se, čije? Opet Balkanci. Kuferi su ipak stigli s našim avionom.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija