PUT OKO SVIJETA
19.11.2016 u 11:45

Minus pun topline – putopis iz Rusije

„Zima, zima, oštre zube ima...“ pjevušio sam sebi u bradu dok sam kupovao avionsku kartu. Vani je još uvijek pržilo sunce, klima uređaj radio je punom parom, a ja nisam mogao vjerovati da ću za mjesec dana biti okružen snijegom. Dan prije još sam se brčkao u moru. Zamisli, uskoro ću moći zakopati stopala u pahuljama. Barem sam se tome nadao. Toplo sam se nadao. 

Napisao: Marin Ivić


komentara  0

Nadao sam se i da će svi ti letovi proći dobro. Da, letovi. Nisam siguran jesam li nesposoban za traženje letova izvan sezone, ili stvarno nije postojao direktan let iz Zagreba do Moskve, a kamoli iz Dubrovnika. Morao sam tražiti alternativu, a pronašao sam je kod jedne divne aviokompanije zvane Swiss airlines. Karta je, na moje iznenađenje, bila jako jeftina, možda duplo skuplja od povratne karte na relaciji Dubrovnik-Zagreb. No moja konačna destinacija bio je Ekaterinburg, „Srce Urala“ ili „Most između Europe i Azije“, kako ga tamo često nazivaju. Puno je ruskih aviokompanija koje redovito nude jeftine letove između Moskve prema Ekaterinburgu, ali i prema ostalim gradovima ove monstruozno velike zemlje.

Nikada nisam znao planirati, razmišljam o previše stvari odjednom, a da bih se mogao držati samostalno postavljenih ili nametnutih pravila. A upravo planiranje je, dakako, srž svakog putovanja, pogotovo ako se spremate na put u zemlju izvan Europske unije. Hej, pa meni treba viza za ovo. O toj naljepnici nisam previše razmišljao o dok sam kupovao kartu. Taj zadnji, potvrdni klik na internet stranici Swiss airlinesa bio mi je potvrda, bilo je sve riješeno, za mjesec dana se trebam spakirati i poletjeti, to je to. „Nije to tako jednostavno, prijatelju,“  kaže moja ruska poznanica Anna, „moramo ti napraviti pozivnicu...“. Proces dobivanja vize nije toliko kompliciran koliko sam mislio da je, no ima par stvari na koje vrijedi obratiti pozornost. Za početak, dobro je imati poznanika gore, u Rusiji. Njemu pošaljete par podataka iz putovnice i voila, za tjedan-dva dobijete svoju pozivnicu koju nosite u vama najbliži ruski vizni centar. Uz nju morate pripremiti još par dokumenata i, naravno, platiti izradu vize. Čekate je niti manje niti više nego sedam dana. Ako ste zakasnili, vaša greška, trebali ste doći ranije, to je jednostavno tako.

Viza je stigla na vrijeme, dan prije mog velikog putovanja. Prije spavanja osjećao sam neki grč u želucu. Čudna je to bila nervoza, neusporediva s, primjerice, predispitnim stresom. No uspio sam se spakirati i zaspati.

Otputovao sam rano ujutro, budilica je zvonila već u 5:00, a avion je polijetao u 9:00. Let do Züricha trajao je nešto više od sat vremena, a iz Züricha do Moskve putovao sam tri sata. Ljubazno osoblje pobrinulo se da let prođe što brže i što ugodnije. Bilo mi je čudno letjeti tako dugo i vidjeti to carstvo oblaka ispod sebe. Buljio sam, prikovan za prozor, i čudio se činjenici da sam deset kilometara iznad zemlje. Bezvremenski osjećaj, ekstaza,   -75 celzijevih vani, fantastično. A onda sam sletio u Moskvu, gle, bio sam u Rusiji. Na Aerodromu Domodedovo pričekao sam let za Ekaterinburg.

Kad sam u tri ujutro sletio na konačno odredište (na mome polazištu tada je bilo oko ponoći) preplavio me osjećaj olakšanja. Evo me. Čovječe, pa ja sam na drugom kontinentu! Ali odmah nakon toga osjetio sam umor, naporno je putovati cijeli dan.

Anna me odmah sljedeći odvela u obilazak gradom. Ekaterinburg je strašno prljav u to doba godine, tako da je onaj prvi, estetski dojam razočarao. Temperatura je konstantno bila ispod nule, grije se, ima puno prašine i okolnih tvornica, pa ljudi jednostavno nemaju volje prati automobile, ne isplati se. Grad na prvi pogled izgleda stereotipno, visoke, jednostavne zgrade potvrdile su moje predodžbe o jednom tipičnom, ruskom gradu. No slika se mijenja čim stupite u neki zatvoreni prostor. Svaki interijer koji smo posjetili bio je iznimno topao, u doslovnom i u prenesenom smislu.

Na izlazu iz jednog ljupko uređenog restorana dočekala nas je sreća u obliku snijega. Da, u Dubrovniku se valjda još uvijek moglo kupati u moru, a ja sam sav sretan počeo skakati i klizati se. Pao sam, naravno, kakva je to sniježna avantura tijekom koje se barem jednom ne polomiš k'o majka? Moja su se iščekivanja ispunila, bio sam istinski sretan.

Najzanimljivije iskustvo bio je, bez sumnje, posjet tradicionalnim ruskim banjama. Kad mi ih je Anna spomenula, pomislio sam na velika kupališta s raznoraznim solima za kupanje, vrelom vodom, mnoštvom ljudi i slično. Međutim radilo se, na moje iznenađenje, o instalaciji sličnoj sauni. Za poprilično malo rubalja iznajmili smo na par sati kolibicu s banjom, blagovaonicom i terasom. Bila je privatna, to mi je bilo bitno. A sad te visoke temperature, nikad ih nisam pretjerano volio, zima je moje doba, ljeti se samo topim. I bivam. Ali ovo je nešto sasvim drugačije. Preznojiš se, osjećaš kako ti se pore čiste, izletiš na snijeg, na -5 celzijevih, ispariš, pa se otuširaš mlakom vodom. Osjećaj koji uslijedi je neopisiv, po drugi put u Rusiji osjetio sam ogromno olakšanje, sve brige svijeta nestale su skupa s parom. Anna mi je usput objasnila da Rusi zbog iznimno oštre zime jako puno vremena provode unutra, kako u saunama, tako i u drugim prostorima poput restorana, kavana, kulturnih institucija i slično. Bilo mi je jasno zašto su im interijeri tako lijepi.

Ekaterinburg nije turističko mjesto, dapače, daleko je od toga. Malo tko govori engleski, tako da su ruski, ili barem ćirilica jako korisna oruđa. Ono malo turističkih znamenitosti obišli smo u jednome danu, pa smo se stoga bacili na kupovinu. Ruske slastice jako su ukusne, a ni votka nije loša. Apropos kupovina, apsolutno sve je jako jeftino, čak i za hrvatski standard. Za ručak od tri slijeda u prosječnom restoranu trebate izdvojiti otprilike onoliko kuna koliko biste izdvojili za kavu i kolač na Stradunu.

Nedaleko od Ekaterinburga, obgrljena gustom šumom breze i prekrivena snijegom, nalazi se i granica između Europe i Azije. Osjećao sam se izvanredno, usudit ću se reći i moćno, dok sam jednom nogom bio u Aziji, a drugom u rodnoj Europi. U isto vrijeme tu granicu nisam osjetio tu samu granicu, dapače, ovo me mjesto podsjetilo na to da smo svi mi Zemljina djeca, a da su granice samo u našim glavama.

Došlo je vrijeme da kupimo karte i uputimo se prema Moskvi. Ali, Marine moj, nema letenja ovaj put. Anna mi je rekla da se pripremim za pravo rusko iskustvo, za put Transsibirskom željeznicom. Nije pretjerivala, čekalo nas je 25 sati puta  preko Urala, preko brda i dolina, pored zaleđenih jezera i sablasnih šuma. Iako su naši kreveti u prepunjenom vlaku bili tvrdi, a hrana jeftina i brza, put je bio daleko udobniji od bilo kojeg autobusa ili vlaka u kojem sam se ikada vozio. Dobro, pretjerujem, osjetio sam laganu bol u leđima kad smo stigli u Moskvu, a bio sam i poprilično zbunjen kad sam shvatio da je prošao jedan cijeli dan i da smo opet u drugoj vremenskoj zoni.

U Moskvi nas je dočekalo sunce, puno boja, mnoštvo ljudi i vreva najbrojnijeg europskog grada. Ovdje sam proživio potpuno drugačiju priču. Sve je u pokretu 24 sata dnevno, teško je snaći se u ovoj mješavini najrazličitijih zvukova, mirisa i boja. Vlak smrti za osjetila, definitivno.

U dva dana provedena u Moskvi shvatio sam otprilike kako grad, tj. kako centar grada diše. Moskva je suviše ogromna, a da smo je mogli cijelu obići. Mislim da ni cijeli život ovdje ne bi bio dovoljan za obilazak svakoga kutka. Zadivila me podjela grada na gornju i donju sferu, tj. metro. Minuta koja dolje prođe, ne vraća se, otprilike kao kad ste dva metra ispred pješačkoga prijelaza a upali se crveno svjetlo. Samo što se na drugi vlak u moskovskom podzemnom svijetu vjerojatno čeka manje nego na zeleno svjetlo kod nas. Ovdje sam doživio i najveću gužvu tijekom rush hour-a ikad, ili bolje rečeno tijekom rush day-a?

Ovdje se vidi i osjeti turistička strana Ruskinja i Rusa. Natucaju ono malo engleskog i  pokušavaju ti prodati svoju ručno izrađenu matryoshku ili kalendar s Putinovim likom. No ovdje turizam nije precijenjen, nije preskup, od toga se ne živi, to je popratna djelatnost koja obogaćuje grad i čini ga jedinstvenim. Crveni trg je baš kao na razglednici, a moskovski kremlj, Katedrala Vasilija Blaženog i Lenjinov mauzolej stvarno su veličanstveni. 

Uspjeli smo se popeti i na jedno brdo iznad Moskve koje nam je poslužilo kao vidikovac, usudit ću se napraviti tehnički prijevod i nazvati ga Lastavičjim brežuljkom. Tamo se nalazi i čudovišno veliko Moskovsko državno sveučilište, nedvojbeno jedna od najljepših i najotmjenijih građevina koje sam ikada vidio.

Iako je cijelo vrijeme u Moskvi bilo hladno, pozdrav koji mi je sljedeći dan uputila na putu prema zračnoj luci bio je sve samo ne takav. Grimizno crveno praskozorje poželjelo mi je sretan put, a ja sam već tada razmišljao o ponovnom posjetu ovoj naizgled beskrajnoj zemlji.

Ovdje sam pronašao dio sebe, osjetio sam istinsku sreću i ushićenje, a kada pogledam na kartu svijeta i vidim gdje sam bio, osjećam blagi ponos. No neću lagati i reći da mi je bilo žao vratiti se u Zagreb. Bilo je lijepo kročiti poznatom zemljom u kojoj su se, kad sam sletio, još uvijek nosile lagane jesenske jakne i u kojoj me u autobusu dočekao glas Josipe Lisac. Lijepa dobrodošlica, pomislio sam, i zadovoljan zatvorio notes. 






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
Putopis Južna Amerika naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      21|01|17 u 08:37
PUTOPIS: IMPRESIJE Mara Konjevoda s putovanja po Južnoj Americi
putopis atena naslovna
PUT OKO SVIJETA
1      14|01|17 u 08:04
PUTOPIS IZ ATENE: Grci su isti k'o i mi, "kise" cijeli dan po kafićima....
zurich naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      07|01|17 u 11:15
PUTOPIS: Novogodišnje odluke u Švicarskoj
maja bali naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      24|12|16 u 09:27
PUTOPIS: Bali me oduševio ljepotom prirode i opuštenošću svojih stanovnka
putopis Bruxelles Kopenhagen Gent naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      17|12|16 u 17:18
PUTOPIS: Prilika čini putnika - Bruxelles, Kopenhagen, Rotterdam...






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija