PUT OKO SVIJETA
10.09.2016 u 10:12

PUTOPIS Nine Čupić iz - Indonezije gdje je podučavala djecu engleski jezik

"Jakarta ne zaslužuje zvati se gradom", citat je iz jednog šaljivog vodiča o glavnom gradu Indonezije. Dao Bog da sam ovo pročitala koji mjesec prije, nego što sam odlučila odraditi volontersku praksu u tom dvanaestmilijunskom gradu bez ijedne javne površine. Grad je to gdje izlazak iz kuće znači dva - tri sata biti zaglavljen u najgorem prometu na svijetu, po strašnoj sparini i bez nade da ćete, kad konačno stignete do cilja, tamo zateći onoga s kime ste dogovorili sastanak - piše u zanimljivom putopisu iz Indonezije 27-godišnja Nina Čupić, profesorica engleskog i portugalskog jezika. No, Indonezija nije samo to....


komentara  1

Indonežani ne poštuju vrijeme i ne uzrujavaju se ni oko
čega. Naprotiv, strašno je nepristojno pokazati ljutnju ili povisti glas u javnosti. Moja mnogočlana obitelj kod koje sam provela dva mjeseca naučila me osnovama kulturnog ponašanja, ali i mnogo više od toga: učinila je da se na drugom kraju svijeta, bez poštenog zahoda i jutarnjeg "makijata", osjećam kao doma.

Kulturni i klimatski šok morala sam brzo prebroditi jer me čekao posao u školi. Djeca u Jakarti dobri su učenici, ali im jezici nisu jača strana, pa su se neke škole povezale sa volonterskim udrugama kako bi im uvele dodatne
satove engleskog jezika. Tako je mene, preko studentske udruge Aiesec, zapala srednja turistička škola u južnom dijelu Jakarte. Srednjoškolci su radoznali, ali pristojni, i jako uvažavaju odrasle. Možda se najteže bilo priviknuti na činjenicu da ne mogu neprimjetno šetati hodnicima, pa ni ulicama, jer iza svakog kantuna netko izleti sa "Miss, selfie?". Bijelci su atrakcija u čitavoj zemlji (osim na Baliju) i nemoguće je proći više od sto metara da vam netko dobronamjerno ne dovikne "Bule!", u prijevodu albino.

Osim što su radoznali, Indonežani su nevjerojatno gostoljubivi i jako zaljubljeni u svoju zemlju. No, u Jakartu se teško može zaljubiti, koliko god njeni stanovnici bili simpatični. Jedno od najtežih pitanja bilo mi je: "Miss,
ju lajk Jakarta?" Na to i slična pitanja obavezno bi se razvezala o odličnoj hrani, gostoprimstvu i ljepotama drugih dijelova otoka Jave, na što bi oni sa sjajem u očima kimali glavama i davali prijedloge što još
posjetiti i pojesti.

Otok Java stvarno ima zapadnom svijetu neotkrivenih bisera. Vulkani, šume, slapovi, rižina polja i nepregledna pješčana obala slabo su razvikani, za razliku od susjednog Balija i idealni za avanturiste koji se ne žele
osjećati kao turisti. S obzirom da je školskih praznika u njih više nego kod nas, imala sam vremena obići neke atrakcije i upoznati druge gradove. Pariz na Javi, kako zovu planinski grad Bandung zbog visoko razvijene modne industrije, posebno me osvojio.

Tamo je 1955. održana Azijsko - afrička konferencija, prethodnica Pokreta nesvrstanih, pa sam na fotografijama u muzeju Merdeka naišla i na druga Tita. Yogyakarta, kulturno je i turističko središte otoka, koje oduševljava svojim prekrasnim budističkim i hinduističkim hramovima. Iako je Indonezija danas najmnogoljudnija muslimanska zemlja na svijetu, islam je tim krajevima zavladao tek početkom 16. stoljeća, a mnogi seoski krajevi i dan danas prakticiraju stare animističke rituale.

Od aktivnih vuklana najveličanstveniji je Bromo, kojemu prema vjerovanjima lokalnog stanivništa treba prinijeti darove.

Unatoč kitici poljskog cvijeća koje sam ubacila u ključajuću lavu, Bromo je tjedan dana nakon našeg posjeta eruptirao.

Putujem, jer volim izazove i promjenu okoline, ali Indoneziji moram priznati više od toga. Uz sva lijepa poznanstva i iskustva koja mi je pružila, najviše je na mene utjecala opuštenost i mirnoća njenih stanovnika koji na život gledaju bez onih naših egzistencijalnih briga.

Od uličnog prodavača do imućnog bankara, svi ti ljudi žive u momentu, njegujući svaki trenutak slobodnog vremena i posvećujući ga obitelji, prijateljima i slučajnim
prolaznicima. Možda ta njihova pomirenost sa životom proizlazi iz njihove religioznosti, a možda iz obilja koje im pruža kombinacija plodne zemlje i pogodne klime. Jer, gdje još na svijetu možete, šećući se UNESCO-vom baštinom, ubrati plod manga sa stabla, sjesti u travu i podijeliti ga s brbljavim zaštitarom?






KOMENTARI / Komentiraj
   
   

Dubrovnik-Ljilja 13.09.16 u 09:31
Predivno, hvala.





Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija